U niski brojnih imena katoličkih socijalnih mislilaca i javnih djelatnika časno mjesto zauzima promicatelj radničkih prava Drago Cerovac.
Rođen je 25. lipnja 1904. u Zagrebu, gdje je pohađao Klasičnu gimnaziju, a zatim Pravni fakultet, na kojem je diplomirao 1929., te potom doktorirao, kako se navodi u nekrolozima, o čemu međutim nema potvrde u arhivu Pravnoga fakulteta. Djelovao je u Hrvatskom radiši, a zatim u Uredu za osiguranje radnika »Merkur«. Izborio se 1937. za uvođenje mirovinskoga osiguranja za privatne namještenike, a zatim i za uvođenje dječjega doplatka za njihovu djecu, za plaćanje prekovremenoga rada te za poboljšanje socijalnoga položaja šegrta, što, uz ostalo, govori o socijalnoj osjetljivosti katolika i njihovim uspjesima u skrbi za radništvo.
Od 1941. do 1945. radio je kao nadstojnik i savjetnik u poslovima nadzora društava te socijalne politike i radnih odnosa u ministarstvima zdravstva odnosno udružbe (socijalnoga rada) NDH, od 1943. jedinstvenom Ministarstvu zdravstva i udružbe. Nakon rata radio je u gospodarstvu.
Pisao je u raznim katoličkim i građanskim publikacijama, najviše o socijalnim i mirovinskim pravima raznih kategorija zaposlenika te o zakonima i uredbama, ali se doticao i idejno-političkih pitanja, primjerice tema o marksizmu i kapitalizmu, o boljševizmu, o ulozi Ante Starčevića u razvoju radničkoga pitanja u Hrvatskoj i sl.
Bio je član Hrvatskoga katoličkoga seniorata, a u vodstvu Hrvatskoga orlovskoga saveza od prve je skupštine 1923. obavljao dužnost organizacijskoga referenta. Kao jedan od ponajbližih suradnika bl. Ivana Merza pripomogao je u postupku za njegovu beatifikaciju. Nakon državnoga ukinuća »orlova« 1929. suutemeljitelj je Velikoga križarskoga bratstva i član središnjice. Nakon rata djelovao je u Hrvatskom književnom društvu sv. Jeronima (sv. Ćirila i Metoda).
Zanimljivo je da je kard. Franjo Šeper u pismu njegovoj supruzi posvjedočio da je upravo Cerovac utjecao na njegovu odluku za svećeničko zvanje: »Uvijek sam ga se rado i sa zahvalnošću sjećao kao starijeg kolege iz gimnazije koji me je doveo u katoličku organizaciju i koji je u neku ruku bio oruđe Božje Providnosti za moje svećeničko zvanje.«
Umro je u Zagrebu 24. siječnja 1978. Nema ga u »Hrvatskom biografskom leksikonu«, što je nepravda koju treba ispraviti. (L)
