PASTIRSKA SLUŽBA I RAVNANJE BOŽJIM NARODOM Simbolika biskupskoga štapa

Snimio: B. Čović

Poštovani! Imam jedno pitanje vezano uz biskupske simbole. Zašto na misi na kojoj bude više biskupa svi ne nose i biskupski štap, nego je to pridržano samo predvoditelju slavlja? Ako se ne varam, mitru kao biskupski simbol nose svi biskupi na misi, prsten također, no s biskupskim je štapom drukčije. Molim vas pojašnjenje te dileme.

Zahvalni čitatelj

»Biskup nosi štap, znak svoje pastoralne službe, na svom području; međutim, svaki biskup koji svečano slavi može ga nositi uz suglasnost mjesnoga biskupa. Kada je više biskupa prisutno na istom slavlju, samo predsjedavajući biskup nosi štap. Biskup uobičajeno nosi / drži štap sa zakrivljenim dijelom okrenutim prema narodu (tj. ispred sebe) u procesiji, dok sluša navještaj evanđelja i drži propovijed, kada prima zavjete ili obećanja ili ispovijest vjere, i konačno kada blagoslivlja narod, osim ako mora izvršiti polaganje ruku«, piše u broju 59 Biskupskoga ceremonijala (Il Cerimoniale dei vescovi) koji je 1984. objavio sadašnji Dikasterij za bogoštovlje (nekada Kongregacija) uz odobrenje pape Ivana Pavla II. Već iz toga citata vidljiv je odgovor na Vaše pitanje, a kako pišu naši liturgičari mons. dr. Ivan Šaško i dr. fra Ante Crnčević u »Živom vrelu«, u liturgiji biskupskoga ređenja novozaređenomu biskupu predaje se biskupski štap ili »pastoral« uz riječi: »Primi štap, znak pastirske službe, i pazi na svekoliko stado u kojem te Duh Sveti postavi za biskupa da ravnaš Crkvom Božjom.« Autori kažu da te riječi pomažu »da shvatimo značenje i simboliku biskupskoga štapa: s jedne strane to je pastirska služba, a s druge ravnanje Božjim narodom« te dodaju da »premda se veže uz poimanje biskupske vlasti, štap je prije svega znak službe, odnosno biskupskoga služenja u Crkvi«, što mons. Šaško pojašnjava ovim riječima: »Biskup je kroz povijest Crkve trajno označavan kao pastir svojega stada i vrhovni svećenik, pa simbol pastirskog štapa govori sugestivnom slikom vođenja, budnosti i upravljanja s ljubavlju.« Nadalje se dodaje da se uporaba biskupskoga štapa »isprva vezala uz zadaće i službe koje su biskupima povjeravane u društvenom životu, no štap ubrzo preuzima značenja vezana za duhovnu vlast i poslanje«, a dr. Crnčević ističe da liturgijska tradicija biskupski štap naziva različitim nazivima: baculum (štap), ferula (učiteljev štap), pedum (pastirski štap), virga (prut, šiba), crocia (stup, oslonac) i drugo. »Riječ je o značenjima koja ne govore prvotno o vlasti i moći, nego o pastirskoj brizi za povjereni puk. Kako vidimo, pojmovi ne upućuju na kraljevsko žezlo vlastito onomu koji je vladar i vođa, nego upravo na jednostavan štap vlastit pastirskoj zadaći okupljanja, čuvanja i branjenja stada. Prihvaćeno nazivlje naslanja se na riječi Psalma: ‘tvoj štap (baculus) i palica (virga) tvoja utjeha su meni’ (Ps 23, 4), kojima Psalmist s pouzdanjem pjeva o Bogu, ‘dobrome Pastiru’ svoga naroda.«

Tako će upravo iz biskupove pastirske brige »izrasti zadaće vlasti i upravljanja«, pa je od 11. stoljeća biskupski štap u gornjem dijelu redovito zakrivljen, a njegova forma nerijetko postaje polazište razmišljanjâ o zadaćama pastirske službe biskupa. Hugo iz samostana sv. Viktora kod Pariza (+1141.) biskupsku službu iščitava iz forme njegova štapa: »Na dnu ima šiljak, da buntovne prijekorom ubode, a na vrhu je svinut, da ožalošćene privuče utjesi (De sacr. II, 4: PL 176, 438).« Slična pouka dolazi iz stihova iz srednjovjekovne alegorije, koje je preveo mons. dr. Šaško: »U izgledu štapa, biskupe, pokazuje ti se ova odredba: gornjim dijelom privlači, srednjim upravljaj, a donjim ubadaj. Privlači grešne, upravljaj pravedne, ubadaj raspuštene. Privlači, upravljaj, potiči (ono što je) nepostojano, krhko, sporo.«

Naposljetku s autorima valja dodati da »štap priziva na iskustvo puta i putovanja«. »Crkva je narod hodočasnikâ, a vjera je iskustvo puta. Pastirski štap govori o predvođenju, o hodu, napretku prema cilju, o uporištu i osloncu, o borbi protiv protivština i neprijatelja«, a na tom putu biskupski štap pastira podsjeća »na službu koja mu je povjerena, na vlast i odgovornost koja mu je dana te na zadaću da brižno čuva i brani povjereni mu puk od svih zabluda i protivština, bdijući nad njim i vodeći ga na ‘pašnjake milosti’, darovane u svetim sakramentima, u molitvi i navještaju Božje riječi, u propovijedanju, pouci, opomeni«.