Nedavno je održan znanstveni skup koji je proučavao zapise o ženama različitih profila, od redovnica i kuharica do umjetnica, koje su se isticale u svoje doba. Dominikanka Česlava Andreis, redovnica koja je gotovo cijeli život provela na Korčuli radeći kao odgojiteljica, ali i vrhovna poglavarica svoje zajednice, jedna je od žena o kojima se govorilo na znanstvenom skupu »Život piše priče – ženske autobiografije i biografije« u Slavonskom Brodu. O tome je pisao Vedran Balen u Večernjem listu. Dr. Ivan Armanda iz Leksikografskoga zavoda »Miroslav Krleža« rekao je da je s. Česlava godinama vodila kroniku sestara dominikanaka pa je u Drugom svjetskom ratu zapisivala zanimljive podatke, ne samo o redovnicama, nego i o drugim društvenim i crkvenim zbivanjima toga doba.
»Mislim da je dobro istraživati i prikazivati takve teme, a bilo bi dobro i objaviti kronike, tada bismo vidjeli kako su društvene promjene izgledale u očima žene te kako su utjecale na specifičnu zajednicu časnih sestara«, rekao je dr. Armanda. Istraživanjem o pojedinim ženama i njihovim životima na temelju njihovih biografija ili pak na temelju tekstova koje su žene pisale same o sebi organizatori su pokušali ući u »ženski svijet«. Na »meti« dvadesetak uglednih znanstvenika iz cijele Hrvatske našle su se žene različitih profesija. Neke od njih potpuno su anonimne, poput kuharice Hanike Gašparič, a druge poznate i slavne, poput skladateljice Dore Pejačević. U nekim su slučajevima obrađivane i kolektivne biografije istaknutih žena.
Sjetiti se manje sretnih
Da je darivanje tradicija koja postoji otkad i čovječanstvo pokazala je Dunja Rihtman-Auguštin u djelu »Knjiga o Božiću – Etnografski prikaz Božića i božićnih običaja u hrvatskoj narodnoj kulturi«. U knjizi je napisala da ljudi međusobnim darivanjem »nasljeđuju temeljnu božićnu gestu Boga darovatelja«. Opisala je, primjerice, i neke drevne običaje, poput jednoga međimurskoga kada su na Novu godinu djevojke jabuke »darivale vodi« te zaključila da su takvi običaji bili udovoljavanje nekim magijskim silama.
No darivanje je uvijek imalo važnu ulogu u održavanju strukture društva pa su božićni blagdani, kako nekadašnji tako i sadašnji, bili dobra prilika da se ona još jednom učvrsti. Božićni dar, kakav god on bio, najbližima šalje poruku o zahvalnosti, stoji u tekstu Ide Balog za Večernji list. Pozvala je čitatelje da se u vrijeme darivanja sjete i onih manje sretnih. Božić je oduvijek bio vrijeme darivanja, a prve je darove od triju mudraca primio upravo Isus. Objasnila je da se božićno vrijeme temelji upravo na pomaganju onima u potrebi, a oni koji možda imaju više mogućnosti svoju radost mogu podijeliti s onima kojima treba više potpore.
Kupnja kao poboljšanje raspoloženja
U tekstu je protumačila da su se prije pola stoljeća donacije siromašnima nazivale »božićnicama«, baš poput onih koje danas ljudi očekuju od poslodavca. Tada je to bilo darivanje siromašnim susjedima novca, hrane ili ogrjeva… Upozorila je i da se događa da uoči blagdanskih dana dolazi do impulzivne kupnje. Mnogi bez previše planiranja kući dođu punih vrećica darova, ukrasa, odjeće i – stanjena računa. Iako je impulzivna kupnja pojačana tijekom blagdanske sezone, nije ograničena na nju.
Nedavne studije pokazuju da prosječni potrošač obavi dvije do tri impulzivne kupnje tjedno, što mnoge na kraju dovodi do minusa na računu i kreditnih dugova.
Impulzivni kupci traže novost, raznolikost i iznenađenje, kupnja im služi za poboljšanje raspoloženja i dobivanje emocionalne potpore kroz društvene interakcije… Društveni činitelji, uključujući oglašavanje i lako kreditiranje, pridonose impulzivnomu kupovnomu ponašanju. Kompulzivna kupnja slična je impulzivnoj, međutim to je psihički poremećaj koji uključuje uobičajenu, planiranu i nekontroliranu želju za kupnjom, često kao odgovor na negativne događaje ili emocije. Povezan je s kompromitiranom samopercepcijom, perfekcionizmom i traženjem novosti. Kompulzivni kupci često pate od depresije i poremećaja prehrane. Činitelji kao što su stres i tjeskoba povezani s financijskim pitanjima pridonose kompulzivnomu kupovnomu ponašanju…
Ne trošiti novac uzalud
Prepoznavanje psihičke podloge tih ponašanja prvi je korak prema stvaranju zdravije, informiranije potrošačke kulture. Postoje mnogi načini izbjegavanja impulzivne kupnje. Prvi je planiranje kupnje oblikovanjem popisa, ali je važno držati se toga popisa. Uputa je i da se odredi rok za razmišljanje, to jest da čovjek neko vrijeme razmišlja je li mu nešto uistinu potrebno i je li protok vremena utjecao na želju i motivaciju za kupnju.
Sljedeća je uputa pričekati pad cijena. Dobro je i napraviti popis proizvoda koje je tko kupio potpuno nepotrebno, što bi mogao biti podsjetnik da se ubuduće novac ne troši uzalud. Valja pripaziti i na internetske kupnje koje su znatno povećale impulzivno donošenje odluka jer sugeriranje povezanih proizvoda u internetskim trgovinama potiče neplanirano kupovanje ili daje naslutiti da će nečega uskoro »nestati«, pa se time iskrivljuje proces donošenja odluka. Najzad, pojašnjava se u Večernjem listu, treba odlaziti rjeđe u kupnju jer učestalije odlaženje u trgovine pojačava impulzivne kupnje.
