Hrvatska javnost nedavno je svjedočila novoj epizodi neumorne i iscrpljujuće potrage za fašizmom u hrvatskom društvu i politici. Krajem studenoga inicijativa »Ujedinjeni protiv fašizma« organizirala je prosvjedne marševe u Zagrebu, Rijeci, Zadru i Puli. Priopćenje riječke gradonačelnice Ive Rinčić izdvojilo se u mnoštvu reakcija i komentara na prosvjedna okupljanja. Iva Rinčić je centrističko-liberalna političarka koja je nedavno postala gradonačelnica Rijeke pobijedivši SDP u njihovoj biračkoj utvrdi. U priopćenju je objasnila zašto kao gradonačelnica Rijeke nije otišla na prosvjedni marš u svojem gradu. Rekla je da »antifašizam odavno nije ono što sugerira njegovo ime«, dodajući da ne poznaje nikoga iz vlastitoga kruga ljudi tko nije »antifašist«. Navodi da je za sve zrele ljude »antifašizam« danas »skup vrijednosti koji podrazumijeva slobodu govora, mišljenja i odabira, suprotstavljanje svim ekstremizmima, vjernost svim pozitivnim elementima tradicije«. Za neke druge je antifašizam »veličanje kulta Josipa Broza Tita, žalovanje za Jugoslavijom i borba protiv svih vrijednosti povezanih s nacijom i s Hrvatskom«. Istaknula je da se ne želi svrstavati uz petokraku, kao što se ne želi svrstavati ni uz pozdrav »Za dom spremni«. Želi poštovati »sve što je vrijedno iz vremena kada su naši stari, a zatim i naši branitelji ginuli u vjeri da će nama stvoriti nešto bolje«. Još je dodala: »Skupove, marševe, demonstracije s maskama i kapuljačama te koncerte s ikonografijom mržnje ili, pak, sa zastavama propale države i petokrakama, ne namjeravam pohoditi. Svi bismo se trebali zamisliti nad starom istinom da nad podjelama u društvu uvijek profitiraju neki treći.«
»Deustašizacija« i »retitoizacija«
Iva Rinčić je rijetka političarka iz »lijevoga« političkoga miljea koja antifašizam ne zasniva na ideološkoj mitologizaciji komunističke Jugoslavije. Među »lijevim« političkim i društvenim akterima borba protiv »fašizma« i »ustaštva« uglavnom se svodi na »posvjetljivanje« i afirmiranje komunističke Jugoslavije. Politologinja Mirjana Kasapović ističe da se »deustašizacija« umnogome shvaća kao »retitoizacija« – ne u smislu doslovne obnove titoističkoga političkoga režima, nego kao zamašna infuzija titoističkih vrijednosti, svjetonazora i političkih praksa u navodno ustaštvom inficiranu hrvatsku politiku i društvo. Upućuje na ciničnost pojedinačnih i kolektivnih aktera koji proizvode i održavaju spomenute naracije, a onda se pojavljuju kao oni koji se žale na »zarobljenost« Hrvatske u prošlosti. A zarobljavanje Hrvatske u »lošu prošlost« upravo je glavni cilj njihova ideološkoga i političkoga djelovanja.
Robujuća kritika
»Lijevi« politički akteri u Hrvatskoj još nisu iznjedrili kritiku hrvatskoga nacionalizma koja bi bila oslobođena od povijesnoga revizionizma i afirmacije komunističke Jugoslavije. Hrvatsko društvo i politika nisu imuni na nacionalnu isključivost, mržnju i netoleranciju. Politički je zdravo i legitimno imati aktere koji će djelovati i s antinacionalističkih pozicija. No u Hrvatskoj antinacionalistička pozicija podrazumijeva uzdizanje jugoslavenskoga komunističkoga antifašizma i jugoslavenske komunističke države. »Crnilu« koje navodno vlada u »nacionalističkoj« Hrvatskoj nudi se »svjetlo« u obliku jednopartijske države, masovnih ubojstava političkih protivnika, sustavnoga političkoga terora i nacionalne neravnopravnosti.
Nespojivo s lijevom pripadnošću
Borba protiv navodnoga fašizma u hrvatskom društvu i politici okuplja i različite anacionalne i antinacionalne aktere koji su protivnici nacije i nacionalne države. Takve su pozicije dopuštene u demokratskom društvu, no nespojive su s proklamiranom lijevom pripadnošću spomenutih aktera. Samostalna hrvatska država mnogo je socijalnija od »socijalističke« jugoslavenske države. Nacionalne su države najbolji jamac ravnomjerne raspodjele društvenoga blagostanja i socijalne uključenosti nižih slojeva društva.
Gradonačelnica pod neosnovanim optužbama
Stajalište riječke gradonačelnice Rinčić pokazuje da u »lijevom« dijelu političkoga spektra postoje akteri koji se žele osloboditi okova ideološke mitologizacije Jugoslavije. Takvim akterima ne pripadaju SDP i Možemo! koji su osudili odstupanje Ive Rinčić od »pravovjernoga« shvaćanja fašizma. Ona se našla u sličnoj situaciji kao socijaldemokrati u međuratnom razdoblju. Njih su komunisti proglasili »socijalfašistima« zbog odustajanja od revolucionarne borbe i diktature proletarijata. SDP-ova gradska vijećnica u Rijeci Ivana Prica Matijaš optužila je gradonačelnicu Rinčić za izjednačavanje fašizma i antifašizma te »delegitimizaciju antifašističkoga otpora«. Takve neosnovane optužbe imaju potencijal prerasti u optužbe za »fašizam«. U svjetlu ranije navedenih formulacija, moguće je da će Iva Rinčić biti optužena za »liberalfašizam«.
Preduvjet za novu političku opciju
Inflatorna upotreba pojma fašizam koja je nekoć bila tipična za komuniste danas je svojstvena različitim političkim i društvenim akterima u Hrvatskoj. Riječka gradonačelnica Rinčić usprotivila se upotrebi fašizma i antifašizma kao ideoloških toljaga u rukama političkih i društvenih aktera koji nisu u stanju napraviti kritički odmak u odnosu na jugoslavenski komunizam. Takvo je stajalište prvi preduvjet za stvaranje političke opcije koja kritiku negativnih pojavnosti hrvatskoga nacionalizma ne će zasnivati na »posvjetljivanju« i afirmaciji komunističke Jugoslavije.
