U IŠČEKIVANJU »KAJKAVSKE BIBLIJE« Sve spremno za predstavljanje biblijskoga bisera

Snimio: I. Tašev | Dr. Alojzije Jembrih s rukopisom Gusićeva Novoga zavjeta koji se čuva u knjižnici Metropolitane u Zagrebu

Pet se obljetnica sastalo kao povod objavljivanju do sada nikada otisnutoga rukopisa kajkavskoga Novoga zavjeta iz 19. stoljeća u prijevodu svećenika Ivana Ruperta Gusića, koji će svjetlo dana ugledati do ovoga Božića. Izdavači – Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima i Hrvatsko biblijsko društvo iz Zagreba – u velikom su poslu oko prijepisa, pripreme teksta za tisak i pregleda brojnih detalja kako bi se opsežan projekt priveo kraju u 2017. godini, u kojoj se slavi 800. obljetnica posvete zagrebačke katedrale i 190. obljetnica smrti zagrebačkoga biskupa Maksimilijana Vrhovca, kao i spomen na osnutak Hrvatskoga književnoga društva sv. Jeronima u Zagrebu, Varaždinske biskupije te velike obljetnice dolaska kapucina u Zagreb.

Novi zavjet na hrvatskom, kajkavskom, jeziku dio je inicijative koju je pokrenuo zagrebački biskup Vrhovac okupivši skupinu svećenika s ciljem prevođenja Biblije, ali do danas se nije ušlo u trag cjelovitu prijevodu, nego su u rukopisu – uz Gusićev Novi zavjet – otkriveni Davidovi Psalmi u prijevodu Antuna Vranića te Evanđelja u prijevodu Ignaca Kristijanovića.

Čuva se u Metropolitani

»Na prijevod Novoga zavjeta Ivana Gusića bilo je upućivano još 1910. i 1913., no o njemu hrvatski bibličari nisu ništa do danas pisali jer su se oni okretali više prijevodu Biblije na štokavštini«, kaže prof. dr. Alojzije Jembrih s Odjela za kroatologiju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu o rukopisu Gusićeva Novoga zavjeta koji se čuva u Metropolitani u Zagrebu – knjižnici Zagrebačke nadbiskupije i Prvostolnoga kaptola zagrebačkoga koja je najveća i najvažnija crkvena knjižnica u Hrvatskoj. Riječ je o dvije knjige – prva obuhvaća četiri evanđelja na 226 strana, dok su u drugok prikupljena Djela apostolska, Pavlove poslanice i Knjiga otkrivenja na 289 stranica.

»Kajkavski prijevod Novoga zavjeta nastao je u doba kada u Zagrebačkoj biskupiji nije bilo cjelovitoga prijevoda Biblije i biskup Maksimilijan Vrhovac je htio nastaviti s tradicijom korištenja materinskoga jezika i u evangelizaciji domaćega vjerničkoga puka«, kaže dr. Alojzije Jembrih o rukopisu Gusićeva Novoga zavjeta koji se čuva u knjižnici Metropolitane u Zagrebu.

Sedamdesetogodišnji prof. Jembrih prvi je put te rukopise imao priliku vidjeti prije sedam godina, a sada je uključen u cijeli projekt kao korektor i priređivač izdanja te je pred njim posao korekture više od 520 stranica gusto napisanog teksta. Ukazuje na višestruku vrijednost objave prijevoda Gusićeva Novoga zavjeta: važan je to biblijsko književnojezični spomenik, koji će pridonijeti poznavanju povijesti prijevoda Biblije na hrvatski jezik te liturgijskoga jezika kajkavskoga dijela Zagrebačke nadbiskupije.

»Kajkavski prijevod Novoga zavjeta nastao je u doba kada u Zagrebačkoj biskupiji nije bilo cjelovita prijevoda Biblije i biskup Vrhovac je htio nastaviti s tradicijom korištenja materinskoga jezika i u evangelizaciji domaćega vjerničkoga puka. To je kajkavski književni jezik kojim su tiskane mnoge knjige za potrebe Zagrebačke biskupije: katekizmi, pjesmarice, molitvenici, evangeliumi. Prema tomu i Novi zavjet samo nastavlja tradiciju kajkavskoga književnoga jezika. Treba znati da u to doba još nije bilo ilirskoga pokreta – hrvatskoga narodnoga preporoda – u kojem se težilo prema štokavštini, pa su stoga knjige do 1850. godine tiskane na kajkavskom književnom jeziku, a ne narječju«, svjedoči dr. Jembrih i ističe da će Novi zavjet biti otisnut u suvremenoj latinici, jer je rukopis pisan starim dopreporodnim slovopisom čiji je prijepis načinio svećenik Vladimir Trkmić.

Pripremljen, nikada otisnut

Naslov prijevoda, kako nam pojašnjava sugovornik, otkriva da je Ivan Gusić, svećenik rodom iz Vivodine kraj Ozlja, učinio prijevod »iz dijačkoga na horvatski jezik«, što znači da je s latinskoga jezika napravio prijevod na hrvatski. Budući da u izvorniku nije navedena godina prijevoda, nego samo tekst posvete biskupu Maksimilijanu Vrhovcu, stručnjaci govore da se sa sigurnošću može tvrditi da je taj prijevod Novoga zavjeta nastao prije biskupove smrti, a naslov otkriva i da je cjeloviti prijevod bio gotov i priređen za tisak, no nikada nije ugledao svjetlo dana. Do sada su u tom izdavačkom projektu novčanom donacijom pripomogli Varaždinska biskupija, Hrvatska kapucinska provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića te Hrvatska provincija sestara uršulinki. Stoga se očekuje da će se i drugi pridružiti tomu nadasve hvalevrijednomu izdavačkomu projektu, ističe dr. Jembrih, inicijator objelodanjivanja spomenutoga Novoga zavjeta.