Nekad, davnih godina, bila je uzrečica NNNI – ništa nas ne smije iznenaditi – koja je na nov način zaživjela nedavno u Španjolskoj i Portugalu. Postoji, piše Tomislav Krasnec u Večernjem listu, izreka koja kaže: kad zagusti, svi u nešto vjeruju. Kada se nađu u smrtnoj opasnosti, svi nađu neki put ili prečicu do vjere, pa makar i logikom koja je poznata kao Paskalova oklada »vjeruj u Boga za slučaj da on postoji«. »Nakon totalnoga nestanka struje u čitavoj Španjolskoj i Portugalu možemo li reći da na Iberijskom poluotoku više nema nikoga tko bi se sprdao s nedavnim prijedlogom Europske komisije koja savjetuje svim građanima Europske unije da, za svaki slučaj, opreme svoja kućanstva paketom za preživljavanje prva 72 sata u izvanrednim situacijama?«, upitao je Krasnec.
Evo i odgovora. »Europska je komisija tu preporuku objavila prije mjesec dana. Premda je u nekim medijima stvar predstavljena kao nepotrebno dizanje panike oko mogućega širenja rata na kontinentu, pametni bi ljudi trebali staloženo pročitati o čemu je riječ i sami procijeniti mogu li se možda držati tih preporuka ili ne mogu (i zašto). Jer ako dođe neka izvanredna situacija u kojoj bi vam takav ‘paket za preživljavanje’ bio vrlo koristan, bit ćete zadovoljni što ste o tome unaprijed razmišljali. Ako ne dođe takva izvanredna situacija – nikom ništa – najgore što vam se dogodilo je da imate tranzistor, baterije i malo veće zalihe osnovnih potrepština nego što ih imate inače. A to ‘inače’ uglavnom nisu zalihe nego logika ‘pa skoknut ću do dućana kad zatrebam, uvijek je nešto otvoreno, a ako nije otvoreno, onda ću naručiti dostavu hrane’. Ta logika je super, samo što, kako vidimo, ima tih nekih neočekivanih dana kada je radijski prijemnik pouzdaniji od mobitela, kad su svijeća ili baterijska lampa potrebnije od žarulje, kad su kovanice iz kasice prasice korisnije od kreditne kartice. No ono malo kuhalo, koje ste jedne godine kupili za kampiranje, spasonosnije je od najmodernije opremljene kuhinje. Incident u Španjolskoj distributer električne energije opisuje ‘kao nacionalnu energetsku nulu’. U 12.33 sati čitava država odjednom je ostala bez električne energije. Sustav je pao nakon što je 15 gigavata naprasno nestalo iz sustava, što je 60 posto tamošnje potražnje u tom trenutku. Do 23 sata polovica opskrbe je obnovljena, prema vladinim podacima. Polovica nije, ali sve je manje-više riješeno do jutra. Ipak, 60 milijuna ljudi okusilo je krizni događaj koji ih je na nekoliko sati vratio u svijet bez struje, interneta i mobitela. Ne trebamo sad odmah paničariti da bi se nešto slično moglo ponoviti drugdje, pa i kod nas. Takav pad sustava električne energije nije zabilježen nikad prije u Španjolskoj, uzroci se još utvrđuju i bolje je ne spekulirati dok se ne utvrde. Ali izvanredne situacije mogu se dogoditi na razne načine«, piše Krasnec.
A studentske vize u Hrvatskoj?
Njemačku je lani napustilo čak devet tisuća Hrvata više nego što ih se onamo doselilo. Od 425 810 hrvatskih državljana koji su lani živjeli u Njemačkoj krajem godine, njih čak 148 tisuća u Njemačku se odselilo u posljednjih osam godina. Također njih još gotovo 105 tisuća doselilo se u tu zemlju u razdoblju od proteklih osam do 15 godina, što upućuje na to da je velika većina hrvatskih državljana u Njemačku došla u posljednjem velikom valu iseljavanja. Od ukupnoga broja hrvatskih državljana u Njemačkoj rođeno je 62 325.
Danas u Njemačkoj živi 64 740 hrvatskih državljana do 20 godina, a najviše ih je u najvitalnijoj životnoj i radnoj dobi od 20 do 45 godina, čak 162 515, uz njih 131 230 u dobi od 45 do 65 godina. Kad je riječ o smanjenom broju dolazaka naših državljana u Njemačku, politolog i demograf dr. Tado Jurić s Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta napominje da je jasno da je hrvatski migracijski potencijal iscrpljen te da se više nikad ne će moći iseliti više od 150 tisuća Hrvata samo u jednoj godini kao 2015. i 2016. godine. Stoga je već dulje bilo očekivano da će se pojaviti ovakvi trendovi. Iz Hrvatske odlazi probrano stanovništvo i talenti. Koliko je taj aspekt bitan, najbolje svjedoče prakse privlačenja talenata na razini EU-a. Dok je u Austriji više od 8000 studenata iz Hrvatske, Hrvatska godišnje privuče svega 200 studenata iz cijele Europske zajednice. Samo u Austriji i Njemačkoj nalazi se 20 000 studenata iz Hrvatske, a naša velika sveučilišta imaju svega 15 000 studenata ukupno – osim zagrebačkoga. O tome u kojoj mjeri nismo svjesni da je privlačenje talenata ključ demografske politike svjedoči i činjenica da Hrvatska uopće ne poznaje instrument studentske vize koju sve uspješnije članice već desetljećima imaju – govori Jurić. Možemo se nadati da se hrvatski državljani koji u posljednje dvije godine u većem broju napuštaju Njemačku nego što u nju odlaze uglavnom vraćaju u Hrvatsku, kao što možemo priželjkivati da je većinom riječ o mladim ljudima. Nužno je i da vladajući, uz pojedinačne demografske mjere koje su usmjerene na povratnike i zadržavanje mladoga stanovništva u zemlji, naprave cjelovitu populacijsku politiku. Oni koji doista žele dobrobit ovoj zemlji moraju biti svjesni da to mora biti prioritet države, kao i otklanjanje društveno-ekonomskih čimbenika koji su doveli do masovnoga iseljavanja naših građana u proteklom desetljeću, stoji u tekstu Dijane Jurasić u Večernjem listu.
