U OČEKIVANJU AKCIJA ŠTEDNJE Savez između čovječanstva i okoliša

Snimio: M. Erceg

Pod radnim naslovom »Savez između čovječanstva i okoliša« održan je znanstveno-stručni skup u sklopu projekta »CRO Laudato si’«, koji vodi Zoran Turza, docent na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu. Projekt okuplja znanstvenike i stručnjake iz različitih disciplina kako bi promišljali i promicali sadržaj Papine enciklike »Laudato si’« te je platforma za susret s članovima Franjevačkoga svjetovnoga reda i Franjevačke mladeži koji žele surađivati u brizi za zajednički dom.

Predavanja na skupu održali su ljudi iz teološkoga, sociološkoga, agronomskoga, biomedicinskoga, tehničkoga i prirodoslovnoga područja. Upravo prema preporuci pape Franje zapisane u enciklici: »Potreban je dijalog među različitim znanostima jer je svaka od njih sklona da se zatvara u vlastiti jezik, a specijalizacija dovodi do određene izolacije i apsolutizacije vlastitoga područja znanja. To onemogućuje djelotvorno hvatanje u koštac s problemima vezanima uz okoliš« (LS 201) Znanstveni dio skupa bio je uvod i motivacija za drugi stručni dio u kojem su suradnici projekta sudjelovali na radionicama i predstavljanju prijedloga projektnih aktivnosti. 

Poljoprivreda je najveći korisnik vode, više od 70 posto vode troši se zbog obrade tla. Voda postaje, tvrdi Kisić, najugroženiji resurs: ona na zemlji postaje onečišćena ili nedostupna, a ona u zraku postaje neredovita ili ekstremna.
Noa – starozavjetni rendžer

Uvodno izlaganje održao je Đurica Pardon, teolog i župnik iz Punitovaca, pod naslovom »Briga za dom prema Knjizi Postanka«. On je podsjetio da odnos čovjeka i Boga omogućuje i obogaćuje zemlja. Zemlja je prostor i okvir svih odnosa, zemlja je izvor hrane, zemlja je uključena u deset zapovijedi isklesanih na Sinajskoj gori. U Bibliji se pojam »zemlja« pojavljuje više od 3100 puta, što je dovoljan razlog za ponovni poziv ljudima da žive u skladu s prirodom. Pardon posebno ističe primjer starozavjetnoga Noe, koji se odaziva Božjemu pozivu da postane »rendžer« u čuvanju pravde, mira i svega stvorenoga. Noa je primjer koji ohrabruje ljude za ekološke izazove jer »dovoljan je samo jedan čovjek da se nada vrati!« (LS 70/71). 

Vapaj Zemlje, vapaj siromašnih

Drugo je predavanje održala docentica Dubravka Petrović Štefanac, koja je istaknula da je enciklika »Laudato si’« socijalna enciklika te da pripada učenju Crkve koje se kontinuirano provlači kroz dokumente gotovo 130 godina. Sve od enciklike pape Lava XIII. »Rerum novarum« iz 1891. godine pa do enciklike »Caritas in veritate« Franjina prethodnika Benedikta XVI. čuvaju se načela socijalnoga nauka »istina, pravda i ljubav«. Ekološkim se jezikom mogu prevesti u poziv – »vidjeti, prosuditi, djelovati«. Dr. Petrović Štefanac smatra da je »ekološka« enciklika važan doprinos socijalnomu nauku Crkve te podsjeća da se termin »klima« pojavljuje 15-ak puta u tekstu enciklike, a pojam »siromaštvo« rabi se četiri puta češće. Time se slikovito podupire Papina teza u enciklici: »Pravi ekološki pristup postaje uvijek društveni pristup, koji u rasprave o okolišu mora uključiti pitanje pravednosti kako bi se čuo vapaj Zemlje i vapaj siromašnih« (LS 49). 

Bacanje hrane

Teološka i sociološka razmatranja o enciklici obogatio je Ivica Kisić, profesor agronomije, koji je tlo zemlje usporedio s kožom čovjeka. Tlo, poput kože, diše i štiti te današnjemu čovjeku osigurava 95 posto hrane. U jednom jedinom gramu zemlje živi 10-15 milijuna organizama pa je grumen zemlje prava slika bioraznolikosti. Kisić je također upozorio na poražavajuće brojke o bacanju hrane. Na razvijenom se Zapadu više od polovice proizvedene hrane uništi, pokvari ili baci.

Prigovor takvu rasipanju zapisan je i u enciklici: »Bacati hranu isto je što i krasti sa stola onoga koji je siromašan« (LS 50). Poljoprivreda je najveći korisnik vode, više od 70 posto vode troši se zbog obrade tla. Voda postaje, tvrdi Kisić, najugroženiji resurs: ona na zemlji postaje onečišćena ili nedostupna, a ona u zraku postaje neredovita ili ekstremna. Kisićevo je predavanje primjer kako se društvena i humanistička promišljanja mogu skladno prožimati s informacijama i upozorenjima prirodnih znanosti. Dok teolog Pardon govori o potrebi poniznosti i zahvalnosti pred činjenicom da se prehrana čovjeka temelji na »žrtvovanju« biljaka i životinja, Kisićevi podatci upozoravaju da su hrana i hektari postali geopolitička oružja.

»Vidjeti, prosuditi, djelovati«

U nastavku predavanja Dinko Puntarić, profesor na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, Julije Domac, ravnatelj Regionalne energetske agencije »Regea«, te Valerije Vrček, profesor na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu, izložili su temeljne okvire za razumijevanje problema vode, energije i plastike. Informacije s tih predavanja razmatrane su u radnim skupinama stručnoga dijela programa, a trebale bi poslužiti u planiranim aktivnostima projekta – akcija štednje energije i vode te izbjegavanja uporabe plastike i bacanja hrane. Tim bi akcijama znanstveni projekt »CRO Laudato si’« trebao položiti ispit u prostorima stvarnoga života.