TEHNOLOGIJA, UMJETNA INTELIGENCIJA I ČOVJEKOV ŽIVOT Čovjek – nenadmašivo biće

Foto: Shutterstock | Isus se rodio kao čovjek kako bi otkupio naše grijehe i proslavio Boga na nebesima

Bog se utjelovio u Isusu Kristu. Isus se rodio u malenoj štali kao siromah koji je na svijet došao kako bi otkupio naše grijehe. Isusovo rođenje pretpostavka je našega novoga života. Jer Bog se utjelovio i postao čovjekom kako bi nam pokazao da je kao i mi, osim u grijehu, i da smo zahvaljujući njemu »nanovo rođeni«. O rođenju i životu, kao i o njihovu smislu, posebno razmišljamo u božićnim danima, tako bremenitim jakim porukama o velikoj vrijednosti ljudskoga života jer je i sam Bog rođenjem htio postati čovjekom.

A u našem današnjem društvu koje je obuzeto tehnologijama neki nastoje »izbaciti« baš – čovjeka. Naime, često svjedočimo kako se pokušava uništiti čovjekova bit i njegov um, a sve ono što mu je Bog darovao zamijeniti umjetnim čovjekom – robotom. Ugrađujući umjetni mozak u robota, znanstvenici 21. stoljeća osmislili su način kako postići umjetnu inteligenciju i tako robota, zapravo neživo biće ili kako se kaže »obično računalo« učiniti sličnim čovjeku. Iako svi ti izumi pokušavaju olakšati ljudsku svakodnevicu, što je pozitivno, pitanje je koliko je ta tehnologija prihvatljiva u etičkom smislu i koliko je zapravo ugrožena čovjekova bit. Dakle, nastojeći nam olakšati svakodnevne poslove, umjetna inteligencija sve više prožima naš život jer kroz različite uređaje kojima se koristimo ona postaje dijelom našega života, pa i kulture. Ako gledamo i šire, primijetit ćemo da tehnologija utječe i na druge aspekte našega života. Tako i otkrića u medicini utječu na naš život: medicinski potpomognuta oplodnja ili umjetna oplodnja samo su primjer onoga o čemu vam pišemo. Crkva smatra da se umjetnom oplodnjom narušava dostojanstvo čovjeka, o čemu je vrlo jasno pisao sveti papa Ivan Pavao II. Pitanjem umjetne inteligencije bavi se i filmska industrija, a neki od filmova koje vam spominjemo su »Metropolis«, »2001.: Odiseja u svemiru«, »Zvjezdane staze«, »Zvjezdani ratovi«, »Terminator«, »Robocop«, stari i noviji »Bladerunner«, »Matrix«, »Umjetna inteligencija«, »Ona« i drugi. Vjerujemo da će vam naši tekstovi biti korisni i da ćete o njima razmišljati i međusobno raspravljati.

Čovjek – nenadmašivo biće

U ne tako davnoj prošlosti pojam umjetne inteligencije zvučao je poput znanstvene fantastike, ali 21. stoljeće te je nekadašnje fantazije učinilo realnim i sastavnim dijelom suvremenoga života. Cilj razvoja umjetne inteligencije bio je, dakako, olakšati ljudsku svakodnevicu, ali stvari su, kako to obično biva tijekom čitave povijesti ljudske civilizacije, pošle u krivom smjeru. Danas je tako odnos etike i umjetne inteligencije postao pitanje svih pitanja, na koje još nisu pronađeni pravi i adekvatni odgovori.

Cilj razvoja umjetne inteligencije bio je, dakako, olakšati ljudsku svakodnevicu, ali stvari su, kako to obično biva tijekom čitave povijesti ljudske civilizacije, pošle u krivom smjeru. Danas je tako odnos etike i umjetne inteligencije postalo pitanje svih pitanja na koje još uvijek nisu pronađeni pravi i adekvatni odgovori.

Problem etičnosti i morala unutar umjetne inteligencije sve više iziskuje zajednički rad znanstvenika iz prirodoslovnih, medicinskih, tehnoloških i društveno-humanističkih znanosti. Većina današnjih stručnjaka iz tih znanstvenih područja ističe činjenicu da suvremeni čovjek nastoji etiku i moral robota svesti pod algoritme, a odgovornost prema drugom biću puno je više od običnih računalnih programa ili skupova definiranih naredaba za izvršenje nekoga zadatka. Iako je tehnologija danas dosegnula uistinu velika postignuća, teško je očekivati i tražiti da robot samostalno rješava određene etičke dileme. Štoviše, jedino čovjek od svih bića ima sposobnost moralnog rasuđivanja, pa se postavlja pitanje je li moguće da čovjek kreira »biće« koje ima veće sposobnosti od njega samoga. I kada bi to bilo moguće, teško je ne suzdržati se od pomisli da bi to možda bio i kraj ljudske civilizacije te da bi roboti mogli biti ti koji će nas zamijeniti u svim životnim sferama. Međutim, za ovakav razvoj situacije nipošto ne smijemo okrivljavati robote, nego njihova kreatora koji se želi »igrati Boga« – a to je čovjek. Stoga je pitanje etike u umjetnoj inteligenciji zapravo pitanje etičnosti i morala naših znanstvenika. Njihov je posao učiniti nam svakodnevicu lakšom i sigurnijom, ali istodobno trebaju imati na umu da znanstvena ostvarenja trebaju biti u službi čovjeka.

Umjetna inteligencija uistinu je zadivljujuća i nevjerojatna, ali još nije niti će ikada uspjeti nadići događaj prije 2000 godina. Bio je to trenutak kada se sam Bog spustio među nas u liku malenoga djeteta. Isti onaj Bog koji je stvorio veličanstveno i nikada nadmašeno stvorenje – čovjeka.

Novi život i umjetna oplodnja

U današnjem modernom svijetu tehnologija je napredovala do te razine da postoji i svojevrsna umjetna inteligencija, stvari koje mogu funkcionirati poput ljudi i doimati se živima, a da to zapravo nisu. Svakim se danom rađa i sve više ljudi, iako to baš i ne vrijedi za Hrvatsku, ali još postoje parovi koji zbog raznih problema nisu u mogućnosti ili bar misle da nisu u mogućnosti začeti djecu prirodno. Zato nakon nekoga vremena posežu za medicinski potpomognutom odnosno umjetnom oplodnjom.

Što u tome nije dobro? Da, postoji mogućnost da nastane novi život, ali toliko je razloga i ljudskoga utjecaja na ono što bi trebalo biti nešto božansko da ono na neki način gubi prvotni smisao. Stajalište je Crkve da ne postoji pravo na dijete pod svaku cijenu, nego da postoji pravo djeteta da se rodi kao plod ljubavi u bračnom činu. Kod umjetne oplodnje mnogi često ostave novca i novca u poliklinikama, a događa se i da mnoge majke i ne znaju tko je zapravo otac njihova djeteta. Također, stajalište je Crkve da dijete ima pravo biti začeto spolnim činom u braku te rođeno i odgajano u krugu obitelji nakon što je s ljubavlju nošeno u majčinoj utrobi.

Uplitanjem tehnologije narušava se dostojanstvo djeteta, ali postoje slučajevi da se djeca rode i na taj način. Prema riječima pape Ivana Pavla II. u enciklici »Donum vitae«, embrij nastao umjetnom oplodnjom ima dostojanstvo i kao odrasla osoba jer je Božje stvorenje te je Crkva protiv zamrzavanja embrija, eksperimentiranja nad njima itd., a nije protiv djece rođene tim načinom. Ipak, iz svih situacija postoji izlaz, a umjesto uplitanja tehnološke ruke trebalo bi posegnuti za nadom i vjerom u posezanje one u čijem ćemo stisku na kraju i završiti – Božje.

Marija – majka i Bogorodica

Život nam je darovan od Boga. Osim Boga koji je prvi u svemu, život nam je podarila i naša majka. Majka koja nas je rodila i strpljivo se devet mjeseci brinula o djetetu u svojoj utrobi. Dakle, žena je nositeljica života. Života koji nam je svima darovan i koji pripada isključivo Bogu. Uloga žene kao majke velika je, a biti majkom nije lako. Majka je prva osoba koju dijete osjeća, koja ga od njegova začeća drži na životu.

Blažena Djevica Marija uzor je svim majkama

Majka je neprekidno zabrinuta što njezino dijete radi, što jede, s kime razgovara i s kime se druži, u kojim se krugovima kreće i sl. Majčinska briga ne prestaje ni kada dijete odraste jer postoji ta neraskidiva povezanost, pa i odgovornost koju majka osjeća prema svojemu djetetu. Baš kao što je Blažena Djevica Marija bila zabrinuta kada je tri dana tražila svoje dijete. Tražila je 12-godišnjega Isusa koji je tri dana boravio u hramu, a ona to nije znala.

Topao zagrljaj, koristan savjet i siguran oslonac, sve je to ono što neizmjerna majčina ljubav pruža svomu djetetu koje kroz čitav svoj život treba majčinu potporu. Majka je svjetionik koji nas svojom ljubavlju obasipa kad se nađemo u nevolji, kad smo sretni, pa čak i onda kada ne znamo cijeniti ono što nam one pružaju. Majčinska ljubav, savjeti i njezino predanje neizostavan su dio majčine uloge.

Kristova majka, Majka Božja – koju na prvi dan kalendarske godine častimo baš kao Bogorodicu – kada joj se ukazao Anđeo Gospodnji, pristala je biti majkom nad svim majkama. I danas je uzor ženama koje ispunjavaju tu životno važnu ulogu. Bila je žena koja se ni u jednom trenutnu nije odrekla nositi Sina Božjega i trpjeti skupa s njim, nego nam je rečenicom: »Evo službenice Gospodnje« (Lk 1, 38) svima odlučila pokazati kako biti odana Bogu, ali i Sinu Božjemu, kojega je rodila ljudima na spasenje.

Distopijska budućnost ili sadašnjost?

»Metropolis«, »2001.: Odiseja u svemiru«, »Zvjezdane staze«, »Zvjezdani ratovi«, »Terminator«, »Robocop«, stari i noviji »Bladerunner«, »Matrix«, »Umjetna inteligencija«, »Ona«… To su samo neka od najpoznatijih filmskih ostvarenja koja se na različite načine bave pitanjem umjetne inteligencije kao novoga i pametnoga »života« koji je stvorio čovjek. Svi su ti filmovi svojedobno bili zagledani u distopijsku budućnost, koja je iz današnje perspektive zapravo vrijeme naše sadašnjosti. Iako se u domaćoj i svjetskoj javnosti mnogo govori o najnovijim dosezima na području razvoja umjetne inteligencije, nekako u drugi plan dolaze pitanja koja su redatelji tih filmova ostavili na promišljanje gledateljima kao svojevrsno upozorenje: kako umjetnu inteligenciju staviti u granice ljudskoga morala i kako kontrolirati te imitacije ljudskosti? Što ako se, kao u »Odiseji« Stanleyja Kubricka, neki kompjutor HALL-9000 kojemu smo dali znatne ovlasti u upravljanju našim životom u jednom trenutku otme kontroli? Kako će izgledati svijet ako roboti i umjetna inteligencija shvate čovjeka kao konkurenciju te ga odluče uništiti, kao u slučaju »Terminatora«? Dakako, »Terminatora« treba uzimati s velikom rezervom jer svaka s njim povezana paranoja ipak je prema predviđanjima većine ozbiljnih znanstvenika još nerealna, barem u našem vremenu. Pitanje koje je posebno relevantno za promišljanje jest može li čovjek, poput glavnoga lika iz filma »Ona«, kojega je utjelovio Joaquin Phoenix, razviti tako snažnu emocionalnu povezanost s nekom pametnom aplikacijom, čak do razine prave, iskrene zaljubljenosti? Glavni lik, koji nije sposoban izgraditi vezu sa stvarnom ženskom osobom, postupno upoznaje aplikaciju »Samanthu« i svojevrsnim monologom, jednostrano iznoseći detalje iz vlastitoga života, gradi idealan odnos s tom »osobom« koja se javlja iz njegova pametnoga telefona. No u jednom trenutku i on upoznaje pravu »Samanthu« koja istodobno na jednako brižan način komunicira s tisućama drugih osoba. Dubokom razočaranošću takvom spoznajom glavni nas lik, kao i u spomenutim ostvarenjima, ponovno upozorava na naše nepoznavanje umjetne inteligencije, a posebice njezine nepredvidljive »naravi«. 

Bog je postao čovjekom

Isusa je kao ljudsko dijete prije 2000 godina u betlehemskoj štali rodila Blažena Djevica Marija. Isusovo rođenje jedinstven je događaj za kršćane jer je Bog u svijet poslao svoga Sina, koji je postao čovjekom. Svojim je dolaskom donio preokret u povijesti čovječanstva, zbog čega brojimo godine prije i nakon Kristova rođenja. Tako je Božja Riječ »tijelom postala i nastanila se među nama« (Iv 1, 14). Taj dan slavimo blagdan rođenja Sina Božjega – Božić. Iako je Sin Božji rođen u štali, jer za njegovu Majku i otčinskoga zaštitnika Josipa nije bilo mjesta u svratištu, od svojega je rođenja u svojoj svetoj Obitelji Isus Krist prihvaćen u ljubavi.

Bog je želio postati čovjekom i biti rođen kao čovjek, a primjer prihvaćanja i ljubavi u Svetoj obitelji, model je djelovanja i življenja kojega bismo se kao pravi kršćanski vjernici trebali pridržavati ne samo na Božić, nego u našoj svakodnevici

Bog je želio postati čovjekom i biti rođen kao čovjek, a primjer prihvaćanja i ljubavi u svetoj Obitelji model je djelovanja i življenja kojega bismo se kao pravi kršćanski vjernici trebali pridržavati ne samo na Božić, nego u našoj svakodnevici. Valja otvoriti svoje srce malenomu Isusu jer samo u vjeri i ljubavi možemo i trebamo uspjeti kao što se i on svojom vjerom, predanošću i ljubavlju žrtvovao za nas. On se svojom ljubavlju darovao nama pa tako i svi mi možemo jedni drugima, a posebice njemu iskazivati ljubav. Božić je simbol našega unutarnjega života. Krist se hoće roditi u nama – u svakom od nas. Kada sebi to dopustimo, Božić dobiva stvarni smisao – postaje blagdan unutarnjega Kristova rođenja u nama. Stoga ako svakodnevno osjećamo Kristovu prisutnost i duhovno se razvijamo, možemo doista reći da je Krist na Božić bio rođen za nas.

U svjetlu Isusove smrti i uskrsnuća njegovo rođenje dobiva dublji smisao. Bog je postao čovjekom da bismo svi mi pronašli put do ostvarenja ovozemaljske sreće, ali i put do vječnoga spasenja. Zbog te velike i nezaslužene milosti i Božje pomoći na životnom putu posebno se radujemo Božiću i proslavi rođenja Sina Božjega. 

Umjetna inteligencija i kultura

Kada bismo morali navoditi glavne karakteristike koje opisuju ljude kao vrstu, neke od njih sasvim bi sigurno bile želja za znanjem, znatiželja i motivacija za uspjehom na raznim područjima. Znanost i tehnologija, ponajviše razvoj tehnologije, polja su ili industrije koje najbrže i najviše napreduju; napredak je takav da su određena poimanja i uspjesi koji su bili nezamislivi prije samo pedesetak godina danas stvar svakodnevice. Posebno zanimljivo područje tehnološkoga razvitka jest razvoj i izrada umjetne inteligencije, na koju se sve više oslanjamo. Strojevi na određene načine zamjenjuju ljude, odnosno olakšavaju određena dnevna opterećenja, spašavaju ljudske živote i svoju primjenu pronalaze u svim sferama našega života. Tako su se preko svakodnevne uporabe počeli integrirati i kao dio svakodnevne kulture.

Prihvaćenje strojeva i tehnologije kao dijela svakodnevice na različite se načine odrazilo i na poimanje neživoga u kulturama diljem svijeta. Na Zapadu stroj se i dalje razumijeva kao stroj, ljudska kreacija bez duše kojoj se ne pridodaje osobnost. Iako su nam poznati softveri poput Sirija i Alexe, i dalje ih ne smatramo »ravnopravnima« ljudima. Također, popularizacija razvoja umjetne inteligencije odrazila se i u trendovima na različite načine – najbolji primjer različitosti shvaćanja umjetne inteligencije u popularnoj kulturi su kontrast u osobnosti u njihovim filmskim prikazima. Tako na primjer u filmovima »Terminator« i »Matrix« umjetna inteligencija teži uništenju ljudske rase, u filmu »Ona« govori se o ljubavnoj priči između glavnoga lika i softvera.

Poimanje umjetne inteligencije u drugim kulturama za razliku od one zapadne također je drugačije. U Japanu je popularnost »vokaloida«, odnosno softvera za proizvodnju glazbe kojima su pridodani ljudski lik, glas i osobnost, iznimno porasla u posljednjih nekoliko godina. Najpopularniji vokaloid sasvim sigurno je HatsuneMiku, vokaloid šesnaestogodišnje djevojke koja pjeva u izradi »Crypton Future Medije«, čiji su koncerti redovito rasprodani, a albumi dosegnuli platinastu prodaju. A daljnji razvoj te industrije, kao i razvoj integracije umjetne inteligencije u naše kulture sasvim sigurno bit će tema koja će se vjerno pratiti, i to s različitih aspekata, pa i s teološkoga i vjerničkoga.

IZVORGlas Koncila br. 51-52/2019.
Prethodni članakSVE JE ZAPOČELO U DRVENOJ BARACI…Arka za put u sretniji život
Sljedeći članakU NOVO LJETO BEZ OSVRTANJA Čestitka za odvažne i hrabre ljude