PREDIZBORNA KAMPANJA UZ KORONAVIRUS Stvarnost premalo u predizbornom fokusu

Snimio: B. Čović

Sve više se opet govori o koronavirusu. Zato je zanimljivo što stručnjakinja prof. dr. Alemka Markotić misli o rastu oboljelih. »Ako se više žarišta javlja na više mjesta, ako ne možemo utvrditi odakle su se infekcije počele javljati, na tim će se mjestima provoditi mjere i uvoditi ograničenja kakva smo imali prije, od karantena do zatvaranja određenih mjesta za koja se pokaže da bi mogla biti izvor širenja zaraze. Očito je da sad već imamo virus koji cirkulira, dobro je dok nije puno ljudi potvrđeno kao zaraženo. Ljudi su prestali nositi maske i u trgovinama i u kafićima, sad su stolovi opet jedni do drugih«, napominje prof. Markotić te dodaje da se ljudi moraju podsjetiti da možemo živjeti normalan život, koji ipak traži poštovanje određenih mjera.

Ponašanje je jedan od ključnih alata

Ivana Rimac Lesički piše da je prije mjesec dana bilo potvrđeno da je epidemija koronavirusa oslabljena, da smo je suzbili, da je virus oslabio i na tome nam se moglo čestitati. Danas kada su nam granice otvorene, kada vapimo za turistima, apsolutno nam je na osobnu savjest i volju ostavljena briga o sprječavanju širenja ove zaraze. Kako nas struka uvjerava i ilustrira to podatcima, ukidanje karantene i povratak u život odradili smo bez posljedica. Nije se dogodilo nikakvo jako žarište. Da to tako i ostane, barem što dulje, danas je daleko teže nego kad je gotovo svaka zemlja u Europi bila zaključana iza svojih vrata. Novi koronavirus i dalje je uvelike nepoznat i prognoze su svakakve, a ponašanje pojedinaca jedan je od ključnih alata prevencije njegova širenja. Ono što znamo da bismo trebali raditi kako bismo zaštitili sebe i druge jest ne rukovati se, držati fizičku distancu, redovito prati ruke i zaštititi se maskom. Ponavljaju to i s TV ekrana kao preporuku. Uostalom, tko koga može natjerati da pere ruke? Da nosi masku, to već može. Samo bi onda preporuka postala obveza, a kod nas, čini se, nije trenutak za to ili je procjena da za to nema potrebe.

Psihičke posljedice pandemije i potresa
»Osobno očekujem da za tri, četiri, šest mjeseci do godinu dana bude puno više utjecaja i posljedica epidemije na naš psihički aparat«, rekla je Petrana Brečić, ravnateljica Klinike za psihijatriju Vrapče. 
Dijana Jurasić navodi da će se sve posljedice krize izazvane koronom kod hrvatskih građana tek vidjeti s vremenskim odmakom, a dosad je svaki peti građanin osjetio depresiju, stres, anksioznost zbog krize izazvane opasnošću od koronavirusa. Pokazuju to rezultati istraživanja koje je proveo odsjek za psihologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu na uzorku od 3500 punoljetnih ispitanika svih dobnih skupina. Dakle, zbog krize s koronom koja uključuje povezane psihičke i ekonomske posljedice poluizolacije u kojoj su se građani našli, psihičke smetnje razvilo je 25 posto ispitanika, a kod 40 posto građana koji su otprije imali određene psihičke smetnje stanje se pogoršalo. Istraživanje o psihičkim posljedicama pandemije provedeno je internetskom anketom pa se može pretpostaviti da su ga ispunjavali informatički pismeniji i bolje obrazovani građani iz cijele zemlje. »Dok su, očekivano, stres i anksioznost osjetile pojedinačno sve dobne skupine, depresivniji su bili samci, stariji ljudi, građani koji žive u obiteljima s nesređenim odnosima te građani koji su otprije imali psihičke smetnje«, iznosi neke od detalja istraživanja profesorica psihologije Gordana Kuterovac Jagodić sa zagrebačkoga Filozofskoga fakulteta. Premda se tijekom epidemije stalno ističe da su stariji sugrađani najosjetljivija i rizična skupina za zarazu koronom, iznenađujuće je da većina starijih to sama za sebe ne smatra. »Samo je 38 posto starijih građana izjavilo da se smatra ranjivijim od ostalih skupina građana, a njih 6 posto smatra da su čak otporniji na virus od drugih skupina. No 28 posto umirovljenika jako se brine da će im se mirovine smanjiti zbog posljedica korone. Zanimljivo je također da su najviše uznemireni tijekom karantene bili roditelji male djece koji su istodobno radili od kuće brinući se za djecu.
Kako je još rekla Petrana Brečić, ravnateljica Klinike za psihijatriju Vrapče, u toj su bolnici i nakon zagrebačkoga potresa primali pozive za psihološku pomoć građana koji nikad nisu imali psiholoških teškoća. I prema uglednim stranim istraživanjima zbog krize uzrokovane koronavirusom očekuje se da će s PTSP-om imati problema i liječnici koji su bili na prvoj crti obrane od korone. COVID-19 koji je bio zahvatio cijeli svijet izvanredna je situacija koja je nužno prouzročila pojačanu potrebu kod ljudi za prilagodbom. U razdoblju dok je trajala poluizolacija, koja vuče za sobom i ekonomske posljedice, normalno je da su ljudi imali različite emocionalne reakcije i neke psihičke simptome, poput stresa i tjeskobe. No veći problemi mogli bi se vidjeti tek s protokom vremena, za nekoliko mjeseci. »Kada se na praktičnoj i svakodnevnoj razini počnemo suočavati s posljedicama krize, bilo zdravstvenim, bilo ekonomskim i financijskim, tada ćemo se, što je paradoksalno, morati još žešće prilagođavati i ta će prilagodba biti dugotrajna i iziskivat će puno mentalnoga napora. Osobno očekujem da za tri, četiri, šest mjeseci do godinu dana bude puno više utjecaja i posljedica epidemije na naš psihički aparat.«

 

Premalo pitanja o pravim temama

Ljubica Gatarić navodi da se činilo da će u aktualnoj predizbornoj kampanji konačno dominirati gospodarske teme, no korona je skrenula pozornost javnosti na egzistencijalna pitanja. Strah od gubitka posla i smanjenja primanja nije bio bez osnova, a gubitak prihoda iz turističke sezone ogolio je ranjivost svih ostalih sektora gospodarstva. No strah očito nije bio toliki da se odlijepimo od svjetonazorskih tema i povijesnih trauma i rasprava što bi zapravo trebalo činiti drugačije da bi nam bilo bolje. Po retorici u odnosu prema ženama i ženskim pravima vratili smo se tako u srednji vijek, Drugi svjetski rat bio je i ostao izvor stalnih frustracija. Na stare strasti pristiglo je malo začina i svjetla sporta te su svi sretni i zadovoljni. Od čega ćemo živjeti, gdje osigurati sredstva za mirovine i ona silna nova prava koja se nude u stranačkim izbornim programima, posve je nestalo iz predizbornoga fokusa. Deset milijardi eura dodatne financijske pomoći iz EU-a, ako ih na kraju bude, niti je bezuvjetno, niti je dovoljno da se zatvore sve želje i potrebe. Hrvatska je iznova prigrlila neki oblik državnoga kapitalizma, pa mnogi upiru oči u Banske dvore ne vodeći računa da se država protegnula izvan svojih mogućnosti. Posljednjih dana čak se moglo čuti kako predstavnici privatnih tvrtki otvoreno pozivaju Vladu da uđe u vlasničku strukturu njihovih tvrtki te se tako oni uguraju pod državne skute. Državni kolač sve je manji, a gladna usta naviru na sve strane. Mnoge javne osobe bore se rukama i nogama da steknu četverogodišnju uhljebničku plaću narodnoga zastupnika, što je sve znak da politička moć i državni utjecaj ne će otići dugo s ovih prostora. Jedno vrijeme činilo se da će se stranke sučeljavati oko teritorijalnoga ustroja, depolitizacije društva, upravljanja državnom imovinom. Čak su i pisci stranačkih programa računali da bi to mogao biti dobar put do srca glasača pa su najavili da će, dobiju li mandat, srezati broj ministarstava, poraditi na praktičnijem jeftinijem teritorijalnom ustroju, možda i novom izbornom zakonu. Nitko ih međutim ne poteže za rukav oko tih tema.