A lijepo sam govorio i pisao da će te rodne, transrodne, nerodne i nenarodne ideologije pokradenih duginih boja i prebrisanih spolova ubiti naše mlade. No tko bi slušao mumiju iz prošloga tisućljeća, čovjeka grintavca iz najsmrtonosnijega dvadesetoga stoljeća… Sad, istina, nisam mislio ni očekivao da će to biti baš tako doslovno, ali… i konzervativce ubijaju, zar ne? Nisam po društvenim mrežama »folovao«, nit’ pratio nit’ slijedio toga američkoga konzervativca Charlieja, sramota me i reć’ da je dosad jedini Kirk za kojeg sam znao bio onaj koji je glumio Spartaka još dok sam bio svezan u prvim pelenama… Uostalom, mi stare i zadrte »konzerve« u najdebljem limenom kavezu bez »samootvarača«, mi ne vjerujemo olako ni odveć mladim konzervativcima jer nikad ne znaš što će se s njima još zbiti prije no što dođu u najbolje zrele godine. Tako jedan naš, jučer vjerom zapaljen dadne djetetu ime Ivan Pavao, danas rekne kako mu je ime dao po Ivanu Pavlu Sartreu, a sutra bi još mogao reći da se i papa Poljak – naširoko znan kao Jean Paul Drugi – ionako zapravo zvao Karel, »Lolek«! Tako bi mogao reći mladi »Bolek«, jučer konzervativan, danas liberalan, sutra ultraprogresivan. Ukratko, nisam znao za ubijenoga američkoga konzervativca Charlieja, ali kao pravi čovjek i vjernik (u iskrenu pokušaju), čovjekoljubiv i snošljiv, iskreno žalim za svakim prerano i nasilno izgubljenim životom, pa tako i životima ljudi koje ne znam i nikad ih nisam čuo ni vidio. Baš kao i svi ovi iz raznih udruga »elgebetekvea«, »baba« il’ »roda«, koje se diče tolerancijom i prihvaćanjem »drugačijih i različitih«? Baš me je dirnulo kako su se jedinstveno i glasno oglasili žaleći zbog ubojstva mladoga muža i dvostrukoga oca, sve čekam kad će započinjati svoje susrete i skupove minutom šutnje za čovjeka koji je ubijen »iz čista (ne)mira« nekog »tragatelja za ravnopravnošću i uvažavanjem različitosti«. Možda će i športska natjecanja, utakmice diljem svijeta i Europe igrači započinjati klečeći, kao ono prije koju godinu zbog onoga »čovjeka tamne boje kože«, kojeg su prerevni policajci nasmrt umlatili? Sigurno će to napraviti! Dignut će glas pravdoljubivi i tolerantni eurozastupnici, sve vladine i nevladine udruge. Ipak smo mi civilizirana Europa koja ne trpi nasilja, osobito ne takvih ideoloških atentata, zar ne? Jer, svi moramo biti »jednaki«, nema tu kod nas onih »jednakijih orvelijanskih pajceka«!
– Hmm… pa nije ti naslov potpun, zar ne?! – eto mi ženice Jelice, preko ramena »zabija nosić« u tuđe stvari, to jest moj tekst. – Ako si se igrao nazivom onoga filma »I konje ubijaju, zar ne?«, onda ti fali koga ubijaju, zar ne? Nemaš objekta… Aha, sad vidim… – čita moja žena slova i dalje od naslova. – Ajoooj, Vilko moj! A jesam li ti lijepo, još prije koliko ono godina, govorila da ti nije baš najpametnije da se u samom naslovu rubrike predstavljaš kao »konzerva«?! Vidiš da to postaje i za život opasno!
Ne dam se, ne će mi pomutiti pamet moja Jelica. Ne zna ni ona još što je prava »konzerva«.
