SVE TEŽE POSLJEDICE ZAGAĐENJA OKOLIŠA Hoće li nestati leptiri?

Foto: wikipedia.org

Nestanak leptira, pčela, bumbara i ostalih važnih oprašivača u prirodi povezuje se sa sve intenzivnijom uporabom agrokemijskih sredstava. Već godinama zaštitari prirode, pčelari i poljoprivrednici svjedoče o padu populacije korisnih kukaca, ali su točne brojke nepoznate i procjene se temelje na dojmu i iskustvu. Stoga je doprinos znanstvenih istraživanja toga fenomena vrlo važan kako bi se mogli jasno uočiti nepovoljni trendovi i predložiti mjere za eventualno rješenje problema.

Narušena bioraznolikost

Nedavno je američki Centar za biološku raznolikost, sa sjedištem u Arizoni, objavio podatke prema kojima je populacija najpoznatijega sjevernoameričkoga leptira monarha u prošloj godini smanjena za trećinu u odnosu na pretprošlu godinu. U odnosu na devedesete godine prošloga stoljeća populacija monarha smanjena je za 80 posto! Prema procjenama američkoga geološkoga zavoda (USGS) velika je vjerojatnost da će za dvadesetak godina doći do potpunoga kolapsa populacije toga leptira.

Opet – glifozat!
Nedavno je američki Centar za biološku raznolikost, sa sjedištem u Arizoni, objavio podatke prema kojima je populacija najpoznatijega sjevernoameričkoga leptira monarha u prošloj godini smanjena za trećinu u odnosu na pretprošlu godinu. U odnosu na devedesete godine prošloga stoljeća populacija monarha smanjena je za 80 posto!

Jedan od osnovnih uzroka nestanka leptira u SAD-u pripisuje se masovnoj uporabi herbicida širokoga spektra – glifozata. S pojavom genetički modificiranih usjeva, devedesetih godina prošloga stoljeća, znatno je porasla potrošnja te kemikalije (komercijalno ime »Roundup«) patentirane u agrokemijskoj industriji »Monsanto«. Glifozat je vrlo »efikasno« sredstvo za narušavanje bioraznolikosti, a oblikovan je tako da su na njegovo djelovanje otporne jedino GM kulture. Eliminacijom kompletne flore na područjima uzgoja GM usjeva leptiri gube svoje stanište.

Kolaps gradskih leptira

Za razliku od leptira u ruralnim područjima, koji polagano, ali sigurno izumiru, populacija leptira u urbanim područjima nestaje vrlo naglo. To su izmjerili i nedavno objavili engleski istraživači pod vodstvom Emilyja Denissa (Ecological Indicators 2017, 76, 184). Oni su pokazali da je nestanak 25 vrsta leptira (od 28 promatranih) ubrzan proces. Svojim su istraživanjem obuhvatili dugo razdoblje od 1995. do 2014. godine. Stoga su njihovi zaključci o poraznom trendu vrlo uvjerljivi. Mnogi leptiri iz te studije obitavaju i na našim prostorima: mali vatreni plavac, obični okaš, žućak, mali koprivar, zorica… Mnogim vrstama leptira u Hrvatskoj definirana je kategorija ugroženosti, a leptiri poput velikoga livadnoga plavca, močvarnoga plavca i močvarnoga okaša strogo su zaštićene vrste dnevnih leptira.

Ekološki indikatori

Engleski su znanstvenici pokazali da je u posljednjih dvadesetak godina populacija maloga vatrenoga plavca u urbanom području smanjena za čak 75 posto, a populacija toga leptira u ruralnom području smanjena je za »samo« 23 posto. Isto vrijedi za običnoga okaša kojega u gradskim prostorima gotovo više nema (pad od 78 posto), a može se naći u prirodi (pad od 17 posto). Razlog te depopulacije u urbanim područjima, naravno, nije uporaba agrokemijskih sredstava, nego u prvom redu zagađenje zraka. Leptiri su vrlo osjetljivi na promjene u okolišu, stoga se smatraju izvrsnima ekološkim indikatorima. Urbana mikroklima nepovoljna je za razvoj leptira jer povišena temperatura, u odnosu na prirodu, dovodi do ranije pojave leptira i dužega razdoblja letenja, a to često nije usklađeno s dostupnošću hrane u gradskim područjima.

Estetsko i moralno pitanje

Nestanak leptira nije samo ekološki, nego i estetski gubitak. No to je i moralni problem, koji, u prvom redu, pokazuje nebrigu za stvoreno. O tome jasno govori papa Franjo u enciklici »Laudato si’«: »Svake godine nestaje na tisuće biljnih i životinjskih vrsta, koje više ne ćemo poznavati, koje naša djeca ne će vidjeti, jer su zauvijek izgubljene. Najveći dio izumire zbog razloga povezanih s čovjekovim djelovanjem. Zbog nas na tisuće vrsta više ne će slaviti Boga samim svojim postojanjem niti nam prenijeti svoju poruku. Nemamo pravo to činiti.«

IZVORGlas Koncila br. 9/2017.
Prethodni članakIZMEĐU ODANOSTI I BEZNAĐA Shakespeareova »Zimska priča« vrsno isprepliće elemente komedije i tragedije
Sljedeći članakCRKVA NAKON SMJENE PONTIFIKATA (3) Kontinuitet s upečatljivim iskoracima