Sa županijom i posjedom Moravče koja se spominje već u 11. st., a u vlasništvu je zagrebačkoga župana, Pzer (Psarjevo) granični je posjed koji je bio u vlasništvu zagrebačkoga biskupa Stjepana I. (1215. – 1225.). Pzer se prostirao od potoka Zeline na jugu do potoka Bistrice na zapadu. Godine 1295. Psarjevo se spominje imenom Phizer. Danas su Gornje i Donje Psarjevo i Velika Gora tri od 62 naselja grada Svetoga Ivana Zeline.
Sredinom 14. st. u dokumentima se pojavljuje i utvrđeni grad Pezerwar (kasnije Pusti grad) koji se nalazio na jednom od sedam psarjevečkih brdašca, ali mu se danas ne zna lokacija. Knez Ivan pl. Pezery – Psarjevečki spominje se u vijećanju staleža Hrvatske i Slavonije u Budimu g. 1492. Od g. 1505. do 1553. dio Gornjega i Donjega Psarjeva pripadao je obitelji de Pezery (Psarjevečki), a ostala trećina zagrebačkoj Crkvi, koja je imanje prodala mještanima. Većina tih starosjedilačkih obitelji koje se spominju kroz povijesne zapise nositelj je svjetovnoga i crkvenoga života toga kraja. Pecaki, Hodje, Strelari, Krljani, Belošići, Guštovići, Kukovačeci i Velikogorci obnovitelji su crkve sv. Jurja u godinama 1883., 1923., 1968., 1991. i 1994.
Prva kapela u Psarjevu je ona sv. Apostola iz g. 1609., ali poslije g. 1761. nema joj traga. Zidana kapela sv. Jurja s današnjim glavnim drvenim oltarom iz g. 1665. ili 1670. (najstariji oltar zelinskoga kraja) pojavljuje se u dokumentima g. 1704. Crkva je bila pod patronatom pl. obitelji Psarjevečkih. Isti je oltar obnovljen g. 1885. (zapis na stražnjem dijelu retabla) po majstoru Janešiću iz Varaždina i od tada je u odličnom stanju.
Mise su nedjeljom u 16 sati. Predslavi ih zelinski župnik Vlado Bogdan ili njegov kapelan. Blagdanske mise su na Jurjevo, sv. Valentina, sv. Vida i na Badnjak misa polnoćka uz pratnju muzikaša »Psarjevečkih čestitara«.
