Nakon osnovaca (u prošlom broju), eto i maturanata. Plaču i uzdišu jer zbog »babe korone« ne mogu na maturalac, na planirana putovanja po inozemstvima, a uvrijeđeno odbacuju ponuđenu im mogućnost da putuju po Hrvatskoj. Usprkos tomu što turisti dolaze i s kraja svijeta diviti se ljepotama Lijepe Naše, oni bi baš išli u Lijepe Njihove… Pa da i njima uputim nekoliko staračkih utješnih. Njihove roditelje, one kojima ne će biti vraćen već uplaćeni predujam za putovanje, nažalost, nemam čime i kako utješiti.
Dakle, dragi maturanti, niste vi prvi koji ne smijete preko granice. I neki od nas ispite zrelosti maturalnoga putovanja morali smo polagati unutar granice naše ondašnje zemljice, pravovjerno »samoupravno socijalističke« (to je bio eufemizam za komunizam). Ne sjećam se više je li razlog bio »vanjski neprijatelj« (koji nikad ne spava), »prijeteći kapitalizam«, nemogućnost iznošenja deviza ili neka deseta »par-nepar« kriza, ali mi smo završili na crnogorskoj obali. Tko bi ga znao da će to za koje desetljeće stvarno postati inozemstvo, ali tada je to nama također bilo »ponižavajuće« i tužno tuzemstvo… Istina, danas kad se unucima mogu hvaliti da smo ipak »išli preko granice«, lijepo mi bude sjetiti se kako sam tada vidio i Zaljev hrvatskih svetaca, u kojem je vjerojatno još uvijek bilo više od pet Hrvata, koliko ih navodno danas ima ondje u »dijaspori«… Ukratko, bilo je to sve lijepo vidjeti i u čistom, već Sredozemnom, moru se kupati! Znači, siguran sam da i u Lijepoj Našoj ima mnogo kutaka koje niste dovoljno upoznali i gdje biste uživali bolje nego igdje drugdje! Uostalom (čujem mrmljanje onih koji negoduju i pod svaku cijenu žele inozemstvo), otputujte onda na maturalac u »Titoland«, obiđite Brijune i Goli otok! Ta dva otoka – s pomno osmišljenim »zabavnim sadržajima« za svaki posebno – ionako su već odavno »preko granice«, a ne samo danas.
»Jooj, tata, stvarno si nemoguće čangrizalo i uvijek se, ovako ili onako, vratiš na taj svoj komunizam i socijalizam!« – sad čujem i stvarno mrmljanje jer mi je kći došla »dihat za ovratnik« i nagledavati se u ekran. – »Srećom pa dok ti nakuckaš sva ta slova i iscijediš sav otrov, dotle će stožer već zabraniti sve maturalce, i inozemne i domaće! Pa nesretni maturanti ne će putovati nikud, ali će makar biti lišeni te i takve tvoje ‘utjehe’.«
»Ma ne mogu vjerovati, što to pričaš?! A još tako mlada…« – uzvraćam, za odgovor spreman. – »Kako ne bi putovali i išli na maturalac?! Naravno da će putovati! Pa, ako se danas može školovati ‘na daljinu’ i raditi ‘od kuće’, čak i biti na misi ‘s kaučem’, koji je onda problem virtualni maturalac?!? Pa to je tek mačji kašalj, od svega nabrojenoga najlakše! Nemojte da vas uči zatucani konzervativac! Lijepo im na računala i mobitele stavite potrebne aplikacije, pa mogu ravno na sva putovanja od tuzemstva do inozemstva, od ovozemlja do podzemlja! Uostalom, što drugo i sad rade, po cijele dane?«
