Promišljanja talijanske književnice Susanne Tamaro o povratku izvornim vrjednotama usprkos pritisku tehnokracije prenio je projekt »Obitelj i mediji«, citirajući esej koji je spisateljica objavila nedavno u talijanskim novinama Corriere della Sera.
Književnica Tamaro podsjeća da su filozofi još prije više od pola stoljeća počeli upozoravati da nekontrolirani razvoj tehnologije vodi čovjeka do ruba samouništenja. I tada je, kao i danas, postojao argument nuklearnoga samouništenja, no znakovito je i da su neki u desetljećima prije pojave interneta i društvenih mreža govorili o manipulacijama mnijenjima, izigravanju demokratskih procesa. Književnica Tamaro korijene zastranjenja zapadne civilizacije stavlja u razdoblje prosvjetiteljstva, konkretno u radove Jean-Jacquesa Rousseaua. Taj je filozof postavio paradigmu prema kojoj je čovjek sam po sebi neiskvaren, bez mana, te da ga lošim čini samo društvo i vladajuće institucije. No, kako pojašnjava talijanska književnica Tamaro, filozof Rousseau skrenuo je time zapravo pozornost sa srca i njegovih misterija kao izvora nade i smisla za čovjeka.
Nakon prosvjetiteljstva postale su važnije društvene okolnosti koje se na ovaj ili onaj način mogu mijenjati, čak i umjetno »dizajnirati«. »Tako je nastala i potreba za manipulacijom masama, čime se zapravo utro i put diktaturama 20. stoljeća«, napominje književnica Tamaro. S tim bi se promišljanjem mogla povezati i brojna tehnokratska zastranjenja koja su lako uočljiva kod gotovo svih društvenih mreža. Talijanska književnica u svojem je eseju citirala i svećenika i filozofa Romana Guardinija (1885. – 1968.) koji je upozoravao da je ključna opasnost 20. stoljeća ne samo mogućnost nuklearnoga samouništenja čovječanstva, nego i »moć« koja je sposobna »prodrijeti u ljudski atom, u pojedinca, u njegovu osobnost« i metodom »ispiranja mozga« natjerati čovjeka na ponašanja koja su protivna zdravomu poimanju svijeta i stvarnosti. Ta moć, upozoravao je Guardini, briše i razlike između dobra i zla, stupove svake osobnosti. »To je također jedna vrsta moći, koja je možda još opasnija od atomske bombe«, citirala je Guardinija talijanska književnica Tamaro.
Sredinom 18. stoljeća
