Proteklih nekoliko tjedana ispod radara većine javnosti prošlo je nekoliko važnih vijesti, poput one da Sud EU-a smatra da se Bugarska ne može protiviti upisu činjenice promjene roda svojega državljanina u maticu rođenih, bez obzira na suprotno stajalište bugarskoga Ustavnoga suda o tome. Nadalje dogodilo se i to da je Sud za ljudska prava odbacio tužbu rumunjskih roditelja protiv Švedske koja im je u prosincu 2022. oduzela dvije kćeri od 11 i 10 godina na temelju navodnoga zlostavljanja i vjerskoga ekstremizma, na osnovi kćerine, kasnije povučene, lažne prijave roditelja školi zbog nedavanja mobitela i protivljenja šminkanju. Vijest je i da je katolički svećenik na Islandu suočen s kaznenim progonom zbog izjava o nemogućnosti pričešćivanja osoba koje prakticiraju homoseksualne odnose. Sva tri slučaja svjedoče da Zapad i dalje zapada u sve teže stanje duha.
Bugarski slučaj
U prvom slučaju (presuda od 12. ožujka 2026., C-43/24, Šipova) bugarski državljanin koji živi u Italiji započeo je hormonsku terapiju te se danas predstavlja kao žena. Pred bugarskim sudovima pokrenuo je postupak kako bi se utvrdilo da je osoba ženskoga spola i kako bi mu se u rodnom listu izmijenili osobni podatci. Njegov je zahtjev odbijen unatoč liječničkim mišljenjima i sudskomu vještačenju koji potvrđuju traženi »rodni identitet«, s obzirom na to da se prema bugarskim propisima, u skladu s tumačenjem Vrhovnoga kasacijskoga suda i Ustavnoga suda, izraz »spol« odnosi isključivo na biološki spol.
Međutim Sud EU-a smatra da se takav pristup protivi slobodi kretanja dotične osobe unutar Unije zbog praktičnih problema do kojih može doći zbog neusklađenosti njegova rodnoga identiteta kako ga sam doživljava i podataka o spolu iz osobnih isprava (češće detaljnije provjere prilikom prekograničnih putovanja). Temeljno pravo na poštovanje privatnoga života odnosi se i na »rodni identitet« koji države članice moraju pravno priznati. U Hrvatskoj se to već može glatko obaviti nakon izmjene Zakona o državnim maticama 2013., a pravo na promjenu spola kao dio ustavnoga prava na zaštitu osobnoga života potvrdio je i Ustavni sud RH u odluci od 18. ožujka 2013. (U-III-3173/2012).
»Što se krvlju brani, ne pušta se lako!«
Rumunjska muka
U slučaju obitelji Daniela i Biance Samson, kojima dvije kćeri nisu vraćene doma ni nakon što je istraga zaključena zbog nepostojanja ikakvih dokaza o zlostavljanju i nakon što su još tijekom 2024. uspješno završili propisane tečajeve roditeljstva u takvim slučajevima (i uz brigu o preostalih petero djece), predmet nije došao u priliku dobiti potrebnu pozornost Suda za ljudska prava u Strasbourgu. Njihova pritužba odbačena je zbog neiscrpljenoga pravnoga puta pred švedskim tijelima, unatoč tomu što je švedski Vrhovni sud već odbio saslušati njihov slučaj u kojem su pred nižim instancama roditelji označeni kao »vjerski ekstremisti« zbog svojega odnosa prema tomu trebaju li djeca imati mobitel, smiju li se šminkati i izazovno odijevati te zbog redovitoga sudjelovanja u crkvenim aktivnostima.
Sud za ljudska prava uputio je Samsonove da mogu pokrenuti postupak pred švedskim sudovima zbog povrjede prava na slobodu prava vjere. Obje kćeri, iako se žele vratiti doma, i dalje su odvojeno smještene u različitim privatnim ustanovama, narušenoga su fizičkoga i mentalnoga zdravlja, a roditelji ih smiju posjetiti samo jednom mjesečno. Zastupnik ADF Internationala Guillermo Morales Sancho smatra da je u tom slučaju očito diskriminirajuće postupanje na temelju vjere. »Država je etiketirala obitelj kao ekstremističke vjernike samo zato što aktivno prakticiraju svoju kršćansku vjeru.« Slučaj je dobio i veliku medijsku pozornost u Rumunjskoj.
Islandska terapija
U trećem slučaju francuski misionar na Islandu Jakob Rolland optužen je za poticanje na tzv. konverzijsku terapiju osoba s homoseksualnim sklonostima, koja je na Islandu zabranjena zakonom iz 2023., iako je on u razgovoru za novinare govorio o konverziji – obraćenju srca u širem kršćanskom smislu. Njegovi kritičari, osobito Bjarndís Helga Tómasdóttir, predsjednica islandske LGBT udruge »Samtökin 78«, smatraju da Crkva želi promijeniti spolnu orijentaciju Islanđana iako nije riječ o klasičnoj terapiji. Navode da se moralni nauk Crkve i odbijanje pričešćivanja osoba koje žive u istospolnoj vezi može smatrati oblikom konverzijske terapije. Afera je čak izazvala i reakciju islandske ministrice vanjskih poslova Ţorgerđur Katrín Gunnarsdóttir, katolikinje, koja je pozvala Crkvu da se ne protivi zakonu.
Od eutanazije i abortusa do abdikacije
