Novi Zakon o mirovinskom osiguranju koji se primjenjuje od 1. srpnja 2025. propisuje da je najniža mirovina najniže novčano primanje iz mirovinskoga osiguranja koje se određuje na temelju punih godina mirovinskoga staža za određivanje mirovine i vrijednosti najniže mirovine utvrđene za jednu godinu mirovinskoga staža (čl. 5., toč. 11.). Na prvi pogled ta definicija djeluje nerazumljivo pa evo dodatnoga pojašnjenja. Naglasak je na »jedna godina«. Međutim, kako Zakon propisuje da je minimalan mirovinski staž za redovitu mirovinu 15 godina, a kako netko odlazi sa 40 ili više godina staža, postoji mogućnost od najmanje 25 različitih visina najnižih mirovina. Ako netko ostvaruje mirovinu sa znatno većim stažem od 40 godina (povećani mirovinski staž), i najniža mirovina može biti znatno veća.
U članku 6., stavku 1., točki 10. propisano je da je najniža mirovina posebno mirovinsko pravo uz sva ostala prava. Unatoč tomu najniža mirovina nije samostalno pravo, nego je samo socijalni nadomjestak za nisku samostalnu starosnu, invalidsku ili obiteljsku mirovinu. To potvrđuje članak 87., st. 1. Zakona koji propisuje da će se osiguraniku koji ostvaruje mirovinu samo prema odredbama toga zakona, a kojemu je određena mirovina manja od najniže mirovine, odrediti najniža mirovina. Posebno je u stavku 3. propisano za korisnika invalidske mirovine, čiji je djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti, da se najniža mirovina određuje kao da korisnik ima 40 godina mirovinskoga staža. Isto vrijedi i za korisnike obiteljskih mirovina nakon smrti osiguranika čija je smrt posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti (st. 5.).
Međutim, Zakon nije ograničio maksimalni broj godina mirovinskoga staža koji se uračunava za izračun visina najnižih mirovina. Mjerilo za izračun je samo broj punih godina mirovinskoga staža. Kako se i povećani (beneficirani) staž zakonski smatra mirovinskim stažem, mogući su u provedbi slučajevi da netko ostvaruje mirovinu sa 45, pa i više godina mirovinskoga staža. Tada mu se sve te godine uzimaju u formulu za izračun najniže mirovine.
Usporedbe radi, ali i radi razumijevanja, prikazat ćemo primjerima kako se utvrđuje visina najnižih mirovina.
Ako je počevši od 1. srpnja 2025. za jednu godinu staža utvrđena visina najniže mirovine u iznosu od 15,32 eura, najniža mirovina za 15 godina staža iznosi 229,80 eura (15,32 x 15). Po istom načinu izračuna najniža mirovna za 20 godina staža iznosi 306,40 eura, za 30 godina staža iznosi 459,60 eura, za 45 godina staža iznosi 689,40 eura.
Dakle, povećani staž u slučajevima ostvarivanja prava, osim što smanjuje starosnu granicu korisnika mirovine, ima istodobno i utjecaj na povećanu najnižu mirovinu. U takvim i sličnim slučajevima jedna zaštitna mjera može prerasti u povlasticu. Iz toga se može zaključiti da zakonopisci nisu uzimali u obzir potrebu harmonizacije pojedinih zakonskih odredaba unutar mirovinskoga zakona. Ako pođemo od posljednjih statističkih podataka Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje koji potvrđuju više od 323 683 korisnika najnižih mirovina isplaćenih u kolovozu ove godine, moralo bi se i o tome razmišljati s različitih gledišta.
Prije svega zašto ima toliko korisnika najnižih mirovina u odnosu na ukupan broj korisnika svih mirovina (1 229 228), a uz to je li najniža mirovina pravedan socijalni nadomjestak za nepravde koje proizlaze iz niskih plaća tijekom radnoga vijeka. Možda bi bilo bolje da se umjesto najniže mirovine vrati napušteni institut već zaboravljenoga posebnoga zaštitnoga dodatka, koji se isplaćivao uz niske mirovine, ali uz uvjet imovinskoga cenzusa. Temeljna je razlika u tome što se najniže mirovine isplaćuju bez uvjeta imovinskoga cenzusa, a zaštitnim se dodatkom štitilo stvarno siromaštvo.
