Procijenjeno je da oko 50 tisuća djece i mladih u dobi od 10 do 19 godina u Hrvatskoj ima poteškoće s mentalnim zdravljem, uključujući depresiju, anksioznost, poremećaje u ponašanju i suicidalne misli. Tijekom 2004. godine broj mentalnih poremećaja kod djece porastao je za gotovo tristo posto, a pokušaji suicida porasli su za 280 posto. Prema istraživanju, svaka peta osoba u dobi od 16 godina izjavila je da razmišlja o tome da se ozlijedi ili si naudi na drugi način. Ukupno 7,7 posto mladih izjavilo je da je barem jednom u životu pokušalo samoubojstvo. Tako stoji u nacionalnim rezultatima pokazatelja mentalnoga zdravlja učenika u dobi od 16 godina na temelju podataka koje su prikupili istraživači Europskoga istraživanja o pušenju, pijenju alkohola, uzimanju droga i drugim oblicima ovisnosti, o kojima je pisala Lada Novak Starčević za »Jutarnji list«.
Pedeset tisuća mladih u Hrvatskoj treba psihološku pomoć, a sustav ne stiže reagirati. Pritisak škole tjera djecu u depresiju. »Ocjena je postala važnija od djeteta, a dijete koje živi pod pritiskom ne može učiti, ne može misliti, ne može disati«, rekao je dr. Branko Rajović, šef Katedre za neuroznanost u odgoju i obrazovanju na Pedagoškom fakultetu u Kopru. Za 40 posto bilježi se porast broja uputnica za dječju i adolescentnu psihijatriju. Svake godine sve je jasnije: škole su postale jedan od glavnih izvora stresa djece i mladih. Dr. Rajović smatra da škola više ne prati razvojne potrebe djeteta te da današnja djeca odrastaju u potpuno drukčijem okružju koje prati ubrzan tempo života, digitalna stimulacija, manjak kretanja, smanjen kontakt s prirodom. Sve to utječe na razvoj živčanoga sustava. »Kada takva djeca uđu u sustav koji je koncipiran za generacije koje su odrasle uz igru, pokret i slobodno vrijeme, dolazi do problema«, rekao je dr. Rajović.
Ines Bačan razgovarala je s psihologinjama za »Jutarnji list« na temu kako se nositi s pritiscima u danima mature njihove djece. Evo nekoliko savjeta kliničke psihologinje Nensi Friszl Zečević iz Centra psihologije u Zagrebu. Ne treba se samo brinuti je li dijete učilo nego ga pitati je li danas sretan, što mu je bilo teško. Roditeljska prisutnost nije stvar fizičke brzine, nego emocionalne dostupnosti. Nije poanta u tome da dijete bude savršeno, nego da zna da ga roditelj voli i prihvaća i kad se boji i kad pogriješi i kad ništa ne ide. Emocionalna prisutnost roditelja postala je luksuz, a zapravo je temelj zdrava odrastanja. U vremenu u kojem su ocjene važnije od osjećaja, a uspjeh se mjeri lajkovima i prosjekom, sve je više djece koja trebaju pomoć. Ne bismo ih trebali promatrati kroz broj bodova za upis ni kroz ponašanje, nego kroz ono što nose unutra.
Iako je prema podatcima u Hrvatskoj bez posla samo 72 tisuće ljudi, taj pad nezaposlenosti nije samo posljedica ekonomskoga rasta, nego i loših demografskih trendova i iseljavanja. U mjesec dana broj nezaposlenih koji su evidentirani na tržištu rada pao je za desetak tisuća. Službena stopa nezaposlenosti od 4,5 posto za trećinu je niža od europskoga prosjeka, što je prije desetak godina bilo nezamislivo. Svaki četvrti prijavljeni na Zavod za zapošljavanje mlađi je od 29 godina. Polovina nezaposlenih u najboljim je godinama, no svejedno zbog nekoga razloga ne rade. Gotovo četvero od deset nezaposlenih traži posao dulje od godinu dana, gotovo svaki peti ne radi dulje od tri godine. Polovina oglašenih radnih mjesta u prva četiri mjeseca ostala je nepopunjena, a na pragu glavne turističke sezone traži se oko 18 tisuća radnika.
»Naš broj nezaposlenih ne znači ništa loše, ali stvarna slika vidi se od ulaska u hotele, na gradilišta, kroz šetnju gradom. Sve je manje hrvatskih radnika, a poslodavci raubaju te zadnje radnike s kugle zemaljske koji su spremni raditi za malo. Nema jeftinijega radnika od onoga iz Nepala i Afrike. Nitko nakon njih neće raditi za manje. Sljedeći su valjda roboti, ali Hrvatska je daleko od te priče s korištenjem robota«, komentirao je predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske. Analitičari iz Ekonomskoga instituta Zagreb tumače da postoji rast zaposlenosti, ali ne i produktivnosti. Gdje god ne dolazi do rasta produktivnosti i standarda, to je pokazatelj postojanja fiktivnih radnih mjesta. Navode primjer da je Amerika dopustila tržištu da počisti neodrživa radna mjesta, a Europa to nije učinila. Uz oslanjanje na strance i starije, Hrvatska mora mijenjati način studiranja i poticati mlade da studiraju uz rad. Ne može se vječno živjeti s roditeljima i čekati da stariji umru kako bi se naslijedile nekretnine izgrađene još u razdoblju socijalizma. Barem 10 tisuća stambenih jedinica svake se godine oslobađa negativnom demografijom. Jedna se skupina mladih iseljava, druga koja ostaje živi od imovine starije generacije, zato ostaju dugo u zajednici s roditeljima. Nekima je povoljnije brinuti se o roditeljima nego raditi za minimalac jer su starački domovi skupi. Ponuda radne snage ne će se, nažalost, povećati čak i ako se pojača povratak u zemlju jer se uglavnom vraćaju ljudi starije životne dobi ili se doseljavaju umirovljenici stranci koji su u Hrvatskoj kupili nekretnine, smatra dr. Željko Lovrinčević s Instituta.
