Pročitah s velikom pažnjom argumentaciju o djevičanstvu Marije i Josipa koja je objavljena na portalu Katolik.hr <http://www.katolik.hr/krscanstvomnu/marijaisvecimnu/636-biblijski-temelj-dogme-o-marijinom-neprekinutom-djevianstvu/>. Budući da se kao vjernik ne slažem u svemu, potrudio sam se objasniti svoje viđenje i shvaćanje. Bilo bi mi drago kada biste me s pažnjom poslušali i kada me odmah ne biste prozvali fanatikom ili protestantom – jer to nisam. Vjerujem da ćete uvidjeti da sam zaista dobar poznavatelj Svetoga pisma i Biblije, čime se, ako to tako smijem reći, i ponosim. Tako se nadam da ćete moje argumente uvažiti i pokušati ih demantirati na pošten način, uzimajući Sveto pismo i Evanđelje kao glavni izvor teoloških argumenata bez prevelikoga »uplitanja« raznih autoriteta i drugih mislioca – budući da je naslov takav: Biblijski temelj dogme o Marijinom neprekinutom djevičanstvu. (…) Sveta Crkva oduvijek vjeruje da je Marija ostala »Djevica u začeću svoga Sina, Djevica u porodu, Djevica trudna, Djevica majka, Djevica trajno« (sv. Augustin). Tu istinu prenijeli su nam sveti otci, naučavao je neprekinuti niz Petrovih nasljednika, svjedočili ju brojni naučitelji i svetci.
S ovim se slažem u potpunosti: Marija je bila Djevica cijeloga svoga života. Međutim, nije mi jasno bi li po vašem mišljenju Marija prestala biti Djevicom ako bi imala legitimne, u braku, spolne odnose? (…) Ne može dakle biti nikakve sumnje u to da je Marija ostala djevica za cijeloga svoga života, pod neprestanom zaštitom sv. Josipa, zaštitnika djevica. Na žalost, vaš zaključak o aseksualnom životu Josipa i Marije je itekako sumnjiv, da ne upotrijebim zloslutno neku težu riječ. Da bih objasnio što mislim, morat ćemo analizirati, korak po korak, Evanđelje. Evanđelje i ništa drugo osim Evanđelja! (…) Rekapitulirajmo… što za sada možemo zaključiti? Prvo: da su Josip i Marija imali namjeru stupiti u seksualne odnose, da su u vrijeme zaruka živjeli predbračnu čistoću, ali ih Bog preduhitruje. Marija ostaje trudna. Nakon toga slijedi izvještaj da su se Marija i Josip suzdržavali od odnosa dok se Isus nije rodio. Dakle – samo tih devet mjeseci dok je Marija bila trudna, ali ne i dulje! (…) Marija je ustvari prva žena koja skida strašnu »ljagu« i teret sa svih žena koje u brak ili vezu više ne ulaze fizički kao djevice (kako je tada strogi patrijarhalni zakon obvezivao). Ona je Uzor koji govori da je srce, a ne tijelo (himen) kod žena važan! Ona potvrđuje Isusove Riječi: »Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa!« Vašim tumačenjem, a i općeprihvaćenim »popularnim« tumačenjem, sve je izopačeno i izokrenuto. Sveta Obitelj kakvom ju vi prikazujete djelomično je karikatura stvarne sv. Obitelji – i kao takva, kakvom ju vi opisujete, nije evanđeoska. (…) Radujem se vašem odgovoru. Mir s vama!
Čitatelj
Vaše je pismo imalo 12 i pol kartica novinskoga teksta pa smo ga bili prisiljeni jako skratiti, nastojeći u njemu ipak ostaviti barem pokoje pitanje ili tvrdnju kako bi i ostali čitatelji razumjeli o čemu pišete, ali i kako bismo pokušali barem nešto odgovoriti. Uglavnom, Vaše pismo »raspravlja« s tekstom s jednoga drugoga portala, a ne portala našega tjednika, dovodeći pri tome u pitanje ne samo to pisanje, nego i neke vjerske – katoličke – istine. U svojoj argumentaciji »ne priznajete« ništa osim biblijskih tekstova koje pak tumačite onako kako se Vama čini logičnim te (onako usput) povremeno ističete »kao što smo već zaključili«. Tako pokušavate sugerirati ili nametnuti da je ono što Vi pišete istina i kao da se mi (kao potencijalni čitatelji) s time trebamo složiti ili se zapravo već i – slažemo. A ne slažemo se s cijelim nizom Vaših tvrdnja i zaključaka te se koristimo prilikom podsjetiti Vas na ono što i Vas obvezuje dok pokušavate tumačiti ono što je katolički nauk, ako se doista smatrate katoličkom vjernikom kao što tvrdite.
Nauk vjere ili poklad vjere, koliko god neki vjernik (poput Vas ili nas) bio uvjeren u svoja posebna znanja, ne može niti smije biti izložen proizvoljnom tumačenju. Nauk vjere, tumači nam G. Pozzo u »Enciklopedijskom teološkom rječniku« znači baštinu vjere koja je povjerena Crkvi i od nje zahtijeva da je vjerno prenosi i nepogrješivo tumači. »U depositum fidei spadaju pisana Božja riječ, dogme, sakramenti, moral i hijerarhijski poredak koji tvori Crkvu.« Mi uviđamo da se Vi s dijelom ovako definiranoga poklada vjere ili nauka vjere ne slažete, no zbog toga Vas ne osuđujemo, nego Vas pozivamo da promislite o svom načinu djelovanja i razmišljanja. U obzir pri tome uzmite ono što nadalje piše G. Pozzo: »Treba imati na umu da, zbog naravi objavljene poruke i Kristova spasenjskoga događaja, depositum fidei ne treba tumačiti kao puki popis članaka ili inventar stvari koje su stavljene jedna uz drugu, već ga prije svega treba shvatiti kao sveukupnost bogatstava i Crkvi predanih spasenjskih dobara, koja ona priopćuje vjernicima, i tako im čudesnom mudrošću ostvaruje sadržaje, s ciljem da razumljivim, vjerodostojnim i plodnim učini nepromjenjivu baštinu istine, ujedno izlazeći ususret zahtjevima i pitanjima ljudi i vremena. Takva zadaća posadašnjivanja vlastita je svim članovima Crkve, premda se izvršava s različita naslova, a vodeći računa o hijerarhijskoj naravi crkvenoga zajedništva, zadaća naučavanja i autentičnoga čuvanja, u određenim slučajevima na nepogrješiv način, spada na one kojima je osigurana posebna pomoć Duha Svetoga (2 Tim 1, 14), a to su nasljednici apostola u učiteljstvu i u službi.« No ne zaboravimo dodati: hijerarhijsko učiteljstvo ne treba smatrati izdvojenom službom ni tvorcem naučavanja Crkve. »Njegova je zadaća autentično tumačiti i vjerno izlagati poklad vjere, tako da bdije nad teološkim izrazima i poruku utjelovljuje u nove povijesne situacije«, a svaki bi istinski vjernik to trebao i prihvatiti i slijediti.
