Ove godine u hrvatska je kina stigao film »Tamne vode« američkoga redatelja i scenarista Todda Haynesa (»Muzej čudesa«, »Carol«, »Mildred Pierce«), nakon što je u SAD-u krajem prošle godine zasluženo dobio visoke ocjene i od gledatelja i od filmskih kritičara premda, na žalost, nije privukao posebno veliku medijsku pozornost. Šteta, jer riječ je o vrlo dobrom i iznimno važnom biografskom filmu koji prilično vjerno prikazuje problem (pre)velikoga utjecaja korporacija na pravni (i cijeli politički) sustav u SAD-u, što je posebno velik problem povezan s negativnim utjecajem industrije na okoliš i zdravlje ljudi.
Filmska priča započinje s predstavljanjem protagonista Roberta (»Rob«) Bilotta (Mark Ruffalo), perspektivnoga korporacijskoga odvjetnika čija se karijera nalazi na uzlaznoj putanji u odvjetničkoj tvrtki koja se specijalizirala za zastupanje velikih igrača u kemijskoj industriji. Jednoga dana Bilottu u ured dolazi Wilbur Tennant (Bill Camp), farmer koji tvrdi da stoka na njegovoj farmi ugiba zbog posljedica trovanja i moli ga za pomoć pozivajući se na poznanstvo s njegovom bakom. Bilott odlazi u gradić Parkersburg u Zapadnoj Virginiji i tamo, nakon temeljite istrage, uviđa da su čitav grad i okolica ugroženi zbog zagađenja pitke vode kemijskim nusproizvodima tvrtke »DuPont« koja na toj lokaciji proizvodi perfluorooktansku kiselinu (PFOA) – ključni kemijski spoj za proizvodnju premaza za neprianjajuće posuđe »Teflon«. Također, Bilott otkriva da su sva izvješća »DuPonta«, njegova dotadašnjega klijenta, bila lažirana i sada mora učiniti zaokret od 180 stupnjeva da bi podigao tužbu protiv jedne od najvećih američkih tvrtki i dokazati da je već 40 godina tajila informacije o trovanju pitke vode. U toj neravnopravnoj bitki, da bi otkrio tajne moćnika, Bilott će morati pokazati snagu i upornost Davida koji kreće u pravnu bitku za spas ljudi i okoliša te sam protiv svih dokazati istinu koju zataškava vrlo velik i utjecajan Golijat.
Nakon višegodišnjega istraživačkoga rada i istodobnoga sudskoga parničenja Bilott je uspio organizirati uzimanja uzoraka i analizu krvi više tisuća stanovnika Parkersburga. Na temelju tih uzoraka populacije koja je bila izložena česticama PFOA iz kruga »DuPontove« tvornice kemikalija dokazana je prisutnost PFOA u njihovim organizmima na razinama znatno većim nego u općoj populaciji. Daljnja medicinska istraživanja koja su trajala dugih sedam godina otkrila su povezanost između visoke izloženosti PFOA i šest zdravstvenih problema, odnosno bolesti: karcinom bubrega, rak testisa, ulcerozni kolitis, bolesti štitnjače, hiperkolesterolemija (visok kolesterol) i hipertenzija u trudnoći.
Najveći proizvođač PFOS-a (varijante PFOA-a), tvrtka »3M«, započela je s postupnim prekidom proizvodnje 2002. godine, a još osam drugih tvrtki složilo se postupno ukinuti proizvodnju kemikalije do 2015. godine nakon što se (napokon!) u cijelu priču uključila i američka Agencija za zaštitu okoliša (EPA). Od 2014. EPA te kemikalije navodi kao onečišćujuće tvari: »PFOA i PFOS su iznimno postojani u okolišu i otporni su na tipične procese razgradnje. Ti kemijski spojevi široko su rasprostranjeni u višim trofičkim razinama, a nalaze se u tlu, zraku i podzemnim vodama na nalazištima širom Sjedinjenih Država. Toksičnost, pokretljivost i bioakumulacija PFOS-a i PFOA-e mogu imati štetne učinke na okoliš i ljudsko zdravlje.« U međuvremenu je tehnologija za oblaganje neprianjajućega posuđa promijenjena i sada se rabi politetrafluoretilen (PTFE) – polukristalna polimerna plastika, koja se sastoji od fluora i ugljika, i koliko je poznato, nema negativan utjecaj na zdravlje ljudi i siguran je za uporabu.
Sve te promjene dogodile su se ponajviše zahvaljujući Robertu Bilottu, odvažnomu odvjetniku koji je bio spreman riskirati svoju karijeru i pokrenuti tužbu protiv »DuPonta«, jedne od (tada) najmoćnijih tvrtki u SAD-u. U međuvremenu većinski vlasnici »DuPonta« pokušali su spasiti tvrtku i svoja ulaganja razbijanjem tvrtke na manje dijelove, ali nova je tvrtka nastavila gubiti na vrijednosti tijekom druge polovice 2019. godine jer su ulagači postali zabrinuti zbog potencijalnih obveza povezanih sa starim proizvodima koji sadrže PFOA. Kada su 12. studenoga 2019. premjerno prikazane »Tamne vode«, cijena dionica »DuPonta« pala je za dodatnih 7,15 bodova, sa 72,18 na 65,03. Sada je većina portfelja »DuPonta« dio tvrtke »Chemours« koja je isplatila odštete na temelju Bilottove tužbe koja je prikazana u filmu. Slijedom događaja »Chemours« je tužio »DuPont«, tvrdeći da ga je bivša matična tvrtka prevarila skrivajući velike obveze i lažirajući financijske projekcije. »Chemours« je procijenio da će za uklanjanje štete na okolišu u Sjevernoj Karolini, koju je prouzročio drugi pogon za proizvodnju PFAS-a u toj regiji, trebati platiti više od 200 milijuna dolara. Prethodna nagodba u Zapadnoj Virginiji i Ohiju koštala ih je 671 milijun dolara, što je podijeljeno između dviju tvrtki.
Generalni direktor »DuPonta« Marc Doyle, drugi nižepozicionirani direktori i investitori tvrdili su u internim izjavama da se velik dio filma zapravo ne temelji na činjenicama i da je »DuPont« pogrješno prikazan kao negativac u cijeloj toj priči. Prema Doyleu, ograničili su izjave za javnost jer »u takvoj situaciji jednostavno nije dobro boriti se ispred očiju javnosti«. »To bi samo privuklo veću pozornost na problem.« Ed Breen, predsjedavatelj nadzornoga odbora, nije želio komentirati hoće li »DuPont« poduzeti pravne korake kao odgovor na film, ali investitorima je rekao: »Naravno, imamo puno pravnika koji su pogledali film.« Mnogi drugi menadžeri koji su prikazani u filmu i dalje rade ili su donedavno radili u »DuPontu«. Ipak, ono što daje nadu (barem građanima SAD-a) jest da pravni sustav, iako spor i nesavršen, funkcionira i prije ili kasnije, velikim dijelom zahvaljujući medijima, istina ispliva na površinu.
