Nedostatak liječnika u hrvatskom zdravstvu, to jest odlazak liječnika u inozemstvo, bio je povod za razgovor u Slobodnoj Dalmaciji s dr. Nelom Sršen, počasnom konzulicom Republike Hrvatske u regiji Veneto (Italija) i kirurginjom koja radi u Sveučilišnoj bolnici u Padovi. U razgovoru s Ivicom Markovićem objasnila je da svagdje postoji problem specijalizacija, a Italija je lani prvi put imala više državnih stipendija od broja upisanih specijalizanata. No za razliku od Hrvatske, u Italiji liječnik koji odbije »odraditi dug« za specijalizaciju, vraća i do 90 posto novca državi. S računicom prema kojoj u Hrvatskoj specijalizacija košta oko 130 tisuća eura, talijanski specijalizant koji ne želi nakon njezina završetka ostati raditi u regiji Veneto mora vratiti 65 tisuća eura, a u pokrajini Lazio čak 90 tisuća eura. U Hrvatskoj treba vratiti tek sedam tisuća eura. Dr. Sršen protumačila je da odlazak liječnika nije isključivo problem Hrvatske, nego i cijele Europe te da je svaki mladi liječnik koji »odlazi« dio izgubljene zdravstvene budućnosti.
Među stručnjacima raste zabrinutost za mlade. Nedavno je objavljeno da se od tri reda djece u razredu cijeli jedan red bori s anksioznošću. Na Ekonomskom fakultetu u Splitu održana je konferencija »U Fokusu – mentalno zdravlje mladih« koju je organizirala udruga »MoSt« u sklopu svojega Centra znanja, slaveći 25 godina kontinuiranoga provođenja programa psihosocijalne i pedagoške potpore u domeni indicirane i selektivne prevencije te postinstitucionalne pomoći mladima koji izlaze iz alternativne skrbi. Socijalni pedagog i docent na Filozofskom fakultetu u Splitu Toni Maglica govorio je o mentalnom zdravlju mladih. »Mladi su zapravo naše zrcalo, odnosno ogledalo nas odraslih i društva u kojem živimo.
Kada se fokusiramo na mlade, zaboravljamo da oni reflektiraju ljude s kojima žive i zajednicu u kojoj odrastaju. Upravo zbog toga za mentalno je zdravlje važno biti u zdravoj zajednici i imati zdrave odnose i pozitivne interakcije. Kada pričamo o mentalnom zdravlju ljudi, automatski se misli na mentalne bolesti, ali to je puno više od toga. To znači ulagati u kapacitete djece od prvoga dana njihova života, dakle u njihove socijalne, emocionalne i životne vještine kako bi bili otporni da se nose s ovim društvom koje je rizično samo po sebi.« Maglica je istaknuo da hrvatska i svjetska istraživanja pokazuju da se događa porast anksioznosti i depresivnosti među djecom i mladima, navodeći da je u Splitu zabilježen porast konzumacije alkohola i konzumacije marihuane. »Istraživanje je, primjerice, pokazalo da otprilike trećina mladih ima problema s anksioznošću i depresijom. Što znači trećina? Radio sam na uzorku od 10 tisuća mladih, ali i na tisuću i pol rezultati uvijek pokažu da se oko 30 posto mladih bori s tim fenomenom, što je velika brojka. Ako zamislite razred u kojem su učenici raspoređeni u tri reda, to znači da se cijeli jedan red djece bori s anksioznošću. To je trend koji mora uzeti pažnju zajednice, medija, stručnjaka i političara«, rekao je docent Maglica.
»Prevencija je rudarenje u punom smislu i ima minimalno tri razine. Prva je univerzalna u kojoj radimo sa svim roditeljima. Recimo, pravi preventivni program trebao bi raditi sa svim roditeljima da im objasne da nije u redu udarati djecu i popuštati im jer takvi oblici ponašanja vode kasnije u probleme mentalnoga zdravlja. Druga razina je selektivna prevencija, a to je kada uočimo da postoje neke obitelji ili pojedinci koji su u pojačanom riziku da bi se nešto moglo dogoditi. Mi znanstvenici smo ulovili koji su to rizici, a to su jednoroditeljske obitelji kojima treba dodatna podrška, obitelji u kojima se roditelji razvode ili jedan roditelj možda ima psihičku bolest ili ovisnost. Zadnja razina prevencije je indicirana gdje imamo vrlo specifične programe za neke već razvijene navike. Primjerice, ako je dijete zapalilo prvi joint, da znamo gdje ga možemo uputiti. Kod nas se događa da je to malo nesustavno i kada zagusti nemamo baš puno podrške za takve obitelji«, poručio je dr. Maglica.
Na konferenciji je sudjelovala i dr. Lucija Vejmelka, izvanredna profesorica s Pravnoga fakultetu u Zagrebu i stalni stručni suradnik Centra za sigurniji internet. Govorila je o digitalnoj dobrobiti, problematičnoj upotrebi interneta i upotrebi društvenih mreža. Predstavila je rezultate nacionalnoga istraživanja spolnoga uznemiravanja srednjoškolaca preko mrežnih tehnologija. »Kada govorimo o roditeljima koji isto koriste i internet i puno su za ekranima, u jednom broju slučajeva zapravo nisu spremni s djecom razgovarati o tome. Kada me roditelji pitaju što da rade, uvijek im kažem da pitaju svoje dijete. Priča o ekranu ili zajedničko pretraživanje može biti sjajna interaktivna aktivnost. Prvo je to dobro za samopouzdanje djeteta jer to je jedina stvar u kojoj će roditelj priznati da je njegovo dijete bolje od njega. Taj medij je nama odraslima manje poznat i događa se da zbog toga nisu spremni upustiti se u takve razgovore. S druge strane dijete će roditelju otvoriti taj svoj svijet na društvenim mrežama. I dok vas upoznaje sa svojim online svijetom roditelju će biti lakše primijetiti neki SOS signal ili rizičnu komunikaciju«, rekla je.
