Odluku o proglašenju 12. svibnja Nacionalnim danom osoba s tjelesnim invaliditetom donio je Hrvatski sabor u siječnju ove godine, a proglašenje je inicirao Hrvatski savez udruga osoba s tjelesnim invaliditetom te je odabrao 12. svibnja jer je to spomendan svetoga Leopolda Bogdana Mandića, svetca koji je i sam živio s teškim tjelesnim ograničenjima. K tomu je 30. svibnja bio i Dan oboljelih od multiple skleroze.
O tome govori dr. Hrvoje Budinčević, specijalist neurologije, zaposlen u zagrebačkoj Kliničkoj bolnici Sveti Duh, docent na Katedri za neurologiju i neurokirurgiju Medicinskoga fakulteta pri Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Stekao je dvije subspecijalizacije u području neurologije: intenzivna medicina i cerebrovaskularne bolesti. Njegov stručni i znanstveni rad prepoznat je od krovnih neuroloških organizacija te je redoviti član Europske organizacije za moždani udar i Europske akademije neurologa. Istraživač je u nekoliko znanstvenih i kliničkih projekata iz područja neurologije, uključujući kardiovaskularnu prevenciju, multiplu sklerozu i demenciju. Redovni je član Akademije medicinskih znanosti Hrvatske.
Sveti Leopold primjer osobe s invaliditetom
»Odluka Hrvatskoga sabora da se 12. svibnja proglasi Nacionalnim danom osoba s tjelesnim invaliditetom vrlo je važna jer pridonosi boljoj vidljivosti osoba koje su često suočene s brojnim društvenim odnosno socijalnim zaprjekama«, rekao je dr. Budinčević. »Važno je da svi budemo svjesni da invaliditet, odnosno onesposobljenost, nije samo medicinsko ili zdravstveno pitanje. Posebno je simbolično što je za Nacionalni dan osoba s invaliditetom odabran spomendan svetoga Leopolda Bogdana Mandića, koji je i sam živio s teškim tjelesnim ograničenjima, ali je svojim primjerom pokazao snagu duha, empatije i služenja drugima. Takvi primjeri i simboli mogu uvelike pomoći u stvaranju društva koje je svjesno i inkluzivno.«
Nadalje, ističe dr. Budinčević, prema podatcima u rujnu prošle godine u Hrvatskoj je živjelo više od 675 000 osoba s invaliditetom, što čini 17,5 posto ukupnoga stanovništva, a od toga je više od 200 000 osoba s težim i teškim invaliditetom. Potrebni su razumijevanje i potpora te uvjeti života kako njihov invaliditet ne bi isključivao ljudsko dostojanstvo. »Međutim ne možemo zaboraviti da oni nisu sami te da njihove obitelji također dijele teret bolesti i raznih ograničenja i izazova s kojima se svakodnevno susreću. Onesposobljenost i invaliditet ne smiju biti razlog za društvenu isključenost ili gubitak ljudskoga dostojanstva. Zdravstvena skrb, pristupačnost javnih prostora, mogućnost obrazovanja i zapošljavanja, uz emocionalnu potporu i prihvaćanje, trebaju biti uključene u svaki dio društva. Veća i ravnopravna uključenost osoba s invaliditetom može pridonijeti razumijevanju potreba i teškoća s kojima se susreću i koje bi se mogle popraviti«, kaže dr. Budinčević.
Neurološke bolesti i posljedice
»Neurološke bolesti, osim što su važan uzrok kroničnih nezaraznih bolesti, mogu ostaviti trajne posljedice i dovesti do različitih oblika invaliditeta. Demencija je jedan od vodećih uzroka invaliditeta i ovisnosti o tuđoj pomoći među starijim osobama diljem svijeta. Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije, ona uzrokuje više godina života s invaliditetom nego moždani udar, kardiovaskularne bolesti i svi karcinomi zajedno. Među najčešćim stanjima i bolestima u svijetu drugo mjesto zauzima tenzijska glavobolja, a treće mjesto migrena. Migrena je jedan od vodećih uzroka invaliditeta i izgubljenih godina zdravoga života, posebice među radno sposobnim stanovništvom. Moždani je udar vodeći uzrok tjelesnoga invaliditeta u svijetu te među vodećim uzrocima smrtnosti u svijetu.«
»U svijetu zbog posljedica moždanoga udara umire oko sedam milijuna osoba, a u Hrvatskoj oko 6000 osoba. U Hrvatskoj se zbog moždanoga udara godišnje liječi od 9000 do 12 000 osoba. Posljedice moždanoga udara mogu biti vrlo teške – oduzetost jedne strane tijela, poremećaj govora, problemi s gutanjem, smetnje pamćenja, promjene ponašanja i emocionalne teškoće. Neki bolesnici nakon udara više ne mogu samostalno hodati ili obavljati osnovne životne aktivnosti. No suvremena medicina danas omogućuje sve bolje liječenje akutnoga moždanoga udara, ali i rehabilitaciju. Važno je znati da se 90 posto moždanih udara može spriječiti ako se kontrolira 10 čimbenika rizika na koje se može utjecati. Čimbenici rizika na koje se može utjecati su arterijska hipertenzija, šećerna bolest, hiperlipidemija (povišene masnoće u krvi), fibrilacije atrija, prekomjerna tjelesna težina, neadekvatna tjelesna aktivnost, prekomjerna konzumacija alkohola, pušenje, stres i depresija.«
»Bolest s tisuću lica« traži individualni pristup
Dr. Budinčević bavi se i multiplom sklerozom, »bolešću s tisuću lica«. »Multipla skleroza kronična je autoimuna bolest središnjega živčanoga sustava u kojoj imunosni sustav napada mijelinsku ovojnicu živčanih vlakana. Najčešće se javlja kod mlađih odraslih osoba, osobito između 20. i 40. godine, a češće pogađa žene. Naziva se bolešću s tisuću lica zato što simptomi mogu biti vrlo različiti i često nepredvidivi. Kod nekih bolesnika prvi simptomi mogu biti smetnje vida, trnci, slabost u rukama ili nogama, poremećaji ravnoteže i hodanja, izražen umor ili problemi s koncentracijom. Kod drugih bolest može imati blaži tijek, a kod nekih dolazi do postupnoga razvoja trajnoga neurološkoga oštećenja. Prema epidemiološkim podatcima u Hrvatskoj ima oko 8500 osoba oboljelih od multiple skleroze, od kojih dvije trećine čine žene. Svjedoci smo velikoga napretka dijagnostike i liječenja u posljednjih 20-ak godina u tom području. Moderna se medicina temelji na personaliziranom pristupu liječenju, što znači da terapiju prilagođavamo svakomu bolesniku individualno – ovisno o obliku bolesti, aktivnosti bolesti, dobi, životnim planovima i drugim zdravstvenim čimbenicima. Moderni ciljevi liječenja više nisu usmjereni samo na ublažavanje simptoma, nego na usporavanje napredovanja bolesti, smanjenje broja relapsa i svakako očuvanje kvalitete života. Važnu ulogu u zbrinjavanju osoba s multiplom sklerozom ima cijeli multidisciplinarni tim koji uključuje liječnike (ponajprije neurologe, liječnike obiteljske medicine, radiologe, fizijatre), medicinske sestre, fizioterapeute, psihologe, radne terapeute, nutricioniste. Potpora obitelji i okoline također je vrlo važna jer osoba koja osjeća razumijevanje i prihvaćanje lakše podnosi izazove bolesti. Svakako je važno istaknuti da s modernim metodama liječenja mnoge oboljele osobe od multiple skleroze žive aktivno, rade, zasnivaju obitelji te ostvaruju svoje profesionalne i osobne ciljeve.«
Bez ljubavi prema čovjeku teško je liječiti
»Za uspješnost liječenja, osim stručnosti, od velike su važnosti kvaliteta komunikacije, empatija i bezrezervna potpora pacijentu. U svakodnevnom radu nastojim pacijenta promatrati i liječiti kao osobu — ne želim da mi pacijent bude samo broj ili dijagnoza. Drago mi je što se tijekom svojega profesionalnoga puta nisam usmjerio isključivo na liječenje jedne bolesti, nego još uvijek pokušavam liječiti čovjeka u cjelini sa svim drugim bolestima, za što je potreban i multidisciplinarni pristup s konzultacijama drugih kolega i članova tima. U komunikaciji liječnik mora znati slušati, objasniti i biti potpora kroz cijeli proces dijagnostike i liječenja. Bez ljubavi prema čovjeku teško je istinski pomoći osobi. Kvalitetan odnos s pacijentom nije trenutačni događaj, on često zahtijeva vrijeme kroz koje se postiže povjerenje i razumijevanje i potpora, što može imati važnu ulogu u uspjehu liječenja«, zaključuje dr. Budinčević.
