Najniže mirovine isplaćuju se korisnicima mirovina kojima su njihove redovite mirovine priznate prema stažu i prosjeku plaća niže od posebne zakonom propisane tzv. najniže mirovine. Valja naglasiti da ne postoji jedna svota najniže mirovine jer se najniže mirovine priznaju u različitim svotama, ovisno o ukupnom mirovinskom stažu s kojim je ostvareno pravo na mirovinu. Iako imaju u sebi privid pravednosti i socijalne osjetljivosti, najniže mirovine ipak ugrožavaju dostojanstvo umirovljenika jer su pokušaj ispravljanja nepravda koje je stvorio prvi Zakon o radu i od države dopuštana nedisciplina u plaćanju doprinosa, a naknadno se kažnjavalo osiguranike niskim prosjecima plaća, koji su bitni za izračune mirovina. Zakonom zajamčena najniža mirovina pokušaj je da se tom mirovinom jamči socijalna sigurnost umirovljenika. Očito ja da se nije uspjelo, a to dokazuju najnovije izmjene.
Objasnit ćemo komu pripada to pravo. Pripada uglavnom onima koji su tijekom svojega rada primali male plaće ili su kao samostalni obveznici uplaćivali doprinose na niske osnovice. To su pretežno osiguranici poljoprivrednici, obrtnici, ali i brojni radnici i administrativno osoblje.
Prema tome, najniže mirovine, iako imaju privid zaštite standarda umirovljenika, zapravo slabo ublažavaju pad standarda većine umirovljenika.
Kada je riječ o najnižim mirovinama, valja još naglasiti da uvijek treba govoriti u množini jer se najniže mirovine priznaju i isplaćuju u različitim visinama, ovisno o broju godina staža s kojim je ostvarena mirovina.
Zato valja poći od 1. siječnja 1999. kada je prvim mirovinskim zakonom započela tzv. reforma mirovinskoga sustava i uvedeno kao posebno pravo najniža mirovina. Prema tom zakonu, a to vrijedi i sada nakon svih brojnih izmjena i dopuna, visina zajamčene najniže mirovine ovisna je o broju godina mirovinskoga staža, koje se množe s vrijednošću najniže mirovine utvrđene dva puta godišnje za svaku godinu posebno. Godine 1999. visina najniže mirovine za jednu godinu mirovinskoga staža bila je utvrđena u svoti od 34,08 kuna. Ako se to pomnoži sa 15 godina mirovinskoga staža (34,08 x 15 = 511,20), dobije se visina zajamčene starosne mirovine za 15 godina mirovinskoga staža, odnosno svota od 511,20 kn mjesečne mirovine. Za 20 godina mirovinskoga staža najniža mirovina pripadala je 1. siječnja 1999. u svoti od 681,60 kuna, a za 40 godina staža u svoti od 1363 kune.
Ta najniža mirovina trebala je jamčiti određenu mirovinsku, ali i socijalnu sigurnost umirovljenicima. Nažalost, takve najniže mirovine, iako imaju u sebi privid pravednosti i socijalne osjetljivosti, ne ostvaruju svoju svrhu.
Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju koje bi trebale stupiti na snagu 1. siječnja 2023. pokušaj je ispravljanja dosadašnjih nepravda prema korisnicima najnižih mirovina. Njime se uvode dva dodatna povećanja najniže mirovine za ukupno 3 posto, ali ne odmah. Prvo povećanje treba početi sa siječnjem 2023., i to za 1,5 posto, a drugo dvije godine kasnije, 1. siječnja 2025., također za 1,5 posto. Iako bi se takav tempo povećanja najniže mirovine mogao nazvati »povećanja na kapaljku«, ipak je bolje nego da se ništa ne daje.
Postavlja se pitanje zašto je došlo do potrebe dodatnoga povećavanja najnižih mirovina. Pogrješka, odnosno bolje reći nepravda, bila je u početnom određivanju najniže mirovine za jednu godinu staža. Od 1. siječnja 1999. uzeta je vrijednost bruto plaće svih zaposlenih u Hrvatskoj u prethodnoj 1998. g. i od nje izračunato 0,825 posto kao visina najniže mirovine za jednu godinu staža mirovine za 1999. g. Naknadno se ta svota najniže mirovine usklađivala. Dakle u idućim godinama nije se uzimala bruto plaća svih zaposlenih u RH te se od toga prosjeka utvrđivala najniža mirovina za tu godinu. Dakle, u idućim godinama ne uzimaju se u obzir podatci o prosječnim bruto plaćama svih zaposlenih u RH. Zato smo u ovoj rubrici već tada upozorili: »Ako bi se najniža mirovina određivala svake godine od prosječne bruto plaće iz prethodne godine, najniža bi mirovina bila povoljnija (npr. prosječna bruto plaća u 1999. g. = 4551 kn, pa bi pomnožena sa 0,825 najniža mirovina za 1 godinu mirovinskoga staža od 1. siječnja 2000. iznosila 37,55, a ne 36,29 kn, odnosno za 15 godina staža najniža bi mirovina iznosila 563,25 kn, a ne 544,35 kn. Ako se stavi u odnos svota takve najniže mirovine za 2000. g. utvrđene za 1 godinu staža 37,55 kn (određena od plaće iz 1999. g.) prema svoti najniže mirovine za 2000. g. određena od bruto plaće iz 1998. g. te usklađena kao i mirovine koja iznosi 36,29 kn, očito je da najniža mirovina već za godinu dana zaostaje za 3,47 posto u odnosu na porast prosječne bruto plaće iz 1998. g. do 2000. g. Dakle u budućnosti će najniže mirovine sve više zaostajati za prosječnim porastom plaća, tj. ne će više biti u jednakom postotnom odnosu prema plaći iz prethodne godine, kao što su bile u početku, tj. 1999. g., nego će biti znatno manje.«
Takvo zaostajanje događa se i dalje tijekom svih proteklih godina, pa u ovom slučaju vrijedi načelo rimskoga prava Quot initio vitiosum est, non potest tractu temporis convalescere (»Što je od početka nevaljano, ne može protekom vremena postati valjano«). Zato bi bilo bliže pravdi da su povećane najniže mirovine odmah za 3 posto.
