»Kraj kao novi početak.« Tom sintagmom rado će se poslužiti svi koji žele opisati bezizglednu situaciju koja ipak daje razloga za pokret. No kada se te riječi ne rabe površno, razabire se u njima i nešto više od optimizma: nada koja se raduje ponovno započinjati potragu za smislom. Upravo to može se razabrati i iz teksta istoimena naslova kojim je Daria Ljevar osvojila treću nagradu na nedavnom novinarskom natječaju za mlade koji je s temom »Dijelite dobrostivo nadu koja je u vašim srcima« raspisalo Hrvatsko društvo katoličkih novinara.
Mlada tajnica Odsjeka za pastoral osoba s invaliditetom Riječke nadbiskupije i studentica hrvatskoga jezika i književnosti na riječkom Filozofskom fakultetu rado je za Glas Koncila opisala i nastanak nedavno predstavljenih molitvenih razmatranja križnoga puta pod naslovom »Susret«, a kao osoba koja boluje od cerebralne paralize osvrnula se i na ulogu osoba s invaliditetom u Crkvi, kao i na važnost vjere koja je vodi na duhovnom i životnom putu.
Vjerovati u ono što se piše
»Moj dar pisanja otkrili su drugi, dragi ljudi. Profesorica hrvatskoga jezika iz srednje škole njegovala je moj talent i oblikovala me u mladu ženu koja se ne boji dati svijetu najbolje od sebe. A mojemu je duhovniku prije šest godina zapeo za oko moj status na Facebooku. Doveo me u nadbiskupijski list ‘Zvona’ i otad do danas nije dopustio burama da raznesu ono što je Bog posložio«, prisjeća se župljanka Presvetoga Srca Isusova na Škrljevu koja svoj »zvonarski« rad smatra darom, povlasticom i odgovornošću. »U tekstovima volim svakodnevni život zaodjenuti evanđeljem, uvijek nanovo tražiti i nalaziti smisao, biti zahvalna i slaviti Gospodina. Važno je vjerovati u napisano, a svatko tko piše odabire što ponuditi čitateljima i odgovara za to«, primjećuje.
Umijeće prenošenja nade Uskrsnuloga
Priliku da se okuša u novinarskom stvaralaštvu sugovornici je osim »Zvona« pružio i nedavni natječaj za mlade HDKN-a, na koji se prijavila zahvaljujući trogodišnjemu poticaju jednoga prijatelja. »Proteklih godina vrijeme bi mi pobjeglo ili nisam znala što bih pisala. No jubilarna godina izazvala me na svim razinama. U tekstu sam tako opisala ne baš lijepu situaciju koja se dogodila osobi s invaliditetom u mojem gradu i razložila zašto sam tada odlučila ponovno ostati na prvoj crti, nastojeći komunicirati s nadom i u istini Radosne vijesti koja je donijela milosne plodove za sve. U vremenu instantnih informacija, općega senzacionalizma i zaziranja od riječi istine postalo je pravo umijeće znati i usuditi se prenijeti nadu Krista uskrsnuloga. Stoga mi ova nagradu pokazuje da valja nastaviti rad sa zahvalnošću, ali i da sam blagoslovljena pravim prijateljima.«
Riječki Centar za mlade – mjesto susreta za osobe s invaliditetom
Upravo među prijateljima u Franjevačkoj mladeži rodila se zaljubljenost Darije Ljevar u život, sakramente i blago Crkve, a put ju je nakon Frame doveo u Centar za mlade Riječke nadbiskupije »Blaženi Miroslav Bulešić«.
»Ondje mi je Gospodin, osim što je riješio pitanje mojega životnoga poziva, pokazao i ljepotu darivanja za zajednicu i kako je to kad se zajednica osloni na tebe. Željela sam da i druge osobe s invaliditetom iskuse kako je dobro pripadati Crkvi i biti dijete velikoga Boga. Zahvalna sam na povjerenju koje su nam iskazali tadašnji povjerenik za mlade i njegova zamjenica zahvaljujući kojima smo mogli činiti dobre stvari za Crkvu u Rijeci, ali i za cijeli grad. Riječki salezijanski oratorij usto mi je pružio priliku da se okušam u ulozi instruktorice. U mladima treba tražiti ono u čemu mogu biti najbolji, dovoditi ih Kristu, a talente će u takvu ozračju Duh Sveti otkrivati svakomu prema njegovim mogućnostima«, istaknula je voditeljica susreta za osobe s invaliditetom koji se održavaju u Centru za mlade.
Jeruzalem u Darijinoj sobi
Na inicijativu nadbiskupijskoga Odsjeka za pastoral osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju sugovornica je za potrebu korizmenih hodočašća dekanata Riječke nadbiskupije u katedralu sv. Vida sastavila i križni put »Susret«, koji je ilustrirala njezina osobna asistentica. »Po formi i sadržaju taj je križni put potpuno drugačiji od ostalih. Dok sam ga pisala, i sama sam prolazila jedan od križnih putova svojega života i baš zato nisam znala kako će izgledati. Ponudila sam malo svakodnevnih, skrivenih križeva. Mojega Isusa ništa ne boli, osim nesreće i izgubljenosti današnjega čovjeka. On se sam predaje u moj život i više od svega želi biti blizak mojoj boli. Čini se da od Betlehema do Jeruzalema nije stigao; Jeruzalem je zamijenio mojom sobom«, priznaje Daria Ljevar i napominje da je Uskrs uvijek izazov jer ga treba znati najaviti s malo riječi. »Molit ću da se znam i mogu odazvati Božjemu glasu u malim i velikim pozivima i dati se iznenaditi. Riječima dr. Elizabeth Lukas: ‘Nakana je naša, a rezultat je Božji’«, zaključuje.
I osobe s invaliditetom hodočasnici su nade
