Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i 31. obljetnica vojno-redarstvene operacije »Oluja«, a napose blagdan Majke Božje Snježne, dali su dovoljno povoda da se u domoljubnom i duhovnom ključu makar nakratko zaviri u svakidašnjicu kadeta Hrvatskoga vojnoga učilišta »Dr. Franjo Tuđman«. Tim više jer svakidašnjica na kampusu na zagrebačkom Črnomercu uključuje i mogućnost redovitoga pohođenja misnih slavlja, ispovijedi, razgovora sa svećenikom…
Iako su ulaskom u proces obrazovanja budućih vojnih djelatnika morali odustati od mnogih blagodati civilnoga života, mnogi su među mladim polaznicima Hrvatskoga vojnoga učilišta uspješno prenijeli duhovni angažman iz matičnih župa u novi životni kontekst. Radni dan na Hrvatskom vojnom učilištu na Črnomercu započinje rano. Ustajanje je u 5.30, nakon čega započinje četrdesetominutna tjelovježba, higijena, presvlačenje u vojne odore, doručak, smotra, pozdrav zastavi… Radni je dan ispunjen predavanjima i drugim obučnim aktivnostima koje uključuju obuku kroz tjedan i vojne kampove tijekom zimskoga i ljetnoga razdoblja. No prostora uvijek ima i za ozbiljni duhovni element.
Kadet desetnik Filip Ružić trenutačno je na trećoj godini studija, smjer Vojno vođenje i upravljanje. Vojno učilište sastavnica je Sveučilišta u Zagrebu. U Zagreb je kadet Ružić došao iz okolice Poreča. U svojoj je rodnoj župi ministrirao, a s ministriranjem je nastavio i dolaskom na vojni kampus. »To je bila jedna od prvih stvari koju sam zapazio kao mogućnost – da ovdje postoji i vojna kapelanija i da imamo mogućnost redovitoga liturgijskoga života. Ima nas više koji ministriramo, sudjelujemo u misnim slavljima, posebno kada je neka svečanost i ako dođe naš otac biskup, vojni ordinarij. Prilično smo uigrana ekipa i više-manje nema nejasnoća što je u većim slavljima nečija zadaća«, opisuje mladi sugovornik Ružić. Na kampusu na Črnomercu za polaznike koji žele rasti u katoličkoj vjeri žarišna je točka okupljanja kapelica sv. Mihaela arkanđela.
Na Hrvatskom vojnom učilištu ljetni su dani nešto mirniji, no kadeti su i tada na različitim vojnim kampovima ovisno o godini studija. U danima uoči proslave operacije »Oluja« intenzivirale su se i pripreme za sve što je potrebno da bi i ove godine slavlje u Kninu bilo na visokoj razini.
»Ako se uzme samo aspekt našega dnevnoga rasporeda, onoga što je nama postalo rutina, može se reći da ovaj način studija nije za svakoga, mnogima bi se činio i prestrog. No iza svega toga svjesni smo da svaku strukturu, organizaciju, uvijek čini čovjek.
ako se i za ovu vrstu poziva mladi čovjek jednostavno mora u cijelosti opredijeliti. Uostalom naša nas vjera uči da nema ispravnoga života bez žrtve, patnje i odricanja«, dodao je kadet desetnik Ružić.
On pripada generaciji mladih koji su rođeni desetljeće nakon što se povijesnoga 5. kolovoza 1995. nad Kninom zavijorila hrvatska šahovnica. O žrtvi hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu kadet desetnik Ružić ima jasno stajalište. »Njihova žrtva najbolje pokazuje da Bog poziva na osposobljavanje, a ne one koji su već osposobljeni. Naši su branitelji bili ‘obični’ ljudi koji su u teškom trenutku prepoznali što treba dati. Oni su imali svoje živote, uhodane poslove i radna mjesta, obitelji… No bez obzira na sve to oni su se odazvali. I mnogi od njih dali su najviše što su imali – svoj život«, rekao je sugovornik Ružić.
Pitali smo i kako kadeti – kada se nađu u prigodi sudjelovati na misnom slavlju u zavjetnoj crkvi Sveta Mati Slobode na zagrebačkom Jarunu – doživljavaju velebni kenotaf s imenima 15 000 poginulih hrvatskih branitelja. »Žrtvu hrvatskih branitelja vidim kao davanje života za nas danas, da mi možemo živjeti slobodno u našoj domovini koja je najljepša na svijetu! Od te njihove žrtve, kako kaže i Sveto pismo, nema veće ljubavi«, nadovezala se kadetkinja desetnica Matea Matotek iz Donjega Vidovca u Međimurju. »Naši su branitelji pokazali da je čovjek najvažniji faktor, osobito čovjek koji brani svoje. Ako pogledamo kakva je situacija bila na početku rata, gdje je s druge strane bila daleko opremljenija JNA i pobunjene paravojne postrojbe, vidimo da tehnika zapravo ne znači puno bez čovjeka. A naše je branitelje nosilo srce puno ljubavi«, rekla je.
Primjer brojnih hrvatskih branitelja koji su se u prijelomnom trenutku hrvatske povijesti odlučili iz redovitosti ući u ratnu neizvjesnost privukla je i nju da, tri desetljeća nakon Domovinskoga rata, pristupi vojnoj službi i upiše vojni studij, smjer Vojno vođenje i upravljanje na Hrvatskom vojnom učilištu. »Bilo je isprva i puno odgovaranja iz kruga moje obitelji. No nakon mojega polaganja prisege nesigurnosti su prerasle u osjećaje ponosa. Za ovo sam se više-manje već odlučila tijekom srednje škole. Pogledala sam i brojne dokumentarne filmove o Domovinskom ratu i shvatila sam da su branitelji iza sebe ostavili baštinu koju trebamo čuvati«, dodaje kadetkinja desetnica Matotek.
U početcima, a i danas, mogućnosti redovitoga života na kampusu dodatni su joj vjetar u leđa na putu prema ostvarivanju vojnoga poziva. »Za mene je bilo pozitivno iznenađenje susresti ovdje mnoge moje vršnjake koji vjeru žive na dosljedan način. Kao manja ministrirala sam u župi, čitala. Tako sam i ovdje mogla nastaviti sa svojim angažmanom u Crkvi. Velika je prednost i u tome što ovdje imamo na raspolaganju i svećenika, bilo za ispovijed, bilo za duhovni razgovor«, pojašnjava kadetkinja desetnica Matotek. Vojni kapelan na Vojnom učilištu grkokatolički je svećenik Vladimir Simunović.
Među mladim polaznicima Hrvatskoga vojnoga učilišta »Dr. Franjo Tuđman« koji su se aktivnije angažirali u duhovnom životu kampusa i kadetkinja je desetnica Valentina Pilat. Već neko vrijeme dobro funkcionira i zbor koji uveličava misna slavlja, a budući da je u svojoj župi već bila aktivna u zboru, nastavila je glasom služiti Crkvi koliko može. Na misnim slavljima sudjeluje i kao čitačica. »Puno pomaže što nam je u sklopu kompleksa Hrvatskoga vojnoga učilišta kapelica na raspolaganju. Ne mislim pritom samo na misna slavlja ili susret sa svećenikom, nego i na mogućnost da se sami, u tišini pomolimo, stavimo pred Boga svoje brige, nesigurnosti, strahove… Vidimo da takva prisutnost pomaže i nama polaznicima, ali i djelatnicima koji su zaposleni na Hrvatskom vojnom učilištu«, pojašnjava kadetkinja desetnica Pilat sa smjera Vojno inženjerstvo.
Hrvatski su branitelji u ratnim okolnostima pokazali nezamjenjiv vojnički doprinos društvu, no način kako vojnici mogu služiti relevantan je i u vremenima mira. »Osjećam da je u razdoblju Domovinskoga rata Bog pozvao branitelje, obične ljude, da zaštite one koji se u tom trenutku nisu mogli sami obraniti od opasnosti. Dao im je dovoljno snage da daju žrtvu, često i da daju život, dakle cijeloga sebe. Na kraju se pokazuje da iza svega stoji čovjek i njegova motivacija. Naoružanje je beskorisno ako iza njega ne stoji hrabrost. A u našem se ratu pokazalo i da čovjek koji ima volju zaštititi svoje, obraniti svoje ljude, može prevladati jako puno toga«, zaključila je kadetkinja desetnica Pilat.
Razočarali su one koji su zagovarali priziv savjesti i podcjenjivali vojsku
U vojnoj kapelaniji u Kninu tijekom cijele godine za vojnike, a odnedavno i za mladiće na obveznom odsluženju vojnoga roka, pastoralno se skrbi fra Ilija Mikulić. »Prije svega za mene je kao svećenika blagoslov raditi s onima koji su se odazvali služiti u vojnom pozivu. Kao i u drugim prilikama, i u ovom se kontekstu svećenik susreće s ljudima različitih karaktera, koji imaju i svoje duhovne potrebe«, kaže o. Mikulić. Svećenik također primjećuje, napominje o. Mikulić, da su i ispovijedi i duhovni razgovori s vojnicima nekako izravniji kada treba odagnati neku nedoumicu.
