Prošlo je nešto više od godinu dana otkada je Dikasterij za nauk vjere uveo nove norme vezane za postupanje u razlučivanju navodnih nadnaravnih fenomena. Sada proces razlučivanja nije usmjeren na utvrđivanje nadnaravnosti događaja i iskustava (osim u iznimnim slučajevima uz izravnu odluku Svetoga Oca), nego na procjenu duhovnoga iskustva, plodova i pravovjernosti onoga što je proizišlo iz njegova širenja. Većina marijanskih svetišta koja su danas privilegirana mjesta pučke pobožnosti nikada nisu dobila potvrdu o nadnaravnoj prirodi događaja, no od donošenja novih norma vatikanski je dikasterij donio ocjenu nihil obstat (nema zaprjeke / ništa ne priječi) za šest svetišta. To znači da se dopušta javna pobožnost, vjernici se obavještavaju da mogu pristupiti tomu duhovnomu prijedlogu bez rizika, hodočastiti u ta mjesta… Nihil obstat za Međugorje objavljen je u rujnu 2024. Donosimo pregled i ostalih duhovnih mjesta vezanih uz Blaženu Djevicu Mariju koja su dobila taj status – od Slovačke do Španjolske.
Poruka iz Slovačke: Neka vas Isus oslobodi
Navodna ukazanja u malom selu bizantske katoličke tradicije u planinama sjeverne Slovačke započela su 5. kolovoza 1990., u vremenu dok se komunistički blok raspadao diljem srednje i istočne Europe. Tri djevojčice – Ivetka Korcákova, Katka Ceselkova i Mitka Ceselku – otišle su brati borovnice na planinu Zvir, u blizini mjestašca Litmanová. Uplašile su se kad su čule iznenadno pucketanje te su se sklonile u osamljenu brvnaru u šumi. Molile su se Mariji za zaštitu, obećavajući da će u budućnosti biti odanije svojoj vjeri. Usred molitve Ivetka i Katka ugledale su lik okupan svjetlošću i u njemu prepoznale Djevicu Mariju. Djeca su opisala da je bila odjevena u bijelu haljinu, plavi ogrtač i veo te da je imala krunu i krunicu. Tijekom pet godina djevojčice su svake prve nedjelje u mjesecu imale navodna ukazanja te zapisivale Marijine poruke, sve do 6. kolovoza 1995.
Vatikanski dikasterij analizirao je poruke pripisane Blaženoj Djevici Mariji te je utvrdio da se u njima otkrivaju vrijedni pozivi na obraćenje. »Pozivi koji se iznose u raznim porukama imaju za cilj ohrabriti ljude pokazujući da put evanđelja nije kompliciran. Naprotiv, čini život jednostavnijim. Ipak, ta se jednostavnost ne smije zamijeniti za površnost jer jednostavnost evanđeoskoga puta vodi u dubine života i neiscrpno bogatstvo božanske ljubavi«, stoji u pismu vatikanskoga prefekta u kojem je prenesena i ova Marijina poruka: »Neka te Isus oslobodi. Neka te Isus oslobodi. I ne dopusti da tvoj Neprijatelj ograniči tvoju slobodu za koju je Isus prolio toliko krvi. Slobodna duša je duša djeteta.«
Škapular Srca Isusova Čudesno ozdravljenje Estelle Faguette
U središtu svetišta Gospe od Milosrđa u francuskom selu Pellevoisin nadnaravno je iskustvo Estelle Faguette. Rođena 1843. u siromašnoj obitelji, veći je dio života provela radeći kao pralja i sobarica kako bi uzdržavala obitelj. Nakon godina rada njezino se zdravlje pogoršalo, oboljela je od tuberkuloze, ali umjesto da jadikuje nad bolešću, Estelle Faguette napisala je pismo Blaženoj Djevici moleći je za ozdravljenje. Marijanska su ukazanja prema njezinu svjedočanstvu započela kada je imala 32 godine, a do petoga ukazanja čudesno je ozdravila od tada teške i neizlječive bolesti.
Faguetteino iskustvo jest marijansko, ali istodobno snažno kristološko, jer i u porukama koje je dobila – njezino se ozdravljenje pripisuje Kristu. Djevica Marija Estellu je zamolila da raširi škapular Srca Isusova, zajedno s pozivom za obraćenje tomu ljubećemu Srcu Gospodinovu. Estelle je nastavila živjeti život služenja i poniznosti nakon čudesnoga ozdravljenja i doživjela je 86 godina.
Utjeha Žalosne Gospe na granici Španjolske i Portugala
Pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji Žalosnoj u Chandavili, španjolskom gradu blizu granice s Portugalom, nastala je krajem Drugoga svjetskoga rata, u ljeto 1945. zahvaljujući duhovnim iskustvima koja su na istom mjestu, ali odvojeno doživjele tada 10-godišnja Marcelina Barroso Expósito i 17-godišnja Afra Brígido Blanco. Marcelina je ispričala da je na početku vidjela tamni oblik na nebu, koji je kasnije postajao sve svjetliji, kao da je Djevica Žalosna, s crnim plaštem punim zvijezda, sišla na stablo kestena. Duboko iskustvo te djevojke bilo je iskustvo zagrljaja i poljupca koje joj je Blažena Djevica Marija dala u čelo. »To uvjerenje o nježnoj Marijinoj bliskosti možda je najljepša poruka; prisutnost Djevice koja ulijeva utjehu, ohrabrenje i povjerenje«, stoji u odluci vatikanskoga dikasterija.
Nakon navodnih ukazanja dvije su djevojke vodile diskretan i nimalo razmetljiv život, posvetivši se djelima milosrđa, brinući se prije svega o bolesnima, starima i siročadi, prenoseći tako onima koji su patili slatku utjehu, ljubav prema Djevici Mariji koju su same iskusile. I danas u svetište Chandavila dolazi mnogo hodočasnika iz Španjolske i Portugala i svjedoče obraćenjima, ozdravljenjima…
Snažan znak vjere u Kalabriji
Pobožnost prema Gospi od Stijene u Santi Domenici di Placanici rodila se na mjestu gdje se, prema svjedočenju, Djevica Marija ukazala Cosimu Fragomeniju 1968. godine. Dok se pripremao za povratak kući nakon napornoga radnoga dana na polju, 11. svibnja, na golemoj stijeni prekrivenoj grmljem i kupinom ugledao je Blaženu Djevicu Mariju. U svojim porukama ona je pozivala na obraćenje i molitvu te izrazila želju da se to siromašno mjesto u Kalabriji na jugu Italije pretvori u veliko središte duhovnosti gdje se ljudi mogu susresti s Božjim milosrđem. Cosimo Fragomeni osobno je uredio mjesto u koje je smjestio mramorni Marijin kipić, a ubrzo su počeli dolaziti hodočasnici iz cijele Italije, ali i inozemstva. To se nastavlja do danas, a u svetištu se može susresti i Cosimo Fragomeni, koji je prije 38 godina postao franjevački trećoredac.
»U sekulariziranu svijetu u kojem živimo, u kojem toliki provode svoje živote bez ikakva osvrta na transcendenciju, hodočasnici koji pristupaju svetištu snažan su znak vjere. Njihova prisutnost pred Djevicom, koja za njih postaje jasan izraz Gospodinova milosrđa, način je priznanja vlastite nesposobnosti za obavljanje životnih zadataka te žarke potrebe i želje za Bogom«, napisali su iz dikasterija dajući nihil obstat.
Ruža Otajstvena o pričesti kao izvoru snage
Služeći kao medicinska sestra i postulantica u Montichiariju na sjeveru Italije, Pierina Gilli prvi je put imala viđenje Blažene Djevice Marije dok se molila u bolničkoj kapeli u proljeće 1947. Kao što je opisala u svojem dnevniku, Marija je bila u ljubičastoj haljini s bijelim velom, s izrazom tuge i suzama u očima. Pokazujući svoje srce probodeno trima mačevima, tražila je molitvu, pokoru i žrtvu. Kod ponovnoga ukazanja u srpnju iste godine Blažena Djevica Marija bila je odjevena u bijelo i umjesto tri mača u grudima imala je tri ruže: bijelu, crvenu i žutu, koje su simbolizirale molitvu, žrtvu i pokoru te joj se predstavila kao Ruža Otajstvena.
Objavljivanje Gillina dnevnika izazvalo je veliku pobožnost. Djevica Marija poziva i da se raste u ljubavi prema Gospodinu. Jedna njezina poruka glasi: »Misao na svetu pričest trebala bi te pratiti od jedne svete pričesti do druge. Intimno sjedinjenje s Gospodinom trebalo bi te ispunjavati u svakoj minuti. To bi bio najučinkovitiji način vlastitoga posvećenja. Tako bi postala poput zemaljskoga raja. Razmjenom ljubavi sve bi ti postalo lako, stječući velikodušnost u svakoj kušnji.«
Kada je u rujnu prošle godine međugorskomu fenomenu službeno dodijeljen »nihil obstat«, tj. trajno i službeno dopuštenje za »duhovnu ponudu« i »javno štovanje« Kraljice Mira, u noti je Dikasterija za nauk vjere istaknuto: »Neka se ljudi koji idu u Međugorje snažno usmjere na to da prihvate kako se na hodočašća ne ide radi susreta s navodnim vidiocima, nego radi susreta s Marijom, Kraljicom Mira i – vjerni ljubavi koju ona osjeća za svojega Sina – radi susreta s Kristom i kako bi ga slušali u meditaciji Riječi, sudjelovanjem u euharistiji i euharistijskom klanjanju, na način kako se to događa u mnogim svetištima diljem svijeta u kojima se s najrazličitijim naslovima časti Blažena Djevica Marija.«
