U tišini srca i kroz dubinu molitve sveti papa Ivan Pavao II. uvijek je hodao kroz život uzdajući se u Mariju koju je Isus na križu povjerio ne samo apostolu Ivanu, nego i cijelomu čovječanstvu riječima: »Evo ti Majke.« Za njega Marija je bila živa i prisutna Majka, nježna zagovornica i pouzdana suputnica na putu vjere.
Njegovo papinsko geslo »Totus Tuus – Sav tvoj« bilo je potpuno predanje Mariji. Iz propovijedi na misi 15. kolovoza 2004. istaknute su njegove misli posvećene starosti: »Tih se dana Marija uputi prema Gorju… Riječi su nam iz evanđelja dale da očima srca ponovno vidimo mladu djevojku iz Nazareta, na putu prema ‘gradu Judinu’ gdje je živjela rođakinja, kako bi joj ponudila pomoć. U Mariji nas prije svega pogađa pozornost prema staroj rođakinji, puna nježnosti. Njezina je ljubav konkretna, koja se ne ograničava na riječi razumijevanja, nego osobno na sebe preuzima napor pomoći«, rekao je tada Ivan Pavao II. Po Mariji je tražio Krista i u njoj je nalazio sigurnost, mir i hrabrost.
Kada je 13. svibnja 1981. pogođen metkom na Trgu svetoga Petra, svijet je zadrhtao. Međutim papa je znao: toga istoga dana, kada se Crkva spominje ukazanja Gospe Fatimske, Marija je bila uz njega. »Jedna ruka pucala je, a druga je vodila metak«, rekao je kasnije, duboko uvjeren da ga je upravo njezin majčinski zagovor sačuvao od smrti. U znak zahvalnosti metak je položen u krunu kipa Gospe Fatimske kao tihi zavjet povjerenja.
Ivan Pavao II. u Mariji je gledao savršen primjer vjere. U njezinu »da« Bogu pronašao je snagu za vlastito služenje. Pisao je o njoj s nježnošću djeteta koje zna da ima Majku. U enciklici »Redemptoris Mater« duboko je promišljao o njezinoj ulozi u povijesti spasenja, kao Majke Otkupitelja, koja i dalje rađa Krista u srcima ljudi.
Marija je u životu svetoga pape Ivana Pavla II. bila više od uzora, bila mu je utočište. U njezino srce sklanjao se u svakodnevnoj molitvi krunice, u trenutcima patnje, sumnje i umora. I kad su ga izdale snage tijela, Marijina prisutnost ostala je postojana – kao majčina ruka koja drži svoje dijete do kraja života.
I zato nije čudno da je posljednje što je ovaj veliki svetac ostavio Crkvi bio poziv: »Ne bojte se! Otvorite vrata Kristu – s Marijom!« Jer on je znao – gdje je Marija, ondje je i Isus. A tko se njoj moli, nikada ne će zalutati.
»Posebno me diraju njegove riječi upućene mladima«
Papa Ivan Pavao II. za svojega je života i pontifikata mladima dao brojne savjete, otvarao mogućnosti, ali i slao poruke. Izdvojili smo neke od njih kako bismo mlade ponovno pozvali na ispravan put, dali im utjehu i savjet i pomogli im da se snađu u suvremenom svijetu. »Pozvani ste u prve redove u izgradnji mira. Da se postigne mir, postoji samo jedan put: slušati Isusa Krista, dopustiti da vas prožme njegova milost«, posebno je važna poruka za današnje razdoblje nemira i konflikata. »Ne bojte se svoje mladosti ni svoje duboke želje da osjetite radost, istinu, ljepotu i trajnu ljubav. Ponekad se kaže da se društvo boji te snažne želje mladih te da se i vi sami bojite. Ne bojte se! Kada vas gledam, mladosti, osjećam veliku utjehu i zahvalnost«, poruka je koja nas podsjeća da ne brzamo sa svojom mladošću i životom te da ne ganjamo lažne ideale, nego ono što nas istinski ispunjava. »Neki od vas možda će biti napastovani da pobjegnu od odgovornosti: u iluzije svijeta, alkohola ili droge, u bijeg senzualnih odnosa bez napora za ulaskom u brak i osnivanjem obitelji, u ravnodušnost, cinizam i na kraju u nasilje. Čuvajte se zamki svijeta koji želi skrenuti vašu snažnu i energičnu potragu za radošću i smislom života. Ali ne bježite od traženja istinitih odgovora na pitanja koja se stavljaju pred vas«, posebno je važna poruka za sve mlade kojima se na društvenim mrežama nude iskrivljene vrijednosti. Za kraj vam ipak izdvajamo posebnu poruku: »Sigurno je da poruku Križa nije lako razumjeti u naše doba u kojem su materijalna dobra i lagodnost života najbitnije vrijednosti. Ali vi, mladi, ne bojte se naviještati u svim okolnostima evanđelje križa! Ne bojte se ići protiv struje!«
Bila je 1978. i vrijeme podijeljenosti svijeta, ali i naziranja početka dubokih političkih i društvenih prevrtanja u mnogim zemljama Europe. Crkva se pak nosila s drugim izazovom, smrću dvojice papa u nekoliko mjeseci. Vjernicima je bio potreban vođa koji će unijeti stabilnost, nadu i novu energiju u vrijeme nesigurnosti. Tada je, pomalo neočekivano, izbor pao na krakovskoga kardinala Karola Józefa Wojtyłu, prvoga papu netalijana nakon više od četiri stoljeća.
Njegov izbor 16. listopada 1978. bio je prekretnica, reći će mnogi, za Katoličku Crkvu i svijet. Postao je Ivan Pavao II. i simbol vjerske snage, dijaloga i otpora totalitarizmu.
Njegovo podrijetlo i osobno iskustvo stečeno u dvama režimima dali su mu vjerodostojnost i snagu karaktera da poziva na slobodu, mir i ljudsko dostojanstvo, teme koje su tada naširoko odjekivale u svijetu.
Karol Wojtyła rođen je 18. svibnja 1920. u Wadowicama u Poljskoj. Rano je ostao bez obitelji, a mladost su mu obilježili rat i njemačka okupacija. Iako je pokazivao dar za književnost i kazalište, odlučio je slijediti duhovni poziv. Tijekom Drugoga svjetskoga rata radio je u kamenolomu i tvornici, potajno studirajući teologiju. Zaređen je 1946. godine, a ubrzo se istaknuo i kao profesor, biskup i mislilac koji je znao spojiti vjeru i razum. Njegova otvorenost, energija i bliskost s običnim ljudima, posebno s mladima, istaknule su ga kao duhovnoga vođu novoga doba. Upravo je kao Ivan Pavao II. postao papa koji razumije mlade, razgovara s njima i vodi ih prema vjeri dijalogom, radošću i osobnim primjerom. Bio je papa koji je rušio granice između naroda, religija i naraštaja, a za mnoge je i ostao papa nade i mladih, čovjek koji je vjerovao u budućnost i u snagu ljubavi koja spaja.
»Papa mladih« nije propovijedao mladima s daljine. Slušao ih je i poticao da ne žive u strahu, nego da budu »svjedoci nade« u svijetu koji se brzo mijenja. Upravo iz te želje za dijalogom rodila se ideja o Svjetskom danu mladih, susretu koji okuplja mlade katolike iz cijeloga svijeta. Tako je pokazao da vjera nije daleka ni formalna, nego živa i ispunjena radošću.
Priredili: E. Raguž, L. Galić, I. Moslavac, V. Lukačin
