(POST)PANDEMIJSKI IZAZOVI Hoće li Europska unija svjesno ući u diskriminaciju?

Foto: Shutterstock

Augustin Palokaj u Jutarnjem listu piše da godinu dana od izbijanja krize stvari još nisu pod kontrolom. »Još se traže privremena, ali i srednjoročna i dugoročna rješenja. Nije moguće donijeti neku odluku koja bi s jedne strane bila učinkovita u usporavanju širenja virusa, a s druge ne bi nekomu oduzela dio slobode ili ograničila poslovanje, i time riskirati i egzistenciju. Svaka odluka donosi rizik. I, kao što smo vidjeli u ovih godinu dana, dobrih idealnih rješenja nema. Sada kada polako kampanja cijepljenja uzima maha, a stroge mjere ograničenja kretanja još su na snazi, traži se rješenje koje će omogućiti oporavak turizma, za mnoge jedne od ključnih gospodarskih grana«, napisao je.

Uvjetovanjem slobode putovanja potvrdom o cijepljenju na mala se vrata cijepljenje pretvara u obvezu

Navodi i da statistički podatci Europske komisije dokazuju da su upravo države koje najviše ovise o turizmu i najviše stradale u pandemiji. »Španjolska, Grčka, Hrvatska, Italija, Francuska, Cipar i Malta svakako su među njima. Da Hrvatska u ljeto prošle godine nije uspjela imati barem dio pristojne turističke sezone, gospodarski pad, koji je ionako velik, bio bi još veći. Među kontroverznim te moralno, ali i zakonski dvojbenim idejama i ona je o takozvanoj covid-putovnici kojom bi se onima koji su cijepljeni omogućilo slobodno putovanje«, smatra Palokaj, koji je podsjetio da je ideju prvi iznio grčki premijer Kyriakos Mitsotakis, a podržali su je mnogi lideri Europske unije. »To automatski znači da oni koji ne budu cijepljeni ne će imati iste mogućnosti. A to je čista diskriminacija. A diskriminacija na razini EU nije dopuštena. Pogotovo ako cijepljenje u praksi još nije stvar izbora jer velika većina građana nema tu mogućnost.«

Rizična je odluka o covid-putovnicama

Navodi i da je gotovo u svim državama članicama Europske unije cijepljenje stvar osobnoga izbora, a ne obveza. »Uvjetovanjem slobode putovanja potvrdom o cijepljenju na mala se vrata cijepljenje pretvara u obvezu. Možda je jedna od ‘pozitivnih nuspojava’ ove diskriminacije i to što će se veći broj ljudi odlučiti cijepiti, čime će se povećati i šanse za konačnu pobjedu protiv koronavirusa. Ali, kako god bilo, radi se o diskriminaciji i velika je vjerojatnost da će EU s tom odlukom – ako se usvoji – završiti na Sudu te izgubiti«, napisao je Palokaj i iznio mišljenje da će Europska komisija i mnoge države članice vjerojatno svjesno ući u rizik s odlukom o covid-putovnicama. Ako netko to pitanje pokrene pred sudom, dok bude trajao postupak, valjda će se okončati i pandemija i onda će se pogrješke ispraviti. »Komisija može naći pravne formule za svoj prijedlog. Dakle, Komisija ne će u zakonu staviti da se samo s tim potvrdama može putovati. Samo će osigurati da se podatci uvedeni od zdravstvenog sustava jedne države priznaju u svim drugim državama članicama. I onda će svaka država za sebe odlučiti hoće li to biti uvjet za ulazak na njezin teritorij. Većina je rekla da će to i učiniti, a neke da neće. Belgija je, primjerice, najavila da neće putovanje uvjetovati posjedovanjem covid-putovnice. Ali ta država već ima na snazi zabranu putovanja iz države i u državu ako ta putovanja nisu nužna. I time je već prekršila načela slobode kretanja. Ali dok se stvari ne razjasne u komunikaciji s Europskom komisijom, epidemiološka slika bi se trebala značajno popraviti i odluka opozvati. Ipak je pandemija pokazala da je između loših odluka najgore ne donijeti nikakve odluke«, zaključio je.

Većina povremeno želi raditi od doma

Portal »Moj Posao« istražio je da rad od kuće preferiraju oni koji su ga iskusili. Objavio je da je u proteklih godinu dana gotovo dvije trećine zaposlenih (62 %) u Hrvatskoj barem povremeno radilo na daljinu. »S druge strane, svaki treći radnik (38 %) je cijelo vrijeme radio na svom uobičajenom mjestu rada (uredu, tvornici, trgovini i slično) i ni u jednom trenutku nije bio u prilici raditi od kuće. Među ispitanicima koji su radili od kuće, njih 27 % se u međuvremenu vratilo u urede. Svaka četvrta osoba (25 %) u kontinuitetu radi od doma, a trećini su zaposlenih njihovi poslodavci omogućili kombiniranje tih dvaju oblika radnoga odnosa pa tako oni dio vremena rade od kuće, odnosno dolaze u tvrtku«, stoji u objavi nakon istraživanja u kojem je svoja iskustva podijelilo gotovo 400 ispitanika i u kojem se, među ostalim, pitalo trebaju li se zaposlenici koji su se cijepili, odnosno preboljeli COVID-19 vratiti u urede.

Ispitanike su upitali i žele li (i dalje) raditi od kuće. Među onima koji su unazad godinu dana iskusili rad iz udobnosti vlastitoga doma dvojbi nema – 84 % želi zadržati mogućnost barem povremenoga rada od kuće, a 16 % ispitanih priželjkuje konačni povratak u urede. S druge strane, 59 % radnika koji dosad nisu imali priliku posao odrađivati od doma htjelo bi iskušati tu opciju, a 41 % ljudi nema nikakvu želju za radom na daljinu. Neke su tvrtke, stoji u objavi, svoje zaposlenike počele vraćati u urede, barem one koji su se cijepili, odnosno one koji su preboljeli COVID-19. S takvom se odlukom ne slažu svi u jednakoj mjeri – 45 % onih koji su imali mogućnost rada od kuće ne slaže se s takvom praksom, a takvu odluku smatra pogrješnom samo 12 % ispitanika koji nikad nisu imali mogućnost rada od kuće. Čak 91 % radnika koji nisu iskusili rad od kuće smatra da bi se cijepljeni zaposlenici trebali vratiti na uobičajena radna mjesta, odnosno u urede. Međutim, ispitanici koji su imali mogućnost rada od kuće ipak su nešto suzdržaniji prema toj opciji. Kako naglašavaju, rad od kuće nije nikakva nagrada, nego samo drugačiji oblik rada koji zahtijeva jednako ozbiljan angažman radnika. Smatraju da nema potrebe da se zaposlenike prisiljava na povratak ako svoje obveze mogu odrađivati od doma, objavio je portal »Moj posao«.

IZVORGlas Koncila br. 11/2021.
Prethodni članakU ZVIJERCIMA SE ČEKA NA SVOJU »KATEDRALU« »Najdruštvenija« mlada župa nada se svojoj prvoj crkvi
Sljedeći članakDAMIR KRZNAR, POMOĆNI TRENER DINAMA »Ako slučajno od umora zaspim, drugi dan izmolim dvostruko s molbom da mi Bog oprosti«