POMOĆ U KUĆI ZA STARIJE OSOBE Pomoć koja nadilazi radno vrijeme

Foto: Shutterstock

Gradsko vijeće Benkovca 2010. godine osnovalo je Centar za pomoć i njegu »Sveti Ante« kao ustanovu socijalne skrbi. Kao takav trenutačno je jedini na području Zadarske županije. Ustanova pruža usluge pomoći u kući starijim osobama kojima je prema procjeni centra za socijalnu skrb potrebna pomoć druge osobe. Osim toga, pomoć u kući pruža se i osobama kojima je zbog tjelesnoga, mentalnoga, intelektualnoga ili osjetilnoga oštećenja, zdravstvenih problema ili starosti prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe. U sklopu usluge pomoći u kući pružaju se aktivnosti obavljanja kućnih poslova poput nabave živežnih namirnica, pomoći u pripremanju obroka, pranja posuđa, pospremanja stana, donošenja vode, ogrjeva, organiziranja pranja i glačanja rublja, nabave lijekova i drugih potrepština, održavanja osobne higijene te zadovoljavanja drugih svakodnevnih potreba. Korisnici se obilaze po tjednom rasporedu koji je napravljen u skladu s individualnim potrebama. No nerijetko ta pomoć bude puno opširnija od planiranih posjeta i daleko više od ugovornih obveza.

Postoje situacije kada se mora djelovati odmah, npr. kada se naiđe na korisnika koji je pao večer prije, a u blizini nema nikoga, nema telefona, nema obitelji ili obitelj stanuje daleko. Tada se kontaktira sa zdravstvenom službom, obavijesti obitelj, prati se cijeli dan što je s korisnikom, kontaktira se s bolnicom radi provjere kada će ga otpustiti budući da ga nema tko dočekati kući. Često se događa da korisnika dočeka pomoćni radnik Centra u kasnim noćnim satima jer vozač hitne ne zna gdje korisnik živi, a on mu ne zna objasniti. Osim toga u ustanovi nastoje ispuniti potrebe korisnika koje nisu vezane opisom usluga. To su često razgovori i druženje u svrhu prevladavanja usamljenosti, što je za veliku većinu korisnika najveća pomoć.

Od posebne je važnosti opskrbiti korisnike svim potrebnim u zimskim, hladnim danima (priprema ogrjeva, čišćenje dimnjaka, opskrba vodom, lijekovima i hranom), jer korisnici su u ruralnim područjima ugroženiji zbog udaljenosti. Tako ih se osigurava u slučaju nevremena i moguće nepristupačnosti.

Neki djelatnici i za dane praznika (dakle, kada nisu vezani radnim vremenom) opskrbljuju korisnike potrebnim, npr. odnesu svježi kruh i namirnice kako ne bi jeli stare namirnice, a isto tako učestalije od dogovorenoga sudjeluju u uređenju okućnice, žrtvujući pritom svoje slobodno vrijeme, gorivo i sl. Tim se svakodnevno trudi osigurati sve potrebno kako bi korisnici nastavili živjeti u normalnim uvjetima, kako bi se osjećali zaštićeni, a ne osamljeni i zaboravljeni.