Svjetski dan bolesnika, koji smo obilježili 11. veljače na blagdan Majke Božje Lurdske, podsjeća nas na razmišljanje o jednoj od najugroženijih društvenih skupina – bolesnicima. Svrha obilježavanja toga dana poticanje je svijesti o potrebi pružanja kvalitetne zdravstvene skrbi bolesnicima te o važnosti poštovanja njihovih prava. No, osim bolesnika, važno je prisjetiti se i svih koji se brinu o njima – brojnih zdravstvenih, ali i nezdravstvenih djelatnika te volontera koji nesebično pružaju dio sebe i skrbe se o onima u potrebi, bilo to kroz razne medicinske tretmane ili pak kroz topao osmijeh i lijepu riječ koja će bolesnicima pokazati da nisu sami u svojoj patnji.
Iako uz pojam bolesti najčešće vežemo osobe starije životne dobi, mladi su ljudi također skloni obolijevanju – kako fizičkomu tako i psihičkomu. Stoga je važno imati na umu da nas naša mladost ne čini nedodirljivima pred bolešću. Kada netko mlad oboli, često čujemo izraze ljutnje na Boga što je »poslao« bolest mladoj osobi ili pak možemo čuti mišljenje da je bolest Božja kazna. No bolest nije kazna, nego znak i opomena da se vratimo Bogu.
Za sve bolesti koje se nađu na našem životnom putu Bog ima plan: »Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli« (Iz 55, 9). U Bibliji nailazimo na brojne primjere čudesnih ozdravljenja. Primjerice, Evanđelje po Marku donosi nam priču upravo o ozdravljenju mladih, odnosno vraćanju u život Jairove kćeri: »Primi dijete za ruku govoreći: ‘Talita, kum!’ što znači: ‘Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!’ I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku« (Mk 5, 41-42). Dakle, za Boga ne postoji nemoguće.
Kako bi nam pokazao svoju ljubav, Bog nam je darovao i sakramente ozdravljenja – ispovijed i bolesničko pomazanje. Tim nam sakramentima Bog liječi dušu i tijelo i još nam jednom pokazuje da nismo sami. Također, olakšanje naših patnja možemo pronaći i u različitim molitvama ozdravljenja, pri čemu je bitno ne posustati ako odmah ne vidimo poboljšanje, nego ustrajati. Pouzdajmo se u Boga i u sretnim i u teškim trenutcima. Predajmo mu svoje životne prilike i obratimo mu se s punim pouzdanjem jer upravo je naša vjera ono što nas spašava.
Neovisno o dobi osobe, bolest je uvijek životni izazov za koji je potrebno mnogo snage i strpljenja. Bolest može biti posebno frustrirajuća kad se s njom suoči mlada osoba jer se mladi ljudi nalaze u procesu rasta i razvoja, imaju poslove koje su možda tek započeli, fokusirani su na školovanje te na hobije koji ih uveseljavaju. Tako svakidašnje uobičajene aktivnosti zamijene odlasci k liječniku, čekaonice i nalazi. Ubrzan način života koji je u velikim dijelovima svijeta postao svakidašnjica često rezultira pojavama bolesti poput depresije, anksioznosti i raznih vrsta ovisnosti.
Neki faktori koji mogu utjecati na mentalno zdravlje mladih su nasilje, siromaštvo, isključenost iz društva i predrasude, a posljedice zanemarivanja mentalnoga zdravlja mogu znatno utjecati na kvalitetu života u odrasloj dobi. Uporaba alkohola i droga u adolescenata je vrlo česta pojava koja dovodi do smanjenja samokontrole i povišene mogućnosti riskantnoga ponašanja. Ostale bolesti s kojima se mladi često suočavaju su dijabetes, rak i bolesti srca. Broj mladih koji su oboljeli od dijabetesa raste iz godine u godinu, a upravo Hrvatska spada u grupu zemalja s visokim rizikom za nastanak dijabetesa u djece i mladih. Uz genetske predispozicije, najčešći su uzroci dijabetesa pretilost, smanjena tjelesna aktivnost i loša prehrana. Pojava kardiovaskularnih bolesti općenito je u porastu, a nerijetko se događa da mladi ljudi dožive srčani udar. Kardiovaskularne su bolesti u mladih najčešće nasljedne, a u starijih se često javljaju zbog pušenja, pretilosti, povišenoga krvnoga tlaka i šećera u krvi. Znanstvenici iz Svjetske zdravstvene organizacije smatraju da je rak vodeći uzrok smrti u djece i adolescenata, iako se u borbi protiv te bolesti razvijaju sve naprednije metode liječenja. Okvirni podatci pokazuju da od raka godišnje oboli 25 od 100 tisuća djece u dobi do 19 godina, a podatci o tipovima bolesti razlikuju se od zemlje do zemlje. Primjerice Danska ima najviše zabilježenih slučajeva leukemije, a Češka najmanje.
Svoju priču o bolesti i ozdravljenju te kako je sve proživjela i na sreću preživjela iznijela je 27-godišnja Nikoleta Kukuljica, rodom iz Komaja u Konavlima. Njezina priča započela je s nepunih 20 godina kada je shvatila da se u svojoj koži više ne osjeća kao prije. Nakon prvotnoga pokušaja ignoriranja lošega osjećaja, pa pregleda na kojem su rekli da joj nije ništa, simptomi su i dalje bili prisutni i čudan osjećaj da s njom i dalje nešto nije u redu nije nestajao. Otišla je na pregled u Dubrovnik, gdje su liječnici ustanovili da ima cistu na jajniku te su je uputili u Zagreb na operaciju. Ustanovljeno je da se ne radi o cisti, nego o tumoru na jajnicima koji je zahvatio i maternicu. »Kada sam saznala da sam imala rak jajnika, nisam mogla disati, suze su mi same bez prestanka tekle niz lice, a onda sam rekla samoj sebi: ‘Moraš dalje, ne smiješ se predati. Život je jedan i samo je tvoj te se moraš naučiti nositi s tim i iz svega izići kao pobjednica’«, objašnjava naša sugovornica. Najveća potpora u bolesti bila joj je mama, ostali članovi obitelji i prijatelji. Posebnu snagu davala joj je i vjera u Boga te nada i želja za ozdravljenjem. »Bolest i liječenje su iza mene, kosa je ponovno tu, no ja više nisam ista. Želim maksimalno iskoristiti svaki dan na ovom svijetu. Itekako sam svjesna toga da imamo samo jedan život pa je za mene dan bez smijeha uzalud potrošen dan«, zaključuje Nikoleta.Uz razne psihičke bolesti, na čijoj destigmatizaciji neprestano radi struka i razne udruge, važno je razumjeti da i fizička oboljenja imaju velik utjecaj na psihičko zdravlje osobe. Osjećaj nemoći ili beznađe, strah od stigmatizacije ili izoliranja često more bolesnike koji svoje stanje mogu smatrati teretom ne samo za sebe, nego i za druge oko sebe. Uz nužnu terapiju i liječničko praćenje, ulogu u ozdravljenju bolesne osobe može imati i svatko od nas. Kao kršćani osjećamo dužnost brinuti se o dostojanstvu svake bolesne osobe, odvojiti svoje vrijeme, pomoći u svakodnevnim aktivnostima, moliti za njihovo ozdravljenje. Svaki taj postupak, ma koliko se možda činio beznačajan zdravoj osobi, onomu koji boluje može značiti puno. Posvetimo, dakle, svoje dane onima koje ponekad zaboravljamo jer su upravo oni željni i potrebiti naše pažnje, brige i tople riječi.
Priredili: A. Bukovac, I. Moslavac, E. Pinter, I. Tomić
