Teško da – osim Božića – ima raspjevanijega blagdana od Velike Gospe, kada se svojoj Odvjetnici pjesmom orno obraćaju i oni koji ostatak liturgijske godine iz raznovrsnih razloga šute. Nesumnjivo ih na to potiče i stoljetna ljepota hrvatskih marijanskih pjesama, u koje su poznati i anonimni skladatelji i pjesnici ulijevali duhovne čežnje pojedinca i povijesne patnje naroda, ali i slatkoću baštinskih napjeva i »žuhkost« mjesnih govora. No u bujnosti hrvatske duhovne glazbe danas kao da više nema mjesta ne samo za te umjetničke pritoke, nego ni za njihovu duhovnu maticu – Mariju. Taj fenomen nuka nas na brojna pitanja: Zašto je teško, a zašto lijepo, zašto potrebno, a zašto plodonosno danas pjevati o Blaženoj Djevici Mariji? Odgovore su nam dali autori i izvođači triju pjesama Mariji objavljenih u proteklih godinu dana, otkrivši nam i marijanske »uspješnice« koje najradije pjevaju.
Povrh mnogih pjesmama koje je posvetila Isusu, zadarskoj kantautorici Tei Vidaić osobito je drag nedavno objavljeni »Gospin preludij«, koji u modernom aranžmanu spaja šansonijerski ritam valcera s razmatranjem Marijina života. »Nadahnula me ponajprije prelijepa zgoda iz Kane kada se voda pretvorila u vino zahvaljujući Marijinoj dubokoj vjeri. Samo je obilje njezine vjere mladencima donijelo obilje vina! S druge strane htjela sam prikazati i Gospin skroviti život u zajedničkom domu s Isusom. Marija je bila majka Božja, ali bila je i obična žena koja je kuhala i prala, koja je Kristu otkala i onu haljinu koju je nosio na putu raspeća, onu za koju su vojnici bacili kocku. Treća okosnica pjesme upravo je put boli koji su zajedno prošli Marija i Isus. Mač koji je probo njezino srce ujedno ga je otvorio za sve nas koji joj se utječemo«, objašnjava sugovornica.
Glazbenica se osvrnula i na marijanske izazove kantautorstva. »Nijednomu umjetniku nije lako govoriti o Mariji. U tome može pomoći duhovno štivo, a često i savjet ‘stručnjaka’. Sjećam se da sam nadahnuće za pjesmu ‘Kraljica Savjeta’ pronašla upravo u lauretanskim litanijama koje mi je u tu svrhu preporučio svećenik. Čini mi se najvažnijim da marijanske pjesme proizlaze iz molitve, ali i da potiču na molitvu. U suvremenoj duhovnoj glazbi, koju stvaraju vjernici različitih kršćanskih denominacija, molitva Mariji jedinstven je znak pripadnosti Katoličkoj Crkvi. To je zapravo zaštitni znak katoličkoga kantautora.« I u kantautorskoj povijesti Tee Vidaić Marija ima važno mjesto. »Od djetinjstva sam gajila posebnu pobožnost Gospi, koja me uvijek vodila Isusu. To nije slučajno. Promotrimo li Sveto pismo, vidjet ćemo da se i Isusov put isprepliće s Marijinim ne samo u muci na Golgoti, nego i u njegovu djetinjstvu u Betlehemu i u Nazaretu.«
I otajstva Isusova života lakše je razumjeti pjevajući Mariji, ističe Tea Vidaić, priznajući da su joj najdraže marijanske pjesme one koje su zaživjele i u liturgiji. »Veoma volim pjesmu ‘Zdravo, Djevo’ jer uzvisuje cijeli Marijin lik: njezinu djevičansku čistoću, ali i snagu kojom nas brani od zla kao jedina žena čije tijelo nije ostalo na zemlji, nego su ga anđeli uzdigli na nebesa. Istodobno nas ta pjesma podsjeća na trajnu zagledanost našega naroda u Blaženu Djevicu, čiji nam pristanak na anđeoski navještaj svima pokazuje kako se trebamo predati Bogu i živjeti istinske vrijednosti bez obzira na okolnosti u kojima se nalazimo.«
Slušatelje duhovne glazbe nemalo su iznenadili zvuci pjesme koja je potkraj prošle godine objavljena pod tradicionalnim naslovom »Marijo Majko«. Naime, njezin autor i izvođač DieLPi – kako glasi umjetničko ime Zagrepčanina Dinka Ledić-Purića – svoje stihove Mariji nije otpjevao, nego odrepao, postavivši tako presedan ne samo u hrvatskoj duhovnoj glazbi, nego i na hrvatskoj hip-hop sceni. »Čitav album ‘Molitveni rap’ plovi dvama veslima kojima se i sam probijam kroz život: molitvom i rapom. Rap je uvijek odraz mojega unutarnjega stanja na moru života, u kojem se za Gospu držim kao za sidro. Kada se sve treslo, njezina me ruka držala, i bilo je prirodno da to jednom prijeđe na papir, a onda i u glazbu«, svjedoči Ledić-Purić.
No kako bliskost Mariji prenijeti u glazbeni izričaj koji je često daleko od svega što nju krasi – čistoće, poniznosti…? »Ljudi uobičajeno imaju predrasude prema rapu kao glasnoj i prostoj glazbi, ali korijen je same riječi ‘Rhythm and Poetry’ – ritam i poezija. A to je nešto blago i lijepo, ono što je u srži svake umjetnosti. Usto, rap je povijesno bio sredstvo borbe za plemenite ciljeve, sredstvo protiv prešućivanja bitnoga. Marija to svakako jest. Nije lako govoriti o njoj, pjevati o njoj, moliti joj se u pjesmi, ali da to ne činim, značilo bi da ju ne poznajem, a život bez nje mi je nezamisliv. Ipak, težina pjevanja o njoj dolazi i iz straha da ću je zaprljati i obeščastiti svojom nutrinom, o čemu pjesma govori. Ali kada mi je u srce ‘sjelo’ da me Gospa poznaje, vidi i voli i da su u moru njezine čistoće naše nečistoće samo kap, došlo je do produbljenja našega odnosa, a time i do radosti kada o njoj govorim, molim joj se ili pjevam.«
Kao autorica stihova »Veliča«, Marija ima što poučiti i repere, tvrdi sugovornik. »Marija nas uči da zbog svojih ograničenja budemo oprezni s duhovnim poticajima, da svoje ‘da’ Bogu prinesemo u miru srca. S druge strane Marija nas uči širini srca. Ona se časti i kao Gospa od Otkupljenja – zaštitnica kojoj su stoljećima vapili robovi, osobito brojni u afroameričkoj zajednici iz koje je rap i ponikao. Gospa osluškuje nevolju svakoga čovjeka, tko god on bio – i svakog Božjega stvorenja.« DieLPi otkriva i kojim se pjesmama sam najradije obraća nebeskoj Majci. »Pjesma ‘Zdravo, Djevice, Bogorodice’ duboko i meko opisuje Marijinu narav, baš onako kako ju zamišljam. Volim i pjesmu ‘Marijo’ Alana Hržice, koja govori o teškim koracima kojima Majci dolazimo u nevolji. U tim najdubljim trenutcima naše slabosti krije se nešto predivno«, zaključuje.
Od djece na vjeronaučnoj nastavi do sudionika planinarskoga križnoga puta od Maclja do Pregrade mnogi su vjernici rado prigrlili refren pjesme »Bogu reci da, kao Marija«, koju je za zaprešićku molitvenu zajednicu »Kraljica apostola« napisala i otpjevala Emina Elizabeta Paulić. »Nisam mogla ni zamisliti da će se sve to dogoditi dok sam pisala pjesmu. No ta pjesma i njezin razvoj ionako su mi darovani. Nakon što smo objavili ‘Isusa gledaj’, došla sam pred svetohranište zahvaliti Bogu i spontano rekla: ‘Gospodine, znam koliko ljubiš svoju majku. Ako želiš, daj mi da napišem još jednu pjesmu za nju.’ Prvo sam pokušavala svojim snagama, no konačno sam posegnula za devetnicom Mariji Koja Razvezuje Čvorove. U molitvi mi je došao stih koji se ponavlja devet puta: ‘Dok moje srce od boli bježi, Marijo, čvorove razveži!’ Isprva sam ga htjela izbaciti, no ispostavilo se da se baš na tom dijelu cijela Crkva uključi u pjesmu«, svjedoči sugovornica.
Premda Marija često »daruje« stihove i glazbu, o njoj ipak nije lako pjevati. »Marija nikada ne stavlja sebe u prvi plan, nego sve usmjerava na Isusa. Njezina prisutnost nije nametljiva, nego se otkriva u sitnicama poput mirisa ruža koji se pojavljuje u pjesmi, ali i svagdje gdje se pojavljuje i Gospa, noseći Isusa k nama i nas k njemu. To je najdublje što sam spoznala skladajući ovu pjesmu. Marija je kraljica neba i zemlje, ali takva kraljica koja predaje samu sebe da bi povezala nebo i zemlju, Boga i čovjeka. Naše molitve, makar nesavršene, po njezinim rukama Bogu uzlaze pročišćene. Zato je važno i danas pjevati Gospi. Mnogo je toga što ne znamo i ne možemo predati Gospodinu, no utječući se njoj, ne možemo u tome pogriješiti«, tumači Emina Elizabeta Paulić.
Iz jedine zabilježene Marijine pjesme, »Veliča«, ali i iz trenutaka Marijine šutnje, mnogo toga mogu naučiti pjevači, ali i svi ljudi. »Marija u potpunosti prihvaća volju Božju premda ne zna što je čeka – osim mača boli. Uz tu savršenu poniznost, oduševljava me i tišina u kojoj je prebirala trenutke s Isusom. A i od njezine pojave može se štošta naučiti o ponašanju i odijevanju. Već i s tim malim stvarima započinje naše veliko ‘da’ Bogu.« Najveće pak duhovne uspomene glazbenica povezuje s pjesmom »Došli smo ti, majko draga«. »Nema situacije u kojoj mi ne poteku suze ako zapjevam tu pjesmu. Jednostavna melodija, a svevremenski tekst o ženi čija blaga ruka uvijek djeluje u našem životu«, zaključuje.
