Manje katolika, »manje Srba, manje muslimana, više ateista«… Novine, portali i mediji napunili se takvim naslovima nakon objave popisa pučanstva. Pa se onda mi katolici upeli tumačiti kako su nas popisivači povukli za nos veleslalomskim pitanjima o vjerskoj pripadnosti te prebacili više od 150 tisuća rimokatolika kroz crvena vrata u »ostale kršćane«. Taman da najglasnije pisce tih dramatičnih naslova izazovemo da nam se narugaju kako smo »toliki vjernici i toliko držimo do svojih katoličkih načela da se nismo znali ni popisati, jasno reći koji smo«, da nam ponovno nabiju na nos kako se od tih 80-ak posto katolika tek njih 10-ak posto »zna i prekrižiti« nedjeljom u crkvi! »Od nosa do nosa«, od povlačenja do nabijanja… Srbima pak, onima učenima koji predaju na hrvatskim fakultetima, za pad broja kriva su… hrvatska slavljenja dana pobjeda u Domovinskom ratu, u »Bljesku« i »Oluji«!? Da ne povjeruješ! Poželio sam do smrti ove moje rubrike imati uvijek isti naslov: »Čestitam vam Dan pobjede u Domovinskom ratu, dragi čitatelji«, ali ostalo bi mi premalo prostora za tekst… Nisam dospio vidjeti tko je kriv zašto je muslimana manje nego prije deset godina, no i bez toga sve mi se ovo čini kao veliko bacanje prašine u oči pučanstvu. Zapravo, i velika diskriminacija! I Hrvata, i Srba i svih. Jer kad jedna država u 10 godina »izgubi« više od 400 tisuća stanovnika, zar se u toj tragediji uopće smije gledati iz kojega je naroda i narodnosti ili vjere više njih pogubila?! Zar nisu onda baš svi ljudi državi jednako vrijedni? Zapravo, svaka vlast koja u deset godina izgubi više od desetine ukupnoga stanovništva… Ma što vlast, i vladajući i saborska im oporba u svih tih deset godina, da su čestiti ljudi, napravili bi harakiri! Sami od sebe pošteno bi dali ostavke, manuli se ćorava posla, maknuli i pustili druge, treće, pete il’ desete…
– Onda bi to trebali i tvoji biskupi, ha? – prekinu me u glasnom razmišljanju Boris, moj božićno-uskrsni »mimokatolik« (možda »ostali kršćanin«?). – Pretjeruješ, Vilko, nema nas tako malo kako je pokazao popis. Nisu nas oni sve pobrojili, ni pola od toga ljudi nije nestalo! Ma, samo da su izbrojili sve ove koji su izdaleka u Lijepu Našu navalili k’o Hrvati u Irsku, ove pizza-dostavljače, raznosače, noćne radnike i druge jadnike koji spavaju po napuštenim izbama i vagonima, a došli su ovamo raditi one iste poslove koje smo mi otišli raditi bogatijima, dok za one najbogatije, koje nitko nije ni vidio, vjerojatno rade svemirci… No, a još da su pobrojili sve ove bliske, koji se po okolnim nam državama broje, a u nas stalno stoje, odnosno prebivaju… Piii, koliko bi nas bilo, ne bi se pada broja ni vidilo! Zato, nemoj i ti biti diskriminator, nego lijepo pozdravi ujutro onih novih pet garavih susjeda koji se u pola sedam vraćaju, kad nas dvojica krećemo na »arbajt«.
