Šetajući srcem varšavskoga Staroga grada i njegovom Kraljevskom rutom, nemoguće je među mnogim arhitektonskim zdanjima u ulici Krakowskie Przedmiescie ne zamijetiti dva visoka zvonika i velebnu baziliku svetoga Križa. Natpisi na njezinim unutarnjim zidovima čuvaju spomen na najvažnije datume iz poljske povijesti, kao i na najveće sinove poljskoga naroda, književnike, pjesnike intelektualce, vojnike, glazbenike… Među potonjima je i veliki klavirski virtuoz Frederic Chopin čije je srce pohranjeno u jednom stupu barokne bazilike.
Ipak, glavna »atrakcija« bazilike svetoga Križa nalazi se pred njezinim glavnim ulazom – a to je impozantni kip Isusa Krista koji s trnovom krunom na glavi nosi križ i kažiprstom desne ruke pokazuje prema nebu. U podnožju kipa velikim zlatnim slovima ugraviran je natpis »SURSUM CORDA« – »Gore srca«, poruka koja je i u najcrnjim trenutcima teške povijesti hrabrila Poljake da ne klonu na svom »križnom putu«, stavljajući sve pouzdanje u nebeskoga Otca. S obzirom na to da je komunistički režim imao svoju verziju povijesti Varšavskoga ustanka, u središte pozornosti svjetske javnosti kip je došao po papi Ivanu Pavlu II. i njegovoj povijesnoj propovijedi 2. lipnja 1979. na varšavskom Trgu pobjede, koji danas nosi ime po maršalu Jozefu Pilsudskom, prvom šefu moderne poljske države. Na trgu udaljenom desetak minuta hoda od bazilike svetoga Križa pred stotinama tisućama okupljenih vjernika papa Poljak je rekao: »Nemoguće je shvatiti poljski narod bez Krista… Nemoguće je razumjeti ovaj grad, Varšavu, prijestolnicu Poljske, koja se 1944. upustila u neravnopravnu bitku protiv agresora, u bitku u kojoj su je napustile savezničke sile, u bitku nakon koje je grad ostao zatrpan u vlastitim ruševinama – ako se ne pamti da je pod tim istim ruševinama bio i kip Krista Spasitelja s njegovim križem pred crkvom u ulici Krakowskie Przedmiescie. Nemoguće je shvatiti povijest Poljske od sv. Stanislava do Maksimilijana Kolbea u koncentracijskom logoru Oswiecin (Auschwitz, op. a.) ako se to dugo razdoblje ne procjenjuje prema temeljnom kriteriju koji nosi ime Isusa Krista.« Homilija je odjeknula svijetom, a prema mišljenju mnogih povjesničara taj papin pohod Poljskoj otvorio je proces rastakanja komunističkoga jarma u srednjoj i istočnoj Europi. Bilo je to nepunih godinu dana otkako je kardinal Karol Wojtyła 16. listopada 1978. postao papa, a uz njegov blagdan koji se slavi 22. listopada postoje razlozi da se aktualizira njegovo spominjanje baš toga kipa.
Kip Krista s križem pred crkvom svetoga Križa ima dugu povijest i opravdano se može smatrati supatnikom i suputnikom poljskoga naroda na njegovu putu. Pred glavni ulaz bazilike postavljen je 1858. godine, u razdoblju kada je nakon triju dioba poljskoga teritorija između Pruske, Austrije i Rusije (1772., 1792. i 1795. godine) sve do kraja Prvoga svjetskoga rata, poljski narod točno 123 godine živio bez državnosti. No svoju ključnu ulogu odigrao je u razdoblju 20. stoljeća, kada su Poljaci – pod kliještima nacističkoga i sovjetskoga totalitarizma – trpjeli neka od najvećih zala u ljudskoj povijesti. U prvim danima rata, ujesen 1939. godine, njemačko je zrakoplovstvo na Varšavu ispustilo tone granata pa je i crkva svetoga Križa prilično oštećena. No kip je ostao stajati pred glavnim ulazom. Kada je slomljen glasoviti Varšavski ustanak ujesen 1944., oko 90 posto poljske prijestolnice bilo je sravnjeno. Neka naselja, poput Židovskoga geta koji je razoren kao odmazda za židovski ustanak godinu ranije, doslovce su izbrisana s lica zemlje. Ono što se nije moglo do temelja razoriti bombardiranjem iz zraka nacisti su uništavali dodatnim miniranjem. Prema toj uništavačkoj logici kao znak posebne odmazde trebalo je sravniti i crkvu svetoga Križa.
Dvama eksplozivnim oklopnim vozilima »Golijatima«, pogonjenim na električnu energiju i upravljanim daljinskim upravljačima, snažnim detonacijama okupatori su pokušali razoriti znamenitu crkvu. No kako kip Krista s križem pred glavnim ulazom u toj operaciji nije stradao, trebalo ga je silom oboriti, povući na tlo. Tako oskvrnjen i bačen, fotografiran je okružen ruševinama i poslužio je kao vizualni materijal za nacističku propagandnu publikaciju naslovljenu »Tragedia Warszawy« (Varšavska tragedija) koja je likovala nad poraženima i upozoravala sve potencijalne pobunjenike koji je vjerojatni ishod njihove borbe. Međutim, oboreni kip nije se – kao uostalom i poljski narod – dao poraziti, nego je simboličkom gestom nastavio ulijevati nadu u Božju providnost usred strahota nacističkoga režima. Naime, od postolja je otkinuto tijelo kipa pa je tako Isus pao na leđa. No kažiprst njegove desne ruke tada je još izravnije pokazivao prema nebu. Nadalje, s obzirom na to da je oboreno tijelo bilo usporedno s glavnim ulazom u baziliku, očevidac je iz te perspektive vidio Isusov kažiprst koji pokazuje ne samo prema nebu, nego i izravno na natpis »SURSUM CORDA«.
U knjizi »Sjećanje i identitet«, po broju stranica maloj, a po sadržaju velikoj i ujedno posljednjoj knjizi Ivana Pavla II., objavljenoj 2005. godine, ostarjeli je sveti otac uputio i nekoliko promišljanja koje danas možemo s pravom smatrati proročkima. Pišući o ideologijama zla 20. st. – nacizmu i komunizmu – Sveti je Otac spomenuo i pritiske europskih institucija glede priznavanja »prava« istospolnih zajednica – koje bi s mogućnošću posvajanja djece postale svojevrsne alternative tisućama godina staromu poimanju obiteljske zajednice. »Dopušteno je, štoviše potrebno postaviti si pitanje: Ne djeluje li ovdje nova ideologija zla, možda himbenija i skrivenija, koja pokušava protiv čovjeka i protiv obitelji iskoristiti čak i ljudska prava?« pitao su u knjizi Ivan Pavao II. Petnaest godina nakon objave tih riječi, prošloga lipnja, zagovornici spomenute ideologije – tzv. LGBT aktivisti – oskvrnuli su upravo kip Krista s križem pred bazilikom svetoga Križa. Na kip su pričvrstili zastavu duginih boja, a Kristovo lice prekrili ružičastom krpom u čijem se središtu nalazio glavni anarhistički simbol, veliko slovo A. Bilo je to nedugo nakon što je poljski predsjednik Andrzej Duda potpisao »Obiteljsku povelju« koja se suprotstavlja istospolnim brakovima i »pravu« na posvajanje djece istospolnih partnera.
