Mladost je izazovno životno razdoblje u kojem mladi tragaju za vlastitim identitetom pa u tom razdoblju iskušavaju mnogo toga što može izazvati probleme i poremećaje u njihovu ponašanju. Za prevladavanje određenih problema mladima je nerijetko potrebna pomoć okoline, njihove obitelji ili stručnjaka koji se bave problemima u ponašanju – socijalnih pedagoga.
Mladi se danas suočavaju s problemom prekomjerne konzumacije alkoholnih pića i različitih droga, što dovodi i do ovisnosti. Također, mnogi u vrlo ranoj dobi postaju ovisni o kockanju, videoigrama ili društvenim mrežama. Svaka ovisnost može izazvati psihičke i fizičke teškoće, ali može i navesti osobu na kriminalne radnje i delinkventno ponašanje. Sve su to problemi s kojima se socijalni pedagozi kao stručnjaci koji se bave poremećajima u ponašanju svakodnevno susreću u različitim odgojno-obrazovnim institucijama, psihijatrijskim ustanovama, zatvorima i kaznionicama. Danas ima mnogo mladih s problemima u ponašanju te su socijalni pedagozi oni koji s puno empatije i razumijevanja potrebitima pružaju potporu, razgovor i osjećaj da nisu sami u rješavanju svoga problema. Socijalni pedagozi pokušavaju otkriti zašto se osoba ponaša na određeni način, kako razmišlja, što osjeća i koji je uzrok delinkventom ili kriminalnom ponašanju. Oni pokušavaju dobiti uvid u unutrašnjost svake osobe kojoj je potrebna pomoć. Isto tako, socijalni pedagog mora biti u kontaktu s obitelju i imati uvid u socijalno okruženje u kojem se nalazi osoba s problemom u ponašanju. Bavi se i prevencijom poremećaja u ponašanju te izradama projekata i radionica.
Mladim osobama treba pružiti potporu tijekom odrastanja, razgovarati s njima, upozoriti ih na dobro i loše – tako se mogu prevenirati potencijalni problemi u mladih u suvremenom društvu. Socijalni pedagozi rade upravo to – osluškuju kako mlade osobe doživljavaju svoje probleme i na koji im način mogu pomoći. Upravo nas tomu uči vjera i Isus Krist: »A dobročinstva i zajedništva ne zaboravljajte, jer takve su žrtve ugodne Bogu« (Heb 13, 16).
Prema službenim definicijama Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje socijalni su pedagozi »stručnjaci koji se bave prevencijom, detekcijom, dijagnosticiranjem, ranim intervencijama i tretmanom, procesuiranjem i brigom za djecu, mlade i odrasle osobe s rizikom za poremećaje ili s poremećajima u ponašanju, te njihovim socijalnim okruženjem.« Socijalni pedagozi najčešće rade u školama, vrtićima, savjetovalištima, socijalnim ustanovama, ustanovama za odgoj mladih i na brojnim drugim mjestima gdje rade s djecom od najranije dobi. Iako su prisutni u gotovo svim »porama« institucija kroz koje prolazimo, rijetko ih kada viđamo u prvom planu – njihov je rad »iza kulisa«, privatan i usmjeren na ispravljanje i brigu često o onima koji su najosjetljiviji.
Njihov je posao kompleksan i zahtijeva brojna znanja iz više područja koja u savršenom skladu trebaju biti iskoristiva – oni ne rade samo s djecom, nego i s odraslima, a socijalni pedagozi koji rade s osobama koje su dio sustava u zatvorima i drugim sličnim institucijama suočavaju se i s posebnim izazovima. Takav je posao zahtjevan i iscrpljujući. Emocionalna težina rada s pojedincima kojima treba svakodnevna asistencija i usmjerenje već je iznimna, a kada se tomu pripišu i druge dimenzije te djelatnosti i sva iskustva i priče koje se s njima svakodnevno podijele, sve poprima novu dimenziju. Socijalni pedagozi spona su društva koja pojedince kojima je najpotrebnije usmjerenje postavljaju na »pravi put« – bez njihova truda »kohorte« ostaju bez usmjerenja, bez orijentira za korekciju ponašanja koje će ih učiniti poželjnim članovima društva.
Crkva i naša vjera redovito nas pozivaju na služenje. Služiti drugima, pružati pomoć, savjet, mir, usmjerenje u bilo kojem obliku naša su osnovna poslanja. Služenje je utemeljeno na osobi Krista koji je za nas služio kao janje, kao žrtva za oproštenje svih grijeha. Socijalni pedagozi tu dimenziju služenja zaista razumiju i ispunjavaju. Obavljanje njihova posla i služenje zajednici neodvojivi su jedno od drugoga, ali se i za poslanje njihove profesije može reći da je upravo u tome – u služenju zajednici i svim njezinim dijelovima kako bi zajednica bila bolje mjesto za život.
Socijalni pedagozi imaju vrlo važnu ulogu u društvu. Naša sugovornica Marija Selak studentica je treće godine socijalne pedagogije na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu. O svom izboru fakulteta ova studentica kaže: »Socijalna pedagogija nije bila moj prvi izbor, nego treći, onaj koji sam stavila za svaki slučaj. Kada nisam bila primljena na željeni smjer, bila sam očajna, no danas sam svjesna da se Božji prst upetljao u odabir mojega fakulteta i stavio me točno tamo gdje je znao da će mi biti dobro.« Uloga socijalnih pedagoga u našem društvu nije zadovoljavajuća jer mnogi još ne znaju tko su točno socijalni pedagozi i što je njihov posao. Samim time ne cijeni ih se dovoljno i ne uviđa se njihova prava društvena vrijednost, smatra Marija. Onima koji razmišljaju o odabiru socijalne pedagogije kao svoga zanimanja naša sugovornica preporučuje da se naoružaju strpljenjem i razumijevanjem jer će se kroz volontiranja, vježbe, a i budući posao često susretati s različitim vrstama ljudi. Također, u tom je zanimanju važna emocionalna čvrstoća jer korisnici usluga socijalnih pedagoga iza sebe imaju brojne potresne i teške situacije s kojima su se suočili. I na kraju Marija Selak socijalnim pedagozima poručuje: »Samo budite svoji, na sliku Božju stvoreni, jedinstveni i nezamjenjivi, jer upravo ćete takvi pridonijeti daljnjemu razvoju ove profesije na način na koji to nitko drugi ne će moći.«
Hrvatska komora socijalnih pedagoga (HKSP) svoju je »priču« predstavila 18. listopada 2021. u studiju »Katran« u Zagrebu. Komora je osnovana u listopadu prošle godine, a u međuvremenu je uspješno ispunila sve preduvjete za rad. Na predstavljanju Komore gostovali su njezini članovi i ostali koji su povezani s radom i djelovanjem socijalnih pedagoga. Predsjednica Komore Alma Rovis Brandić rekla je da su glavni ciljevi promocija struke i edukacija sličnih profila koji rade s djecom i odraslima, kako bi u svom radu postigli što uspješnije rezultate. Dekan Edukacijsko-rehabilitacijskoga fakulteta Ante Bilić Prcić rekao je kako očekuje da će osnivanjem Komore doći do prepoznavanja potrebe za socijalnim pedagozima u raznim institucijama te je istaknuo kako studenti kažu da biti socijalni pedagog jednostavno znači pomoći drugima.
Priredili: A. Bukovac, M. Labaš, I. Moslavac, I. Tomić
