Prošle je godine snimljen dokumentarni film američkoga redatelja i producenta hrvatskoga podrijetla Nikole Kneza »Bleiburg: Titova dozvola za genocid«, koji je prikazan u inozemstvu, gdje je već dobio nekoliko nagrada, a potom i u Hrvatskoj. Budući da je riječ o obilju novih, hrvatskoj široj javnosti nepoznatih dokumenata i podataka, npr.: svjedočanstva engleskih oficira, pripadnika 8. britanske armije koji su bili stacionirani na Bleiburgu, partizana pokajnika i ubojica, preživjelih hrvatskih civila s Bleiburškoga polja te povjesničara, i istraživača počinjenih zločina, zamolili smo autora filma za razgovor o toj problematici.
Rođen je u Travniku, odrastao u Međimurju, a školovao se u Hrvatskoj i američkom Texasu. U Americi ima svoju filmsku tvrtku »iFilms LLC«, u kojoj nastaju razni medijski proizvodi. Do sada je dobio 42 filmske nagrade u Americi kao redatelj i pet nagrada kao scenarist na prestižnim međunarodnim filmskim festivalima. Prije nekoliko godina pokrenuo je »Hrvatski filmski institut« s ciljem stvaranja kvalitetnih medijskih proizvoda vezanih prvotno za hrvatsku kulturu i povijest. Osnivač je Međunarodne konferencije za dječja prava i edukaciju u suradnji s Texas A&M University, Zaklade sv. Marije na otoku Mljetu te još nekoliko neprofitnih organizacija.
KNEZ: Postoje materijali o Bleiburgu na hrvatskom jeziku i samo poneki na engleskom. Rekao bih da su njihove zajedničke karakteristike ili jednostavno iznošenje činjenica s jedne strane ili miješanje »bijelih i crnih« vrijednosnih činjenica, što zamagljuje ionako nedovoljno jasne fakte. Nisam našao ni jedno književno ili vizualno djelo koje je obuhvatilo cjelinu događaja, koje je usporedilo patnje hrvatskoga naroda, koje je stavilo u dijalektiku preživjele stradalnike bleiburške tragedije, njihove ubojice te posrednike toga strašnoga događaja. Ujedno, poneka postojeća djela više se koriste soc-umjetničkim dramaturgijama koje su zapadnomu gledatelju nejasne, čudne i neinteligentne. Obrada povijesnih tema po meni treba biti jasna, linearna, obuhvatiti što veći broj suprotstavljenih strana kako bi istina bila što svjetlija, glas pravde što glasniji, poruka što snažnija i slika kompletna i nedvosmislena. Strancima je teško povezati sve nabacane pojedinosti u cjelovitu, jedinstvenu sliku, a najčešće Bleiburg povezuju s Jasenovcem zbog jake i zloćudne srbijanske i jugoslavenske promidžbe, što nas automatski prebacuje iz pozicije žrtve u poziciju agresora pa se stječe dojam da se moramo opravdavati zato što su naši predci mučki i masovno, nepravedno i bez suđenja bili likvidirani od partizana nakon završetka Drugoga svjetskoga rata i tijekom postojanja nesretne Jugoslavije. Želja mi je bila opisati bleiburški holokaust na način koji ne ostavlja sumnju u izrečeno i na koji se ne može proturječiti nikakvim naknadnim povijesnim i političkim konstrukcijama, te time imati u rukama jedinstven materijal koji se može prikazivati diljem svijeta u svakoj ustanovi i prigodi te ujedno imati povijesni i diplomatski alat koji nepobitno govori istinu o dijelu naše povijesti.
KNEZ: S obzirom na to da nisam povjesničar, prišao sam upotrebi drugačijih modela istraživanja, što je dovelo do mase nepoznatih, a korisnih materijala iz kojih se nedvosmisleno može napraviti odlična slika događaja. Uz to, obradio sam gotovo sve poznate i dostupne materijale domaćih i stranih autora. Uz grupu suradnika trebalo nam je više od godinu dana da sve skupa složimo u jedinstvenu cjelinu. Ipak, najvažniji materijali došli su iz arhiva međunarodnih službenih izvora. Za mene su ti materijali bili pravo otkriće. Iz svega proizlazi da se prava istina skriva, da organizacije koje proizvode buduće događaje ujedno skrivaju tehnološke metode utjecaja na ljude. Razvidno je da postoje službena i skrivena povijest. Ništa se u tom smislu ne događa prirodnim razvojem.
KNEZ: Kako da ne. Npr. skupina komunista, budućih partizana i masovnih ubojica trenirana je u inozemnim kampovima za obuku gerilaca, po današnjem terorista! Oni su vrbovali druge nesretnike i skupa s njima izvršavali masovne pokolje od Slovenije i Hrvatske do Bosne i Hercegovine, Srbije i Makedonije. Poznato je da su se ključne odluke donosile razvojem događaja na terenu. Mala skupina ljudi odlučila je o sudbini hrvatskoga naroda. Poznati su transkripti tajnih sastanaka u ono vrijeme ključnih osoba, istina, ne svih, iz kojih se zaključuje da je dvoje ljudi na kraju rata dalo pristanak za već pripremljene likvidacije. Postojala je i organizacija koja je u Hrvatskoj pripremila sve dokumente o osobama i njihovim obiteljima koji su bili protivnici stvaranja komunističke Jugoslavije. Ti su dokumenti dostavljeni Titu odnosno Englezima na Bleiburgu. Diplomatski put engleskoga prvoga ministra Winstona Churchila i njegova ađutanta Harolda McMillana, javni te posebice tajni sastanci, kao i transkripti njihovih razgovora otvaraju bogatu riznicu informacija. Nepoznatu i pomalo šokantnu.
KNEZ: Film je premijerno prikazan u švicarskoj Ženevi ispred akademske zajednice Međunarodnoga instituta za socijalne i ekonomske znanosti (International Institute for Social and Economic Sciences). Cilj mi je bio početi priču na tom mjestu iz više razloga jer 90 posto stranih akademika koji su bili na premijeri filma nije nikad čulo za poslijeratne bleiburške zločine. Većina je izrazila veliko zanimanje, ponudila pomoć u širenju priče, zauzela se za institucionaliziranje problema u Europi te otvorila široka vrata mogućnosti.
Premijera u Hrvatskoj bila je u Vinkovcima, na kojoj nažalost nisam mogao biti. Premijera u Americi bila je u Texasu na teksaškom poljoprivrednom i vojnom sveučilištu Texas A/M (agricultur and military) University koji ima više od 50 ustanova diljem SAD-a i svijeta, čime je film postao sastavni dio edukativnoga materijala. Slijedilo je prikazivanje na američkom umirovljenom nosaču aviona Lexington iz Drugoga svjetskoga rata te u New Yorku. Drago mi je da je film pobudio veliko zanimanje i izazvao pozitivne emocije.
KNEZ: Komunistička je Jugoslavija počela svoje djelovanje diverzijama i terorističkim akcijama te masovnim pokoljima Hrvata nakon Drugoga svjetskoga rata, što se ponovilo i u Domovinskom ratu. Upravo je i zaključno Domovinski rat pokazatelj pravoga karaktera te nasilničke i zločinačke ideologije, koja se kroz JNA i Komunističku partiju održala sve vrijeme postojanja Jugoslavije.
KNEZ: Ignoriranja me nikad nisu brinula. Težim prema istini jer smatram da ju hrvatski narod zaslužuje znati i to će mu znanje pomoći skinuti sve te laži koje ga ugnjetavaju stoljećima. Svjetlo istine nam treba kako bismo raščistili povijesne nedoumice. Za optužbe se ne brinem jer je snaga argumenata i povijesnih činjenica na mojoj strani. Rođen sam davno nakon završetka Drugoga svjetskoga rata tako da o nostalgiji za NDH nema elemenata. Moje je srce uz one hrabre hrvatske ljude koji su kroz povijest težili, borili se i dali sve što su mogli za legitimno formiranje države Hrvatske, za očuvanje života, za slobodu i prosperitet hrvatskoga nacionalnoga korpusa.
KNEZ: Zločini su sotonistička djela maloumnih. Svako zdravo društvo to mora osuditi i počinitelje izolirati i procesuirati. Želimo li živjeti u relativno zdravu društvu, to je prva zadaća koju moramo riješiti. Žalosno je vidjeti da predstavnici hrvatskih vlasti ne čine ništa na rasvjetljavanju zločina. Mislim tu na jedne i druge. To nije pitanje samo povijesne istine, nego i kulture i religije u neku ruku. Briga o čovjeku, o ljudskom biću još nerođenu a začetu, onom u stanju cjelovite fizičke emanacije i u stanju prestanka ovozemaljskoga života, trebala bi biti prva briga i skrb izabranih predstavnika narodne vlasti. Naša politička vlast, vladajuća i oporbena, ujedinjena je u skrivanju zločina Titovih partizana isto kao i u skrivanju zločina iz Domovinskoga rata. Živimo u 21. stoljeću. Dinamika života je ubrzana, standard života sve bolji, ali ne može se graditi prosperitetna budućnost na lažima, skrivanju istine, neraščišćenim zločinima. Današnja je vlast u rukama onih koji ne mare za Boga, koji gotovo preziru vlastitu domovinu i podanici su stranih vladara.
KNEZ: Vjerujem u svoj hrvatski narod. Srce naroda, njegova emotivna emanacija poruka je istine, pravedni glas koji odzvanja nadaleko, koji baštini neizmjernu snagu i ljubav prema svomu domu, kulturi, povijesti. Ono što je najvažnije govori samomu dragomu Bogu o stanju u kojem jedan čovjek, cijeli narod živi. Sve su te nepravde vidljive, ostaju zauvijek upisane u duhovnu memoriju naroda. Hrvatski narod vidi i osjeća nepravdu. Lakše je bilo kad se znalo da je neprijatelj izvana. No u ovoj, današnjoj situaciji ljudi osjećaju da je politička nomenklatura u sprezi s medijima protunarodno orijentirana, da se skriva povijesna istina, da se promoviraju i zastupaju strani interesi umjesto domaćih, da su Hrvatsku pretvorili u privatnu korporaciju, što je više nego žalosno, štetno za nacionalne vrijednosti i krajnje nepravedno prema hrvatskomu čovjeku koji u vlastitoj domovini nema pravedne uvjete za napredak. Duboko vjerujem da je 80 posto našega naroda za rješenje i raščišćavanje povijesnih činjenica, da želi zdravu državu u kojoj će vrijednosti biti istina, poštenje, pravednost, očuvanje ljudskoga života, sloboda, pravo na sreću i bogatstvo.
