NOSTALGIJA ZA VJEČNIM Život kao poziv (na slobodu)

Foto: Shutterstock

Duhovni život podrazumijeva vjeru. A vjerovati ne znači drugo doli »s Bogom svojim smjerno hoditi«. Vjerovati znači ustrajati u predanju Bogu živomu; poput Blažene Djevice Marije dati se oblikovati od Boga. A to je proces trajnoga čišćenja, prožet prosvjetljenjem i sjedinjenjem.

Da bi osoba otpočela taj proces, potrebno je da povjeruje da ju je Bog pozvao u život, da ju je oduvijek ljubio i da je ne prestaje ljubiti te da je poziva da se u svojoj slobodi – koja je također njegov dar – odluči za njega, da živi u prijateljstvu i zajedništvu s Bogom koje se ostvaruje po molitvi i sakramentalnom životu te vršenjem volje Božje.

Isus veli da je došao da svi »imaju život, i to u izobilju da ga imaju«. A to je život istinske njegove ljubavi i punoga zajedništva s trojedinim Bogom. Bog Otac sve poziva na život, na ljubav, na radost i na savez s njim. Istinski živjeti znači odgovoriti na taj poziv kao što je učinio Isus, ostvarujući plan koji Otac ima sa svakim čovjekom: »Moja je hrana vršiti volju onoga koji me je poslao i dovršiti njegovo djelo« (Iv 4, 34). Riječ Božja i iskustvo svetaca jamče da se isplati upustiti u tu avanturu u kojoj čovjek nema što izgubiti, nego naprotiv stostruko dobiti u odnosu na ono što ostavlja. Na Otčev poziv kršćanin je pozvan odgovoriti sinovskim pouzdanjem – poput Isusa i zajedno s njime – kao onaj koji se bezuvjetno predaje u njegove ruke: »Otče!… ne moja nego tvoja volja neka bude!… Otče u tvoje ruke predajem duh svoj« (Lk 22, 42; 23, 46). To potpuno predanje i pouzdanje ostvaruje se u slobodi koja je dar Božji (usp. 2 Kor 3, 17). Naime, stvarajući čovjeka, Bog mu je darovao slobodu da se u slobodi odluči za njega ili protiv njega, za spas ili propast: »Onaj koji te je stvorio bez tebe, ne spašava te bez tebe. Stvorio te je a da to nisi znao, no ne će te spasiti ako ti to ne želiš«, kaže sv. Augustin.

Inicijativi božanskoga poziva treba dakle odgovarati svjesno i slobodno prihvaćanje… Apsolutna sloboda ne sastoji se toliko u mogućnosti izbora jedne ili druge stvari, koliko u izboru onoga što odgovara nostalgiji za Vječnim, za Bogom, što je istinsko zvanje čovjekova bića. Prava je sloboda ona koja čini slobodnim i otvorenim za susret s Bogom: to je sloboda kao oslobođenje i ostvarenje osobe, koja se događa u vjernosti… To je sloboda koju Isus dariva: »Za slobodu vas Krist oslobodi. Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva!« (Gal 5, 1).