Učenje je proces kojim se mijenjaju osobine čovjeka na temelju spoznajnih radnja i osjećajnih doživljaja. Jedan je oblik učenja oponašanje koje se primjenjuje, uz ostalo, kod usvajanja vrijednosti, stajališta i navika koji se očituju u čovjekovu ponašanju. Čovjek oponaša osobe koje shvaća ili doživljava kao uzore s kojima se donekle poistovjećuje. Ti uzori mogu biti stvarni, npr. roditelji, ili izmišljeni poput književnih likova, mogu pripadati sadašnjosti, npr. znameniti športaši, ili može biti riječ o istaknutim povijesnim osobama.
Ima uzora kojih se ljudi drže cijeloga života, a neke mijenjaju i pronalaze nove. Neki su u skladu s duhom vremena, a neki su stvar izbora koji je neovisan o društvenim normama. Budući da uzori određuju vrijednosti i čovjekovo ponašanje, nije svejedno ugleda li se npr. u tehnološkoga inovatora Elona Muska ili u medijsku zvijezdu Kim Kardashian, u mirotvorca sv. Franju Asiškoga ili u revolucionara Vladimira I. Lenjina. Pojednostavnjeno govoreći, pojedinac je slika uzora koje slijedi, a društvo je odraz uzora koje promiče.
O herojima općenito
Uzori koji snažno nadahnjuju i zauzimaju istaknuto mjesto u zajedničkoj svijesti nerijetko se nazivaju herojima. Riječ »heroj« grčkoga je podrijetla (grč. »heros«), a njezin korijen upućuje na značenje »zaštitnik« ili »branitelj«. Heroj je osoba koja štiti ili brani nekoga ili nešto od nekoga ili nečega, pri čemu se izlaže opasnosti da bude napadnuta i višestruko ugrožena. Nije stoga neobično da se herojima ponajprije pripisuje krjepost hrabrosti. Odlikuju se iznimnim sposobnostima i neumorno slijede vlastiti cilj unatoč zaprjekama, a zbog vlastite ustrajnosti i nepokolebljive predanosti dobroj i uzvišenoj stvari postižu određenu duhovnu veličinu te postaju predmet divljenja i onda kad ne ostvare postavljeni cilj.
Stari Grci herojem su smatrali ratnika Ahileja, ali i Eskulapa, boga liječništva kojega je Zeus ubio zato što je ljude podizao iz mrtvih. Herojstvo se općenito može pripisati dobročiniteljima ljudskoga roda koji usprkos protivštinama i pod cijenu vlastite žrtve pomiču granice mogućega i nadilaze uobičajena očekivanja, bez obzira na to je li riječ o ratnicima ili duhovnim vođama, umjetnicima ili znanstvenicima, političarima ili običnim ljudima u neobičnim okolnostima.
Heroji Domovinskoga rata
Heroji se osobito javljaju u prijelomnim povijesnim razdobljima kao što je bio obrambeni Domovinski rat (1991. – 1995.). U borbi za neovisnost i cjelovitost hrvatske države ljudi poput Andrije Andabaka i Marka Babića, Andrije Matijaša Pauka i Blage Zadre nadprosječnom su hrabrošću, izvanrednim pothvatima i časnim ponašanjem branili ne samo našu zemlju, nego i ugled hrvatskih vojnika.
Valjanim iskazivanjem počasti ratnim herojima ljudi ne postaju tek čuvari uspomena, nego također promiču vrijednosti kao što su požrtvovnost i ustrajnost, hrabrost i jakost, vjernost i domoljublje, potiču solidarnost s veteranima, stradalnicima rata i njihovim obiteljima, povezuju različite naraštaje i razvijaju osjećaj zajedničke pripadnosti zahvalnošću i povijesnim pamćenjem utemeljenim na poučnim i istinitim životnim pričama. Poštovanje heroja pritom ne valja okaljati veličanjem rata i uskogrudnim šovinizmom. Moguće je cijeniti herojske vrline hrvatskih ratnika i zastupati mirotvorstvo, a to znači ne raspirivati međunacionalnu nesnošljivost i barbarske strasti ratnoga pakla.
»Sokol« nije ostao nezapažen
U tom duhu nastao je dugometražni dokumentarni film »Sokol – Nezaustavljiv kao sudbina« filmskoga i televizijskoga redatelja Eduarda Galića, inače autora dokumentarnoga serijala »Heroji Vukovara« (2008.) i ratnoga filma »Šesti autobus« (2022.). »Sokol« donosi neispričanu priču o Velimiru Đereku Sokolu (1965. – 1991.), dragovoljcu Domovinskoga rata i herojskom zapovjedniku obrane vukovarskoga Sajmišta.
Film traje 76 minuta, a praizveden je 11. studenoga 2025. u Zagrebu, u nazočnosti brojnih uzvanika, među kojima je bio i Andrej Plenković, predsjednik Vlade RH. Ministarstvo znanosti i obrazovanja preporučilo je osnovnim i srednjim školama da organiziraju odlazak učenika u kino da bi se upoznali sa Sokolovom uzornom životnom pričom. Film je privukao veliku pozornost publike pa ga je tijekom prvoga vikenda prikazivanja pogledalo gotovo 7000 gledatelja, što je najuspješnije otvaranje hrvatskoga dokumentarnoga filma dosad, a bio je također vidno zapažen na društvenim mrežama.
Oživljena povijest
Film »Sokol« nije epopeja ni o gradu Vukovaru ni o Domovinskom ratu, nego intimni biografski prikaz iznimnoga pojedinca i njegove uloge u sudbonosnim i često nedokučivim povijesnim kretanjima. To nije priča o gradu, nego o čovjeku koji se za njega bori. To nije priča o ratu, nego o ratniku. Galić je uspio stvoriti film koji se dotiče nedavne hrvatske prošlosti, vješto izbjegavši pritom zamku povijesnoga i ideološkoga dociranja. Nema spikerskoga teksta, tj. komentara prikazanih likova i događaja, nego je Sokolova životna odiseja ispričana dirljivim svjedočanstvima njegove obitelji, suboraca i prijatelja, uz upotrebu arhivskih snimaka, sugestivnu glazbu i nadahnute lirske pasaže.
Jedan od tehnički najizazovnijih dijelova stvaranja filma bila je primjena umjetne inteligencije kojom su oblikovane igrane scene s naturalističkim prizorima ratnoga Vukovara i uličnih borba, ali i krupni planovi koji izražavaju Sokolova duševna stanja, od osmijeha do tuge i drugih dubokih osjećaja. Upotrebom klasične filmske tehnike i napredne umjetne inteligencije dokumentarni izričaj postao je uvjerljiviji, a gledateljima je omogućeno stvarnije iskustvo ne samo jednoga povijesnoga razdoblja, nego i osobne priče koja podsjeća da je život vođen vjerom i idealima najviše vrijedan življenja.
Od Gornjih Vinjana do nebeskih visina
Sokolov život započeo je u Gornjim Vinjanima, nastavio se u Zagrebu i završio u Vukovaru. Bio je praćen ranim gubitkom oca. Već je kao dijete pokazivao osebujnu osobnost pa je tako znao doći u školu bez knjiga, a kad bi ga učiteljica upitala zašto ih nije ponio, mladi bi Sokol odgovorio: »Ja sam danas tužan, želim da pjevam.« Jedan sugovornik opisuje ga kao čovjeka koji je volio biti s ljudima, ali je također bio boem čije odluke nisu uvijek bile u skladu s društveno poželjnim ponašanjem. U Zagrebu se zaposlio i upoznao djevojku, a njezina ga je obitelj zdušno prihvatila. Iako su svi očekivali da će krenuti sigurnim životnim putom, Sokol je sve iznenadio izabravši ratni vrtlog Vukovara. Izrastao je u vođu koji je suborcima ulijevao nadu i sigurnost ne samo hrabrošću i lucidnošću u najopasnijim trenutcima, nego i vedrim dječačkim osmijehom.
Zašto je Sokol iz Zagreba otišao u Vukovar? Nije mogao biti na sigurnom dok se u Gradu Heroju vodila bitka za slobodu njegova naroda. Svi su ga odvraćali od grada na Dunavu, ali je njegova odluka bila čvrsta zato što je bio spreman umrijeti za Hrvatsku. U razgovoru s imotskim i zagrebačkim mladima film postavlja važno pitanje: »Tko bi danas bio spreman pokazati takvu hrabrost, požrtvovnost i odanost domovini kakvu je pokazao Sokol?« Odgovori hrvatskih mladića i djevojaka ohrabruju. Velimir Đerek Sokol poginuo je u Vukovaru 12. listopada 1991. od velikosrpske minobacačke granate. Uspomenu na jednoga od brojnih hrvatskih heroja najljepše izriču sljedeći stihovi: »Odletio je sokol iz rodnoga gnijezda i sad sniva u svjetlosti zvijezda. Sokole, mirno spavaj, o slobodi staroj sanjaj. Molitvom ću tebe pratit i neću te zaboravit.«
