Od hrvatskoga osamostaljenja svako je desetljeće bilo blagoslovljeno papinskim pohodima Crkvi i domovini, a sudeći po entuzijazmu koji je vladao posljednjega dana listopada na službenom državnom posjetu predsjednika Republike Hrvatske papi Lavu XIV. u Vatikan, moglo bi se očekivati da će uskoro i treće desetljeće 21. stoljeća u tom smislu biti blagoslovljeno. Lijepo se čulo u snimci razgovora Pape s hrvatskim predsjednikom da se nada dolasku u Hrvatsku. Ta je nada najprije potaknuta nedavnim pismom biskupa Hrvatske biskupske konferencije koji su ga pozvali u pastirski pohod, a poziv je uručio i predsjednik države. Time su se širom otvorila vrata pohodu i samo se još čeka Papin »da«, odnosno Papino »kada«.
U jedno ne treba sumnjati: već je sama ideja da bi Papa pohodio Hrvatsku u mnogih vjernika izazvala ljubav i ushićenje, a kada se pohod ostvari, bit će to blagdan radosti i nade ne samo za Crkvu, nego i za čitavo društvo – društvo kojemu treba i orijentira, i utjehe i nade u snalaženju i opstanku u suvremenim domovinskim i svjetskim okolnostima. Nema te materijalne snage koja se može mjeriti s duhovnom snagom koju može steći narod koji zajedno moli s apostolom. Tako je bilo za svakoga papinskoga pohoda, pohoda čije su duhovne posljedice (bile) neizmjerne.
Izrečeni listopadski pozivi Papi nisu bili formalnost ili tek bontonski trenutak. To je bio izraz istinske želje jer nitko i ništa ne može okupiti hrvatski narod i izvući ono najbolje iz njega kao što to može Kristov namjesnik na zemlji. Drugi državnici dolaze u posjete ponajprije kako bi razgovarali s domaćim državnicima, ili ako su organizirane kakve konferencije i samiti, kako bi se susreli s drugim državnicima. Jure u crnim automobilima od kojih se ljudi sklanjaju s ulica, i pomalo se boje te brzine kojom se udaljavaju od »običnih ljudi«. Istina je da se pape, jer su državnici, susreću i s državnicima, ali dolaze ponajprije susresti se, ali doista se susresti, s narodom i s narodom slaviti Boga u misama i drugim pobožnostima.
Brojne su blagodati kada se izrekne poziv papi, a može se govoriti o najmanje trima obnovama.
Prva je obnova Crkve i vjernika koji se za papine dolaske pripremaju molitvama, postovima i rastom zajedništva. Kada otac nakon dugoga izbivanja dolazi svojoj kući, svi se trude lijepo ga dočekati. Kada papa pohodi Crkvu u pojedinom narodu, svi se trude izvući na svjetlo dana ono što Crkva, od svojega klera i redovništva do laika, najbolje ima. Tada iščezavaju sve međusobne razmirice i partikularni interesi – jer svima je stalo da pohod bude dostojan Petra naših dana, apostola koji donosi mir i koji uvijek donosi ohrabrenje za autentično življenje kršćanske vjere u doba kada je to vrlo zahtjevno.
Druga je obnova zajedništva u državi, društvu i kulturi. Kada papa dolazi, lako mogu uminuti kratkoročni interesi i politička rivalstva, a pogled se obično usmjerava prema korijenima. A korijeni identiteta u Hrvatskoj neupitno su kršćanski, katolički. Time si i svi koji rade u državnim ustanovama mogu posvijestiti da im je jamstvo opstanka nešto što nadilazi prolaznost svakih trenutačnih vlasti. I tko to iskoristi, može iskusiti ono što se u Hrvatskoj dugo nije iskusilo: ako ne baš idealno zajedništvo svih sastavnica vlasti, onda barem međusobna pristojnost.
Nije manje važna ni treća obnova. Iako se na poziv poglavaru Katoličke Crkve najčešće gleda iz perspektive onoga koji poziva, odgovor na taj poziv ujedno znači obnoviteljski zamah unutar Svete Stolice koja priprema pohod. Odredište na koje krene papa, odredište je na koje u to vrijeme kreće i čitava Crkva. Zato je svaki papinski pohod ujedno obnova »saveza« Petrove Stolice s narodom u državi i Crkvi u koju papa putuje.
Zato će dan kad Sveti Otac kaže »da« dolasku u Crkvu i domovinu knezova Branimira i Mislava, kraljeva Tomislava i Zvonimira, Crkvu mučenika kardinala Stepinca, ispovjednika kapucina Leopolda, redovnice Marije od Propetoga Petković… već biti blagdan radosti naroda koji je životom, opredjeljenjem i mučeništvom stao uz Petrove nasljednike na zemlji. Željeni Papin dolazak bit će potvrda da je ljubav obostrana.
