»NEPOŽELJNI« DOKUMENTI IZ »DOSJEA STEPINAC« (5) Nadbiskup osobno predaje ministru zamolbu za Židove

Crkva u Crkvenom Boku na staroj razglednici
Nizanka donosi dokumente pohranjene u Hrvatskom državnom arhivu o djelatnosti zagrebačkoga nadbiskupa bl. Alojzija Stepinca u doba NDH, koji su po odluci Udbe/SDS-a bili zabranjeni za širu javnost ili su trebali biti uništeni.

Dopis zagrebačkoga nadbiskupa Stepinca (ur. br. 5997/46 od 4. svibnja 1943.) s popisom Židova za čije se puštanje na slobodu zauzeo ne samo pisano i vlastoručnim potpisom, nego tako što ga je i osobno predao u ruke ministru unutarnjih poslova NDH, čime je dopisu, očito, htio dati posebnu važnost, djelatnicima Udbe/SDS-a također je zadao ozbiljnu »glavobolju«, zbog čega je morao biti svrstan u kategoriju »zabranjenih«:

                                        »MJEŠOVITI BRAKOVI
NIKOLIĆ Klara, supruga prof. dr. Nikolić Ferde
PATRIK Josipa, supruga Bogumila Patrika
STEINER Ladislav, sa suprugom arijkom
SHLEIN, mješoviti brak
SASON Marijo, suprug Tugomile r. Senel (arijke), dvoje djece i treće na putu
HIRSCHL Milivoj, po zakonu arijevac, polužidov, žena arijka (rođak prof. Oršanića)
WEISS Miroslav, suprug arijevke Nade rođ. Mihalović, dijete Milan Weiss, 12 godina
FREIBERGER dr. Miroslav, nadrabin zagrebački, sa suprugom Irenom rođ. Steiner, roditeljima Antunom Freibergerom sa ženom i sestrom Ljubom Freiberger
KON dr. Hugo, predsjednik Židovske bogoštovne općine (73 god.), sestra Dragica, nećakinja Dragica Flesch, sin Božidar Kon sa ženom Dragicom rođenom Steiner, upravitelji staračkog doma
DUKES Alice, ravnateljica Pučke škole, pod nadzorom Ministarstva Narodne Prosvjete
KOENIG Štefanija i kćerka Truda
BETLHEIM BELIN Marija Stella (bolesna)
BAUER Frida, glavna kuharica Židovske pučke kuhinje (stara i bolesna)
SIROČAD: Raul POLLAK i Hella POLLAK
GOLDBERGER Nadica
HERCOG dr. Mavro, starac od 78 god. posve gluh
BRAUNER Arnold i Regina, starci od 65 god. (fotograf)
Obitelj Lavoslav NEHAUS (supruga i sin)
DAVIDOVIĆ Irena, starica bolesna, šepava
LANDBERGER LOEBL Margita
Dvoje djece, Otto i Renata BING, posvojeni od dr. Županca, arijevac (djeca iz prvog braka njegove žene, koja je polužidovka)
DANON Bujena Rivka (dvoje djece Boris i Šalom) (otac od te djece bio je arijevac)
VIDOR Kata, 5 mjeseci u drugom stanju
MAESTRO Magita
SORGER Šandor, 74 godine, star, bolestan, i supruga Margita Sorger, 65 godina
SORGER Stjepan

            BIVŠI DOMARI STARAČKIH DOMOVA ŽIDOVSKE BOGOŠTOVNE OPĆINE
Predani na skrb Općini po Ustaškoj Nadzornoj Službi, nakon njihove očevidnosti prigodom odvođenja Židova u kolovozu pr. god. svi stari bolesni i potpuno nesposobni za bilo kakav rad i prijevoz.

Osoblje Pučke kuhinje ŽBO za prehranu tih staraca i bolesnih.
REIN Mavro, star 74 god., bolestan, Olga REIN, supruga 63 god., oboje odvedeni iz bolesničkog kreveta
HIRSCHL Simon Petar, dječak od 7 god.
KLEINKIND dr. Rikard, zubar, liječnik
DEUTSCH Tereza, majka dobrovoljnog liječnika u Bosni, starica od 70 godina, bolesna

Predano 4.V.1943.
Pred. lično g. Ministru unutarnj. poslova« (kutija 1, omot 12, 035, 036).

Nadbiskup, ministar i ravnatelj za javni red

O razlozima zbog kojih je za još jedan nadbiskupov dopis od 7. svibnja 1943., koji je osobno odnio u Tajništvo ministarstva unutarnjih poslova NDH i tamo vodio razgovor s ministrom dr. Andrijom Artukovićem i glavnim ravnateljem za javni red i sigurnost Filipom Crvenkovićem, također preporučeno da nije za širu javnost suvišno je raspravljati:

Porazna je činjenica za hrvatsku historiografsku znanost da danas u suvremenoj Hrvatskoj dr. Filip Škiljan (i njemu slični) objavljuje tobožnje znanstvene uratke, s posve prepoznatljivih ideološko-nacionalističkih pozicija, u časopisu tako renomirane znanstvene ustanove kao što je Filozofski fakultet u Zagrebu.

»LORŠI Paula, stara 70 god. iz Sl. Broda, nalazi se navodno još na Savskoj cesti. S njome je odvedena i kćerka Vilma zaručena s arijevcem Karlo Mošnička. Obitelj LORŠI je vrlo poznata u Brodu, zaslužna za hrvatsku stvar. Otac Paule Lorši osnovao Stranku prava i za nju žrtvovao sav imetak, da je obitelj posve siromašna. Poglavnik je osobno zalazio u obitelj. Puštene na slobodu 8.V.43.

HIRŠMAN Ivanka, učiteljica u m., stara 78 god., bolesna, vrlo religioznog života. Nalazi se još na Savskoj cesti a poslije toga u St. Gradiški.

GRÜNWALD Edo, teško bolestan, odveden, oženjen s arijevkom Jelenom r. Križanić, radnicom. On je bio čestiti čovjek, sam radnik. Prema nekim vijestima umro na Savskoj cesti. Ako je živ, onda bi ga valjalo pustiti, budući da je u mješovitom braku.

Umoljava se, da Glavno ravnateljstvo obavijesti o sudbini imenovanoga njegovu ženu Jelenu Grünwald r. Križanić, Grobnička ul. 35, Zagreb.

Predao u Tajničtvu g. Ministru unutarnjih poslova i lično govorio s g. ministrom i glavnim ravnateljem za javni red i sigurnost Zgb. 7.V.1943.« (kutija 1, omot 12, 037).

 Što se doista dogodilo u Crkvenom Boku 1942.?

Neki će, možda, biti iznenađeni SDS-ovim svrstavanjem u »nepoželjne« dopise pismo Augustina Kralja, župnika »prijelazničke župe« Crkveni Bok, upućeno 25. listopada 1942. nadbiskupu Stepincu sa zamolbom da se proslijedi poglavniku, jer u njemu nema baš nikakvih činjenica koje bi u bilo kojem smislu bile optužujuće za zagrebačkoga nadbiskupa.

No komunistička je tajna policija, kao i u mnoštvu sličnih situacija, prvotno imala zadaću oklevetati župnika, preko njega, dakako, i cijelu Crkvu, pa samim time i nadbiskupa, i prikazati župnika kao okorjela zločinca, što joj je bez velikih poteškoća i uspjelo. Da su njezine krivotvorine nailazile na »plodno tlo« sve do današnjih dana svjedoči nekoliko autora, među kojima je i »najsvježiji« dr. Filip Škiljan u svom »izvornom znanstvenom radu«, kako je to doslovce istaknuto u »Radovima« Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (Vol. 37, Zagreb 2005.) u studiji »Akcija Crkveni Bok« (str. 325.-342.).

Na početku »znanstvenoga rada« budući doktor povijesnih znanosti na SDS-ovu tragu odmah zaključuje: »U akciji čišćenja Crkvenog Boka, pod tobožnjom izlikom da se u njemu nalaze partizani, sudjelovali su i neki katolički svećenici.« Iako ni jednim podatkom nije potkrijepio svoju tvrdnju o »sudjelovanju nekih katoličkih svećenika u čišćenju« (koliko njih – dva, tri?), u nastavku je jednako tako samouvjereno, neargumentirano, ali zlonamjerno, jer je, očito, imao u rukama pismo župnika Kralja, ustvrdio: »Župnikov je interes zapravo limitiran samo na katolike, a žali se na postupak ustaša i jer je morao napustiti Crkveni Bok i bogatu župu« (isto, str. 341.).

Tko piše suvremenu hrvatsku povijest?

Zaključno, nije samo porazna, nego je jednostavno strašna činjenica za hrvatsku historiografsku znanost da danas u suvremenoj Hrvatskoj dr. Škiljan (i njemu slični) objavljuje tobožnje znanstvene uratke, s posve prepoznatljivih ideološko-nacionalističkih pozicija, u časopisu tako renomirane znanstvene ustanove kao što je Filozofski fakultet u Zagrebu, te da je predavao studentima povijesti na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu! Nije zgorega spomenuti da je također bio uposlenik i u Srpskom narodnom vijeću, kojemu, vjerojatno, pomaže u prokazivanju »povijesnoga revizionizma« u Hrvatskoj. Da ne bi spomenute ocjene za mnoge bile proizvoljne, preoštre i nepravedne prema doktoru povijesti dr. Škiljanu, najbolje je objaviti cijeli »sporni« dopis, pa neka svatko sam prosudi koliko je i kako SDS imao udjela u pisanju suvremene hrvatske povijesti.

NASTAVLJA SE

IZVORGlas Koncila br. 13/2019.
Prethodni članakUZ IZJAVU PREDSJEDNIKA AUSTRIJSKE BISKUPSKE KONFERENCIJE Kako je komemoracija postala »fašistički skup«?
Sljedeći članakKAD VRANE ZAGOSPODARE Od zaštićenosti do nepodnošljivosti