Liturgijski spomendan blaženika Alojzija Stepinca u petak 10. veljače, jubilarni 25. jer je u listopadu 1998. papa Ivan Pavao II. mučenika Stepinca uzdigao na čast oltara u Mariji Bistrici, još uvijek je proslava u okvirima mjesne Crkve dok se čeka njegova kanonizacija. No unatoč tomu hrvatski blaženik i kardinal živi diljem Crkve ne samo u zagovornim molitvama, nego i po svojem tijelu, po svojim relikvijama i moćima. Naime, u proteklih su četvrt stoljeća po svim kontinentima svijeta, uz dopuštenje zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, rasprostranjene Stepinčeve relikvije, odnosno njegove kosti, od tijela koje je bilo ekshumirano i secirano u lipnju 1993. godine. Stepinčeve su moći ugrađene i u misijski križ, jedan od simbola posljednjega međunarodnoga euharistijskoga kongresa u Budimpešti.
Izbjegavajući svaki oblik praznovjerja i promičući zdravo čašćenje relikvija, pa tako i omiljenoga hrvatskoga blaženika zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Stepinca, ne može se zanemariti činjenica da zbog tijela čovjek ima potrebu dodirnuti, vidjeti… Na tom je tragu i čašćenje tijela svetaca koji su u svojem tijelu nekoć surađivali s Božjom milošću. Stoga su tijela svetaca i mučenika – relikvije – i u Crkvi oduvijek imale posebno čašćenje i pozornost.
Ne ulazeći u »teologiju« štovanja relikvija, zamolili smo vicepostulatora za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije svećenika mr. Tomislava Hačka da nam kaže više o relikvijama bl. Stepinca, prema kojima vjernici izražavaju različite oblike pobožnosti, poput ljubljenja, ukrašavanja cvijećem, blagoslova, procesija…
»Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji uči kako izraz ‘relikvije svetaca upućuje ponajprije na tijela – znamenite dijelove tijela – onih koji su, živeći sada u nebeskoj domovini – po junačkoj svetosti života – na ovoj zemlji bili časni udovi mističnog Kristova tijela i živi hram Duha Svetoga’ (br. 237). Stoga je onda i eminentno mjesto čašćenja blaženoga Alojzija Stepinca njegov grob u zagrebačkoj katedrali. Na žalost, katedrala je zbog oštećenja u potresima 2020. godine, ali i trenutačnih radova na njezinoj obnovi, zatvorena. Dok katedrala ponovno ne otvori svoja vrata, vjernici, ali i svi drugi ljudi dobre volje, mogu se doći pomoliti u bogoslužni prostor bl. Alojzija Stepinca na Kaptolu 28 koji sada uz blaženikov kip čuva i djelić blaženikove relikvije«, rekao je svećenik Hačko.
To potvrđuje i rizničarka zagrebačke katedrale s. Lina Plukavec koja kaže da otkako se u zagrebačkoj katedrali Marijina Uznesenja od 13. veljače 1960. nalazi Stepinčev grob, tj. njegovo stalno počivalište, katedrala je postala puna topline, mjesto vjerničkoga hodočašća, molitve za pomoć i zahvaljivanja na uslišanim molitvama te srce i simbol vjernosti i hrabrosti prema Kristu, Crkvi i domovini Hrvatskoj.
»Stepinčev je grob odmah postao relikvijar ne samo za dodirivanje sklopljenim rukama, nego i mjesto gdje su molitelji na koljenima obilazili oko njegova lika punoga cvijeća i gorućih svijeća i gdje su pronalazili utjehu i pomoć. Kako god su donosili svijeće, svježe cvijeće i zahvalnice na mramornim pločicama, tako su sa Stepinčeva groba nosili svoje dragocjene predmete, krunice, sličice i umjetnički izrađivane cvjetiće kojima su dodirivali Stepinčev lik i zatim ih pohranjivali kao relikvije na posebnim mjestima u obiteljskim domovima«, rekla je redovnica Plukavec.
Tek se u lipnju 1993. godine pristupilo prepoznavanju smrtnoga tijela kako bi se utvrdila autentičnost njegovih zemnih ostataka. Kako je zapisao postulator kauze mons. dr. Juraj Batelja, Stepinčevo tijelo nakon smrti nije bilo balzamirano pa su nakon ekshumacije učinjene temeljite analize i dobiven je uvid o stanju zemnih ostataka, oni su registrirani te uz prigodnu povelju stavljeni u dva nova limena lijesa i zapečaćeni. Tih dana prisjeća se i s. Lina Plukavec, koja nam je rekla: »Iako se postupak obavljao u diskretnosti, ipak su najaktivniji vjernici dolazili u prostor doticati svojim predmetima, sličicama i dragocjenostima Stepinčevo tijelo prije polaganja u novi lijes. Tada sam sačuvala dio crvene tkanine koja se dotaknula Stepinčeva tijela, koju sam dugo nosila preporučujući se molitvama u svim potrebama. Kako sam u Riznici primijetila da se među relikvijarima nalazi jedan prazan, pohranila sam tkaninu koja se dotaknula Stepinčeva tijela za vrijeme ekshumacije u taj relikvijar, koji se i danas nalazi u Riznici pod brojem M 304. Srebreni relikvijar djelomično je pozlaćen u obliku pokaznice u stilu klasicizma, visine 26,5 cm. Ostenzorij ima dva reda sunčanih zraka: prvi red pozlaćenih, drugi posrebrenih. Na vrhu je aplicirana ruža s listovima i križ.«
Nadalje, te relikvije »prvoga stupnja« ili »velike relikvije« koje uključuju tijelo blaženoga Stepinca ugrađene su i u oltarima mnogih crkava Zagrebačke nadbiskupije, ali i crkava drugih hrvatskih (nad)biskupija i šire prilikom njihovih posveta.
I nije riječ samo o novoizgrađenim crkvama, nego i onim stoljeće starima koje su posvećene u novije vrijeme. O tome nam je vicepostulator Hačko rekao: »Red posvete crkve predviđa i pohranu moći mučenika ili drugih svetaca pod oltar ‘da se označi kako žrtva udova ima svoje počelo u žrtvi Glave’. I relikvije blaženoga Alojzija položene su u mnoge oltare diljem naše domovine, a 5. studenoga dan je kada se Zagrebačka nadbiskupija spominje mučenika i drugih svetaca čije su moći pohranjene u crkvama nadbiskupije. Prigoda je to da se vjernici toga dana ili u drugim (nad)biskupijama na sam dan posvete crkve, ako su u oltar položene relikvije blaženoga Alojzija, prisjete njegova života kako bi i ‘svoj život sjedinili sa žrtvom Kristovom’.«
Kad je riječ o relikvijama, ne smije se zaboraviti Stepinčeva župa Presvetoga Trojstva u Krašiću, napominje svećenik Hačko, za koju mnogi kažu da je »velika relikvija« bl. Stepinca budući da je u njoj proveo posljednje dane svoga života i uz Lepoglavu bilo je mjesto njegova mučeništva: »U tom kontekstu svoje poštovanje prema tim mjestima možemo izraziti misom, hodočašćem ili tihom molitvom – bilo u župnoj crkvi ili župnoj kući ili zatvorskoj ćeliji.«
Prije 25 godina uz slavlje beatifikacije Alojzija Stepinca u Mariji Bistrici izrađen je umjetnički relikvijar s moćima novoga blaženika. Relikvijar moćnik izrađen je od srebra u obliku zvonika zagrebačke prvostolnice, po nacrtima Kuzme Kovačića i postulatora Jurja Batelje. Izradili su ga zagrebački umjetnici s obiteljskom radionicom »Rodić«. Umjetnik Kovačić nije propustio naglasiti čipkaste detalje vrha zvonika, a na bazu relikvijara postavio je ukrase iz starohrvatske povijesti i sačuvanih starohrvatskih lokaliteta. Uprava Zagrebačke nadbiskupije htjela je imati i za sebe isto takav relikvijar te je isti umjetnik izradio i duplikat koji se sada nalazi u novouređenom bogoslužnom prostoru nazvanu po bl. Alojziju Stepincu, gdje je pristupačan štovateljima budući da je zagrebačka katedrala, s okovanim Stepinčevim grobom u njoj, zbog potresa zatvorena.
Uz hodočašće po svim župama Zagrebačke nadbiskupije s moćima bl. Stepinca 2015. godine u povodu 55. godišnjice njegove smrti uređen je historijski relikvijar u obliku križa iz 17. stoljeća visine 43 cm. Ukrašen je vrpčastim ornamentima i lisnatim kitama. Krakovi križa ukrašeni su akantusovim grančicama i anđeoskim glavicama. U središtu križa pohranjene su Stepinčeve moći s natpisom: EX OSSIBUS/B. ALOYSII STEPINAC/EP. MART. Taj se relikvijar nakon hodočašća Zagrebačkom nadbiskupijom već petu godinu posuđuje franjevcima u samostanu sv. Frane na Obali u Splitu za Stepinčevo sa željom da se vjernici Splita potaknu na veću pobožnost i da mole za njegovu kanonizaciju.
Riznica Zagrebačke katedrale čuva još jedan Stepinčev pozlaćeni relikvijar u obliku monstrance visine 47,5 cm. Taj relikvijar dala je urediti rizničarka s. Lina Plukavec otkrivši među medaljama, koje joj je predao na pohranu kanonik kustos Josip Klarić, da se u jednoj teci – posebno pakiranoj – nalazi kap krvi bl. Alojzija Stepinca s natpisom uz relikviju. Kako je kanonik Klarić bio povezan s redovnicama koje su za Stepinčeva života obavljale bolničku službu, posebice zbog Stepinčevih tegoba oko vađenja krvi, tako su mu časne sestre uredile u posudici za relikvije (teci) Agnus Dei od voska, relikviju sluge Božjega biskupa Josipa Langa i dragocjenu relikviju Stepinčeve sačuvane krvi. Časne su sestre relikviju zbog tadašnjih okolnosti čuvale u najvećoj diskreciji, pripovijeda nam rizničarka s. Lina, a tako ju je i kanonik Klarić diskretno čuvao u ondašnja komunistička vremena. »Prigodom inventarizacije novopristiglih predmeta u Riznici uočila sam tu rijetku i neobičnu relikviju te sam tu tecu s relikvijom odmah postavila u sunčanu monstrancu koja kao da je čekala na svoje ispunjenje. Kako su zagrebački bogoslovi uoči Stepinčeva imali svoje interne pobožnosti i željeli su imati Stepinčeve relikvije, rado sam, uz dozvolu rektora Riznice, posudila Stepinčev relikvijar za njihovu pobožnost.«
U Riznici se nalazi i srebrena medalja koju je darovao osobno kardinal Stepinac tadašnjemu Dijecezanskom muzeju, koju su mu vjerojatno mogli neprimjetno prenijeti prijatelji koji su se tih dana nalazili u Rimu. Tadašnji ravnatelj Dijecezanskoga muzeja dr. Kamilo Dočkal inventarizirao je medalju pod brojem 2101/9 s podatcima: »Imenovanje kardinala dr. Alojzija Stepinca kardinalom Svete Rimske Crkve na konzistoriju 12. siječnja 1953.« Izradio ju je glavni vatikanski graver i modelar Aurelio Mistruzzi (1880. – 1960.), promjera je 4,5 cm. Na aversu se nalazi lik pape Pija XII. u štoli i kapici, desno. Okolo tekst: PIVS·XII·PONTI – FEX·MAX·ANN·XV. Signatura: MIS/TRV/ZZI. A što se nalazi na reversu kaže s. Plukavec: »Papa na povišenu prijestolju s mitrom na glavi uz otvoreni obrednik i pladanj s kardinalskim znakovljem daje kardinalski šešir skupini kardinala, među kojima bi trebao biti i kardinal A. Stepinac koji je interniran u Krašiću. Okolo stoji tekst: EX·MVLTIS·GENTIBVS·PVRPVRATORVM·PATRVM·ORDO·COMPLETVS.« Srebrena medalja nalazi se od 1989. godine u Riznici, gdje je inventarizirana pod brojem 131.Riznica čuva i spomenplaketu dimenzija 41 x 29,5 x 3 cm izrađenu od pozlaćene sadre u prigodi biskupskoga ređenja bl. Stepinca 24. travnja 1934., kada je postao zagrebački nadbiskup koadjutor.
