LJUDI VAPE, ČUJE LI IH TKO OSIM GOSPODINA? Kad političari postanu vizionari, ljudi će se početi vraćati

Foto: Shutterstock

Ima li Hrvatska danas već manje od 4 milijuna stanovnika? Pitanje je to koje u svom tekstu u Jutarnjem listu postavlja Kristina Turčin. Teška rečenica temelji se na podatcima o iseljenim hrvatskim građanima koje objavljuju inozemni statistički zavodi te na tim utemeljenim pretpostavkama sugerira da je odgovor vrlo vjerojatno – potvrdan. »Državni zavod za statistiku svake godine objavljuje procijenjeni broj stanovnika države, koji temelji na podacima o razlici u broju umrlih i broju rođenih te službenim podacima o broju odseljenih i doseljenih. Prema toj procjeni, Hrvatska je sredinom prošle godine imala 4 125 700 stanovnika – oko 155 000 manje nego tijekom popisa stanovništva 2011. godine, koji je prebrojio 4 280 600 stanovnika.«

Autorica potom navodi da iako je pad stanovništva u samo šest godina i prema procjeni DZS-a dramatičan, brojke pokazuju da je on vrlo vjerojatno i dramatičniji. »Naime, dok su podaci DZS-a o broju rođenih i umrlih visokopouzdani, podatke o iseljeništvu, koji čine bitan dio izračuna DZS-a, treba uzeti s ozbiljnom rezervom. Kako redovito upozoravaju i u samom DZS-u, podatke o iseljeništvu naš statistički zavod dobiva od MUP-a, a oni se pak odnose samo na one iseljenike koji su uredno odjavili prebivalište u Hrvatskoj. A takvi su, prema procjenama, manjina. Stoga treba pomno pratiti i podatke o tome koliko se stanovnika s hrvatskim državljanstvom prijavilo u neke druge države, o čemu pak podatke vode tamošnji statistički zavodi.«

Loše vijesti iz Njemačke

U tekstu se objašnjava i da bi ostvarili bilo koje pravo u drugim državama – od prava na rad do bilo kojega prava iz domene socijalne skrbi – osobe moraju biti legalno prijavljene u toj državi. »S druge strane, u stvarnosti ne snose nikakve posljedice činjenicom da se nisu odjavili u Hrvatskoj – čak štoviše, zadržavaju određenu razinu prava. Stoga se može očekivati da su podaci država u koje se osobe doseljavaju pouzdaniji pa ne treba čuditi što se podaci o iseljenima hrvatskog statističkog zavoda i podaci o useljenima iz stranih statističkih zavoda ozbiljno razilaze. Primjerice, u 2016. godini – što je zadnja godina za koju posjedujemo službene podatke – iz Hrvatske se u Njemačku, prema DZS-u, iselilo 20 432 ljudi. S druge strane, iste ih je godine, sukladno podacima njemačkog statističkog zavoda, u Njemačku doselilo 57 155.«

Od 2011. do kraja 2016. u Njemačku se iselilo, prema podatcima Hrvatskoga zavoda za statistiku, ukupno 45 455 osoba. U istom razdoblju, prema podatcima njemačkoga statističkoga zavoda, u Njemačku ih se uselilo 206 654! Slično je i s Austrijom. Ukupni broj osoba s hrvatskim državljanstvom u Austriji od 2011. do kraja 2017. povećao se za 15 505 osoba: ovdje se ne radi o doseljenima, već o saldu doseljenih i odseljenih. Doseljenih je, slijedom toga, moralo biti više, jer se sasvim sigurno netko s hrvatskim državljanstvom u tom periodu i odselio iz Austrije.

Razlike su prisutne i u proteklim godinama. »U periodu od 2011. do kraja 2016., prema DZS-u, u Njemačku se iselilo ukupno 45 455 osoba. U istom razdoblju, prema podacima njemačkog statističkog zavoda, u Njemačku ih se uselilo 206 654! Slično je i s Austrijom. Ukupni broj osoba s hrvatskim državljanstvom u Austriji od 2011. do kraja 2017. povećao se za 15 505 osoba: ovdje se ne radi o doseljenima, već o saldu doseljenih i odseljenih. Doseljenih je, slijedom toga, moralo biti više, jer se sasvim sigurno netko s hrvatskim državljanstvom u tom periodu i odselio iz Austrije. Ipak, prema službenim podacima DZS-a, u Austriju se u tom periodu ukupno odselilo 8909 osoba!«

Postoji i upozorenje da se prema podatcima austrijskih i njemačkih državnih zavoda treba pristupati s oprezom jer svi građani s hrvatskom putovnicom koji su se doselili u te države nisu nužno morali doći iz Hrvatske – jer dio njih stigao je iz Bosne i Hercegovine te Srbije. »Ipak, uzmemo li da je trećina, ili čak 40 posto, ukupnog broja hrvatskih državljana registriranih u Njemačkoj i Austriji zapravo stigla iz BiH ili neke druge države, gruba računica i dalje pokazuje da je današnji broj stanovnika Hrvatske već sada – manji od 4 milijuna«, zaključila je Turčin.

Žele studirati, pa otići

Umjesto često ispraznih rasprava u praznoj sabornici treba se ozbiljno uhvatiti problema odlazaka iz Hrvatske, jer i prvo veliko istraživanje među učenicima dokazuje isto da mladi sve manje žele živjeti u Hrvatskoj. Kako u Jutarnjem listu piše Tanja Rudež, ispitano je više od 13 000 učenika, a zanimljivo je da su učenici s boljim ocjenama lošije ocijenili situaciju u Hrvatskoj. Čak 53 posto učenika u dobi između 15 i 18 godina najpoželjnije mjesto za život i rad vidi izvan Hrvatske, pokazalo je najopsežnije istraživanje srednjoškolske populacije u našoj zemlji. Istraživanje »Analiza stanja i potreba u srednjoškolskom odgoju i obrazovanju vezanih uz informiranje o visokoškolskim izborima i postupcima upisa na studijske programe«, pod vodstvom dr. Borisa Jokića i dr. Zrinke Ristić Dedić iz Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, obuhvatilo je 13 301 učenika iz 59 srednjih škola diljem Hrvatske. Riječ je o »iznimno važnom istraživanju koje pokazuje stajališta nove generacije, različita od dosadašnjih, posebno generacija naših roditelja i djedova«, kazala je prof. Jasmina Havranek, ravnateljica Agencije za znanost i visoko obrazovanje (AZVO), koja je naručila istraživanje financirano iz Europskoga socijalnoga fonda. Provedeno je u studenom i prosincu 2017. među učenicima 1.,2., 4. i 5. razreda (medicinske škole), u strukovnim školama (52,5 % ispitanika) i gimnazijama diljem RH (47,5 %). Čak 81,3 % sudionika istraživanja u budućnosti želi studirati. Dok su želje za nastavkom školovanja uobičajene kod gimnazijalaca, sada se pokazuje da velik broj maturanata strukovnih škola, njih 72,4 %, želi studirati. Izrazito malo učenika iskazuje da ih ne zanima studij, a čak i učenici s vrlo niskim školskim uspjehom iskazuju želju za studiranjem. Četiri petine maturanata planira nakon srednje škole odmah studirati, pri čemu nema razlike po spolu i regionalnoj pripadnosti. Zanimljivo je da 64 % ispitanika smatra da za kvalitetan život u Hrvatskoj treba imati fakultetsku diplomu. Međutim fakultetskom se diplomom najčešće koriste kao putovnicom za inozemstvo.

Mnogi se ne žele vratiti

Provedeno je i istraživanje »Zašto građani odlaze iz Hrvatske?« koje je provela Promocija plus, a predstavila Hrvatska udruga poslodavaca (HUP). Sam naslov teksta pokazuje da je Hrvatska teška za život: »Odlazimo jer želimo živjeti, a ne preživljavati.« Dijana Jurasić u Večernjem listu piše da je zabrinjavajuće da se čak 42 % građana koji su se odselili iz Hrvatske više ne planira vratiti. Dakle, time što »žele živjeti, a ne preživljavati« većina ljudi koji odlaze dala je i razlog svojega odlaska, a zbog toga će još mnogo ljudi otići, odnosno pobjeći, riječi su iseljenice (29 god.) s visokom stručnom spremom koja planira ići u Irsku. Ona je samo jedna od 661 ispitanika koji su otišli iz Hrvatske od ulaska u EU do kraja veljače 2018. Alarmantni rezultati istraživanja potvrđuju da se hitno i dubinsko moraju mijenjati političke elite i stanje u državi i društvu. »Iako je među iseljenima prije nego što su spakirali kofere zaposlenih bilo 73,5 %, čak 63,9 % imalo je ispodprosječnu plaću, njih 40,5 % plaću od 4000 kn, a trećina iznadprosječnu plaću. Demografski je zabrinjavajuće što je čak 82 % iseljenika mlađe od 40 godina, što ih je dvije trećine u braku ili izvanbračnoj zajednici, od kojih se 82 % iselilo u paru«, piše u Večernjaku.

Porazni su i sljedeći rezultati: »Od obitelji s djecom 72 % odselilo se s djecom. Najčešće su kao razlog odlaska iseljenici naveli neorganiziranu i loše vođenu državu, nesposobne političare i stranke bez vizije (8 % svih odgovora), beznađe, besperspektivnost zemlje, propadanje države, društva i naroda (7,6 %), zapošljavanje podobnih, stranačkih ljudi, nepotizam (7,4 %) te korupciju i kriminal (7,3 %). Smetala su im i prepucavanja o ustašama i partizanima te ’41. i ’91. (6,4 %) i nedostatak perspektive za obitelji i djecu (6,3 %), kao i rastući primitivizam, vjerska netolerancija i nacionalizam (6,2 %) i neprovođenje strukturnih promjena (6,1 %).« Između 5 i 6 posto iseljenika navelo je da su otišli jer se ne cijeni rad i sposobnost te zbog pravne nesigurnosti i sporoga pravosuđa, malih plaća… Predsjednica HUP-a Gordana Deranja istaknula je, prenosi Večernji list, da se Hrvatska mora hitno i duboko mijenjati ako želimo zaustaviti trend masovnoga iseljavanja.

IZVORGlas Koncila br. 24/2018.
Prethodni članakKAKO ŽIVE PRVI ŠTOVATELJI GOSPE OD POJIŠANA? Zajedništvo iznad svih modnih i drugih trendova
Sljedeći članakISKORAK ŠKOLE I ŽUPE U BIZOVCU Program uz koji su mladi zaboravili na mobitele