Postoje svetci kojima je gotovo svaki životni korak pomno zabilježen; a postoje i svetci kojima nije zabilježeno ni ime. Negdje u sredini stoje oni najbrojniji: dijelom uronjeni u povijesnu šutnju poticajnu mašti, a dijelom osvijetljeni bremenitim riječima koje i same privlače vjeru. »Ja, Marko Stjepan Krizin Hrvat… Ne ću se baviti građanskim pravom ni liječništvom niti ću živjeti dvorskim načinom života. Ako ustreba poći ću i prije u domovinu ako to bude zahtijevalo dobro ljudi. (…) Ne poznajem ni jedne druge vjere koja bi bila prava vjera. Zato sam pripravan i tisuću puta radije umrijeti negoli je izdati.« Unatoč tomu što su »domovinske« godine sv. Marka Križevčanina do danas mahom ostale u povijesnoj tami, svjetlo riječi kojima je s Melchiorom Grodzieckim i Istvánom Pongráczom prigrlio svoje mučeništvo 1619. u slovačkim Košicama i dalje pokreće njegove sunarodnjake, a osobito njegove sugrađane. Povodom njegova spomendana koji se slavi u godini 120. obljetnice njegove beatifikacije i 30. obljetnice njegove kanonizacije, četvero zaslužnih Križevčana otkrilo nam je četiri nadahnuća svetoga Marka.
Zaštita koja se širi
Za lice koje većina vjernika poistovjećuje s Markom Križevčaninom zaslužan je kist njegova sugrađanina, akademskoga slikara Zorana Homena. On je svetčev portret naslikao 1993. u povodu obnove nekadašnje križevačke kapele sv. Ladislava. »Bilo je to doista zahtjevno jer se ne zna kako je Marko Križevčanin izgledao, a i dotadašnji umjetnički prikazi poput slike velikoga Jose Bužana uglavnom su se usredotočivali na njegovo mučeništvo. No trebalo je u privlačnu liku prikazati i mnogošto drugo: učenost, pobožnost, revnost, vjernost papi… Uza sve to dotada se uopće nisam bavio sakralnim motivima. U slikarskim nedoumicama ohrabrila me jedna redovnica: ‘Pustite, profesore, Marko će vam pomoći!’ I tako sam – ne znajući za skoru kanonizaciju – uspio naslikati portret novoga svetca.« U uspjeh toga djela križevačkoga je slikara također uvjerila – redovnica. »Jedna časna sestra koja je uređivala cvijeće nakon postavljanja slike stala je pred slikom i uzdahnula: ‘Kako je lepi!’ Tada sam mogao biti siguran da će ga prihvatiti i vjernički puk.«
Slika sv. Marka sugovorniku je bila »vatreno krštenje« nakon kojega je ostvario još sedamdesetak sakralnih djela. No Križevčaninov portret ipak je urodio osobitom bliskošću. »Pred portretom promatrač mora osjetiti kakva je portretirana osoba, ne samo u smislu fizionomije, nego i psihologije. A za to treba dobro upoznati onoga koga se portretira. Tu sam bliskost nastojao izraziti detaljima kompozicije. Crvena boja Markova ruha nagoviješta mučeništvo, a mramor oltarne pregrade postojanost odanosti Crkvi i papi, ali i narodu, o čemu svjedoči i ime uklesano u kamenu. Lađica s tamjanom podsjeća na dobro koje je ekumenski širio u neredu svojega vremena, kao i na zaštitu koju širi oko nas danas. No najvažnije mi je ipak da se u njegovim očima vidi da je živ – jer zato mu se i utječemo«, zaključuje.
Želja koja oslobađa
Malo je poznato da je i pobožnost kojom se vjernici diljem Hrvatske pripremaju za spomendan sv. Marka Križevčanina potekla iz Križevaca. Naime, molitve za devetnicu svetcu i njegove litanije sastavila je Križevčanka Štefica Palošika. »U vrijeme kada je 2004. utemeljena naša župa Blažene Djevice Marije Žalosne i sv. Marka Križevčanina blisko sam surađivala sa župnikom Krešimirom Žinićem, ali i mnogo čitala o svetom Marku. Kod majke sam našla knjigu Josipa Lončarića ‘Hrvat mučenik blaženi Marko Križevčanin’ iz 1936. te se uvjerila da i sv. Marko zaslužuje molitve kakve se upućuju drugim svetcima. Tako sam se 2008. dala na posao. Molitve sam dala na pregled župniku i otišla na godišnji odmor, a kada sam se vratila, knjižica s devetnicom već je bila tiskana«, prisjeća se.
Osobitost Križevčaninove devetnice jesu zagovorne molitve koje vjernici tijekom devet dana prinose uz vlastite nakane: za roditelje, za starije i nemoćne, za djecu, za pravi odabir zvanja, za svećenike, za redovnike i redovnice, za rodbinu i prijatelje, za mladež, za bolesnike i umiruće. Ipak, križevačka moliteljica i ilustratorica najsnažnije trenutke povezanosti sa zaštitnikom svojega grada i danas proživljava moleći – litanije. »Najdraži su mi tradicionalni zazivi oslobođenja koji su uključeni i u ovu devetnicu. No najbliži mi je ostao zaziv ‘Po želji njegovoj za mučeništvom, oslobodi nas, Gospodine!’« priznaje sugovornica.
Univerzalnost koja je bliska
Da se za Križevčaninovu obljetnicu duhovno mogu pripremiti i najmlađi, valja zahvaliti još jednomu Križevčaninu – Krunoslavu Puškaru. On je, naime, u svojoj izdavačkoj kući urešenoj svetčevim prezimenom – »Crisinus« – nedavno objavio dvojezičnu slikovnicu »Sv. Marko Križevčanin – St. Mark of Križevci«. »Svetoga Marka slabo poznajemo, malo o njemu čujemo i malo govorimo – pa i u Križevcima. Nakon što sam postao otac i počeo razmišljati kako da prenesem duhovne stvarnosti svojemu djetetu, ta me činjenica nagnala da se zapitam: Tko je za mene sveti Marko? Po čemu bi trebalo pamtiti njegov život? Koje njegove vrline treba nasljedovati? Sve sam to stavio na papir, a ilustracije Angele Turkalj Vidaković upotpunile su slikovnicu koju su dobro prihvatila djeca, ali i odrasli.«
Pisac i voditelj projekta »Muževni budite« otkrio nam je na koje krjeposti suvremene vjernike obaju spolova poziva primjer Marka Križevčanina. »Prije svega to je njegova pobožnost Blaženoj Djevici Mariji. Prema predaji, Marka su roditelji dobili po Marijinu zagovoru i njoj su ga posvetili. Nema sumnje da je to i Marka potaknulo na predanost njezinu vodstvu. Druga je krjepost njegova ljubav prema Gospodinovu križu. Nasljedovati Krista znači nasljedovati ga u svim fazama njegova života, pa i u onoj mučeničkoj. Marko je svoj križ ponio dokraja. Konačno, zadivljuje me njegova ljubav prema papi, koja se danas često dovodi u pitanje. On se pod cijenu smrti nije htio odreći pape ni crkvenoga nauka koji papa predstavlja. Zanimljivo je da se Marko među svetcima ističe baš kao uzor katoličke univerzalnosti. Danas, kada je mnogo lažnih uzora u medijima i na društvenim mrežama, takav je uzor osobito važan, a kao čovjek iz naše okoline osobito nam je blizak.«
Koga sve štiti sveti Križevčanin
– Križevčani i Hrvati, Slovaci i Mađari, kanonici i svećenici, vojni službenici i promicatelji ekumenizma, filozofi i fizičari, profesori i studenti, taoci i sjemeništarci – mnogo je onih kojima sv. Marko Križevčanin može biti zagovornikom i uzorom. Da njima valja pribrojiti i djecu bez roditeljske skrbi, ali i vjernike istočnoga obreda, svjedoči Vedrana Palić, odgojiteljica u križevačkom Paviljonu za djecu »Marko Križevčanin«, koji vodi Križevačka eparhija.
