OBITELJ I MEDIJI Televizoru i »Playstationu« nije mjesto u dječjoj sobi

Foto: Shutterstock

Je li mudro staviti televizor, »Playstation« ili »Xbox« u dječju sobu, kao oblik jednostavne zabave za djecu? Na pitanje s kojim se susreću svakodnevno brojni roditelji projekt »Obitelj i mediji« ponudio je jednoznačan odgovor – ne.

Nije isto, tumače iz »Obitelji i medija«, kada je televizor na nekom drugom mjestu u kući ili stanu, primjerice u dnevnom boravku, i kada je u dječjoj sobi. Što je televizor ili »Playstation« bliže djeci, to je veća mogućnost da će se oni još više koristiti njime, i to na štetu sna, škole i drugih obveza, ali i tjelesnoga zdravlja.

Jedno od rješenja koje predlažu iz »Obitelji i medija« jest ograničavanje vremena provedena pred televizorom, no ne oštrim zabranama ili kaznama, nego uključivanjem ostatka obitelji u slobodno vrijeme i aktivnosti djece

Kako je poznato, višesatno sjedenje pred televizorom i uranjanje u svijet videoigara jedan je od najučestalijih uzroka pretilosti u djece. Nadalje, ako je televizor ili neki drugi elektronički uređaj neprestano prisutan u dječjoj sobi, djeca vrlo brzo razviju i vlastitu selekciju sadržaja, a nije rijedak slučaj da oni prije svega odabiru filmove i videoigre u kojima je nasilje u središtu zbivanja. Dugoročno, to može voditi porastu agresivnosti među djecom koja su sklona takvim sadržajima, upozoravaju iz »Obitelji i medija«. Jedno od rješenja koje predlažu jest ograničavanje vremena provedena pred televizorom, no ne oštrim zabranama ili kaznama, nego uključivanjem ostatka obitelji u slobodno vrijeme i aktivnosti djece. Optimalno je da djeca uz svoje školske obveze imaju druge aktivnosti, da se druže s obitelju i da gledanje televizije i igranje videoigara ne traje dulje od dva sata dnevno. Televizija i videoigre mogu biti jedna od dnevnih aktivnosti, no ne i glavna aktivnosti u danu, ističu iz »Obitelji i medija«. Nadalje, ako je moguće, i gledanje televizije bi, što je češće moguće, trebalo biti jedna od zajedničkih aktivnosti djece i roditelja, u kojoj roditelji mogu pojašnjavati nejasnoće i iz prve ruke mogu djecu učiniti aktivnim, a ne pasivnim konzumentom televizijskih sadržaja.

Istraživanja pokazuju od 50 % do čak visokih 70 % djece u nekim zemljama Zapada ima televizor, »Playstation« ili »Xbox« u svojim sobama. Druga istraživanja pak pokazuju da neka djeca provedu i do 60 sati tjedno pred televizijskim ekranima i uz videoigre.