Od trenutka kada je iz dimnjaka Sikstinske kapele sunčanoga poslijepodneva u četvrtak 8. svibnja »provirio« bijeli dim pa do pojavljivanja na lođi bazilike sv. Petra, prvi trenutci pontifikata pape Lava imali su »hrvatsku notu«. Kardinal Robert Francis Prevost, uzevši ime Lav XIV., nanovo se »rodio« kao rimski prvosvećenik na isti datum na koji se 1898. u Brezariću kod Krašića rodio svehrvatski blaženik – Alojzije Stepinac.
A kada se u svojem novom, papinskom ruhu pokazao svijetu koji ga je s nestrpljenjem iščekivao ne samo na prepunom Trgu sv. Petra, nego i u ostatku kugle zemaljske posredovanjem raznih medija, uz papu Lava XIV. stao je jedan hrvatski kardinal – vrhbosanski nadbiskup u miru Vinko Puljić. Način na koji je kardinal Puljić svojim neprekidnim osmijehom na lođi bazilike sv. Petra »grlio« novoga papu u punom je smislu postao i »senzacija« koja se duboko dojmila i svjetskih medija. No mediji nisu mogli »snimiti« i još jednu važnu epizodu vezanu za izbor novoga pape – bila je to molitva koju je upravo kardinal Puljić, kao najiskusniji kardinal protoprezbiter, nakon konklave u Sikstinskoj kapeli, predvodio nad novoizabranim papom.
»Ispravan je kao čovjek, veoma duhovan. Ovdje ga je u Peruu narod upamtio kao biskupa koji im je bio bliz, umjeren i ponizan u svojem nastupu. Narod ga je jako volio«, opisao je novoga papu Lava XIV. u razgovoru za Glas Koncila hrvatski misionar, biskup u Peruu Gerard Anton Žerdin»Konklave ipak nisu kao neki drugi izbori«
Za papu Lava XIV. Hrvati nisu nepoznanica. Kao prvi čovjek Dikasterija za biskupe u Rimu kardinal Prevost blisko je surađivao i sa Stepinčevim nasljednikom na katedri Zagrebačke Crkve – nadbiskupom Draženom Kutlešom. Štoviše, kako su brojni domaći mediji pisali u danima nakon izbora novoga pape, kardinal Prevost u svoj je raspored već upisao posjet Hrvatskoj – on je bio zakazan za 2026. godinu i svibanjsku proslavu Majke Božje od Kamenitih Vrata te predavanje na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Poziv da kao Sveti Otac posjeti Hrvatsku ponovio mu je već u Vatikanu drugoga dana nakon izbora zagrebački nadbiskup u miru kardinal Josip Bozanić.
Budući da je hrvatski narod razasut po svem svijetu, možda i nije iznenađujuća činjenica da je novi papa Lav XIV. Hrvate susretao i tijekom svojih služba u Peruu. Jedan od njih je i mons. Gerard Anton Žerdin, biskup koji upravlja Apostolskim vikarijatom San Ramon, koji se kao hrvatski misionar prije više od pola stoljeća našao u dalekoj južnoameričkoj zemlji. Glas Koncila do biskupa Žerdina došao je u petak 9. svibnja telefonski, dan nakon izbora novoga pape.
Na pitanje o tome je li bio iznenađen što je na lođi bazilike sv. Petra kao novoizabranoga papu ugledao lice koje je Crkvi u Peruu itekako poznato i drago biskup Žerdin odgovorio je: »I jesam pomalo, ali i nisam budući da je i kardinal Robert Francis Prevost bio spominjan kao ‘papabile’, iako nije bio jedan od istaknutijih ‘kandidata’. Konklave ipak nisu kao neki drugi izbori u kojima se možda glasuje po tom ključu.«
»Narod ga je upamtio kao biskupa koji mu je bio bliz«
»Ispravan je kao čovjek, veoma duhovan. Ovdje ga je u Peruu narod upamtio kao biskupa koji mu je bio bliz, umjeren i ponizan u svojem nastupu. Narod ga je jako volio«, opisao je u razgovoru biskup Žerdin. U Peruu je mons. Žerdin zaređen za đakona, svećenika i biskupa. Rođen je u župi Lendava u slovenskom Prekmurju, odrastao je u Subotici, a posebno je vezan uz Čakovec. Često dolazi u Hrvatsku. Njegov vikarijat nalazi se u središnjem Peruu, što je poprilično udaljeno od biskupije Chiclayo, čiji je biskup od 2015. bio novoizabrani Sveti Otac, do odlaska u Rim u Dikasterij za biskupe 2019. godine.
Kao jedan od peruanskih biskupa novi je papa, dodao je biskup Žerdin, odradio i važnu zadaću kao kanonski pravnik budući da je izradio i protokol za postupanje u slučajevima zloporaba ranjivih skupina u Crkvi. Godine 2018. biskup Prevost postao je i drugi dopredsjednik Peruanske biskupske konferencije pa su surađivali i na toj razini.
Pape Lavovi utkali su se i u hrvatsku povijest
Baš kao što se čitavi svijet divio vedrini i radosti kardinala Puljića na lođi bazilike sv. Petra, novoga papu u njegovim su peruanskim danima – može se sa sigurnošću pretpostaviti – sličnim osmijesima pratili i poneki potomci Hrvata. U daleku južnoameričku zemlju Hrvati su počeli u različitim valovima migracija doseljavati još od kraja 19. stoljeća. Danas ih je ondje po nekim procjenama dvjestotinjak tisuća. Oni su svjesni, pojasnio je također biskup Žerdin, svojih hrvatskih korijena, iako imaju teškoća s hrvatskim, a mnogi više i ne govore jezik svojih prapradjedova i praprabaka. U različitim je tako zajednicama peruanskih katolika hrvatskih korijena sasvim uobičajeno da se misa slavi i na španjolskom i na hrvatskom. A zemlja u kojoj se papa Lav XIV. »kalio« i »brusio« kao misionar, pastoralac i biskup opterećena je, dodaje sugovornik, i brojnim političkim teškoćama. Premda Peru ekonomski stoji dobro, ključan je problem korupcija te rastuće socijalne razlike između bogatih i siromašnih.
Veliku simboliku hrvatski misionar biskup Žerdin vidi i u imenu koje je novi papa izabrao. Njegov prethodnik po imenu, papa Lav XIII. donio je važnu socijalnu encikliku »Rerum novarum« kojom se Crkva u drugoj polovici 19. stoljeća sustavno otvorila i prema radničkomu pitanju. »I time je Crkva u to vrijeme pokazala da se ona ne može zaključati unutar svojih zidina. Crkva mora biti čovjeku na pomoć«, dodao je biskup Žerdin u razgovoru. Na tragu tih riječi posebnu bi pak simboliku hrvatski vjernici mogli iščitati i u pontifikatu još jednoga pape Lava – Lava X., koji je u pismu iz 1519. hrvatskomu banu Petru Berislaviću Hrvatsku, koja se našla na prvoj crti obrane od navale islama i Osmanskoga Carstva, nazvao »Antemurale Christianitatis«, predziđe kršćanstva.
Među časnim sinovima sv. Augustina ima i Hrvata
Lav X. hrabrio je, dakle, hrvatski narod u jednom od najtežih razdoblja njegove povijesti, epohe silovitih turskih pustošenja, ubijanja i paleži koja su bila gotovo apokaliptičnih razmjera. A sa sličnim apokaliptičnim prizorima susretao se i sv. Augustin, veliki crkveni naučitelj čijim se sinom kao redovnik augustinac novi papa Lav XIV. nazvao u svojem prvom javnom obraćanju svijetu kao nasljednik sv. Petra. Djelujući u Hipponu na sjeveru Afrike u 5. stoljeću, koji je tada bio dio Rimskoga Carstva, sv. Augustin bio je neposredni svjedok velikih pustošenja barbarskih naroda i velike promjene epoha. No Crkva, teologija i kršćanska kultura bile su unatoč tomu u to vrijeme žive, moglo bi se reći i »svjetski umrežene« budući da su se i tada održavali na raznim razinama kontakti između predstavnika pojedinih krajevnih Crkava. Tako je i sv. Augustin, tvrde poneki povjesničari, u svoje vrijeme uspio održavati veze i s jednim od solinskih biskupa.
Redu sv. Augustina i hrvatski je narod dao svoje časne predstavnike. Svijetli je primjer u tome bl. Gracija iz Mula (1438. – 1508.). Rođen u Mulu u Boki kotorskoj, kao ribar i pomorac došao je do Venecije i nakon nadahnute propovijedi augustinca bl. Šimuna iz Camerina i sam odlučio ući u samostan augustinaca. Pomagao je siromahe, gajio je pobožnost prema Kristu u euharistiji i bio je osobito odan Majci Božjoj. U Hrvatskoj danas ne djeluju augustinci. No u Boki kotorskoj jedan je hrvatski svećenik danas na poseban način povezan sa sinovima sv. Augustina. Riječ je o Pavlu Medaču, dijecezanskom svećeniku Kotorske biskupije, koji je zbog zasluga u promicanju augustinaca i pobožnosti prema bl. Graciji iz Mula 2018. pridružen Redu sv. Augustina, uživajući time i sva duhovna dobra reda na isti način kao i njegovi zavjetovani redovnici i redovnice.
Kako je hrvatska redovnica postala zaštitnica peruanske mornarice
No poveznice pape Lava XIV. i Hrvata ne prestaju s Bokom kotorskom. One se nastavljaju »morskom vezom«, i to ponovno do dalekoga Perua. Naime, 1988. dogodilo se čudo povezano s jednom hrvatskom redovnicom, bl. Marijom od Propetoga Petković. Podmornica peruanske vojne mornarice »Pacoca« u prostranstvima Tihoga oceana sudarila se s japanskom brodicom. Među mornarima u peruanskoj podmornici bio je i Roger Cottrina, koji je od redovnica Kćeri Milosrđa ranije čuo za Mariju od Propetoga Petković s Korčule. U dramatičnim trenutcima u podmornici koja je tonula, vidjevši da ni jedan ljudski plan ili postupak ne će biti od velike pomoći, on je sklopio ruke te se hrvatskoj redovnici utekao u svojim molitvama.
Nadnaravna je sila pomogla njegovim rukama. Uspješno je zavrnut ventil kojim je spriječeno potonuće podmornice i katastrofa koja bi sve članove posade odvela u smrt. Osam je mornara umrlo, a Cottrina i još 21 mornar uspjeli su izvući živu glavu zahvaljujući »intervenciji« hrvatske redovnice. Naime, i Crkva je priznala tu intervenciju kao »tehničko čudo« po zagovoru Marije od Propetoga Petković. To je čudo bilo i u temeljima njezine kauze. Hrvatsku je redovnicu 2003. beatificirao papa Ivan Pavao II., a u međuvremenu je i među peruanskim mornarima zaživio kult štovanja i utjecanja Mariji od Propetoga Petković. O čudu po zagovoru hrvatske redovnice snimljen je u Peruu 2007. i dokumentarni film, koji je dobio i priličan odjek u tamošnjoj javnosti, a glas o svetosti Marije od Propetoga Petković došao je zasigurno i do augustinca i misionara Roberta Francisa Prevosta.
Što je hrvatski blaženik radio na dan rođenja novoga pape?
