Malo je tko vjerovao da će se, nakon što je odgođen zbog pandemijskoga razdoblja, još u srpnju 2021. najavljeni Svjetski susret obitelji s papom Franjom ove godine održati u još težim okolnostima. Posljedice rata u Ukrajini praćene drugim okolnostima danas poput kakve pandemije zadiru u živote obitelji diljem svijeta. Iako su katolički susreti obitelji žena, muškaraca i njihove djece, zajedno s bakama i djedovima, ponajprije događaji duhovnoga karaktera, s pozicije općega dobra i neodijeljenosti Crkve od društva potrebno je upozoriti na društvenu dimenziju tih susreta, pogotovo sada kada brojnim obiteljima prijeti osiromašenje zbog najave ekonomske krize.
Gotovo programski uglavnom se u hrvatskoj javnosti fokus poskupljenja stavlja na cijene goriva (od kojih država zbog PDV-a uvijek profitira) i gotovo programski malotko se počeo ozbiljno baviti poskupljenjima u svim drugim područjima, počevši od hrane (od čega se također puni državni proračun). Ozbiljnih analiza nema ni iz vlasti ni iz oporbe, ni iz sindikata ni iz relevantnih udruga, kao što nema ni učinkovitih mehanizama kojima bi trgovci prestali manipulirati potrošačima. I to što je 15. lipnja Hrvatski zavod za statistiku objavio postotke poskupljenja moglo bi se uzeti s debelom mjerom rezerve jer svatko tko zađe u neku hrvatsku trgovinu po namirnice dobro zna da za istu količinu novca iz tjedna u tjedan iz trgovine izlazi sa sve lakšom vrećicom. Prema podatcima Zavoda u godinu dana hrana je poskupjela za prosječno 15 posto, a prijevoz još i više, za 19 posto, s tim da, jasno, plaće i mirovine ne prate taj trend. S pravom se, stoga, mnogo očekuje od onih koji su najodgovorniji da suzbiju prijetnju koja stoji nad hrvatskim obiteljima i svim drugim građanima.
Rijetki su izvijestili da je tema nadolazeće prehrambene krize bila i dio nedavno održanoga susreta čelnika zemalja u sklopu Inicijative triju mora, na kojoj je sudjelovao i hrvatski predsjednik Vlade. Dok su uz isticanje potpore Ukrajini u fokusu bile i teme povezane s energijom, zaobišlo se to da su, kako su izvještavali promatrači, razgovori o prehrambenoj krizi koja je posljedica rata u Ukrajini završili bez konkretnih prijedloga. Ondje se rodila i ideja o mogućem koridoru za isporuku žitarica od juga prema sjeveru Europe, od koje se odustalo jer bi to navodno dovelo i do poskupljenja zbog enormnih troškova transporta. Pod tim vidom nije jasno kako je moguće da se ove godine, kada je slavonska pšenica iznimno rodila i prema procjenama bit će je dvostruko više nego lani, hrvatskim proizvođačima nudi otkup po manjim cijenama dok istodobno kruh na hrvatskim policama nezaustavljivo poskupljuje.
U doba kada se politika sve više bavi peglanjem imidža i karijerama, u doba kada se javnosti jeftinim trikovima kao kakva novost poslužuju već davno prihvaćena ideološka stajališta povezana s brakom i obiteljima, u doba u kojem se karijere vladajućih grade na protokolima i na više ili manje uspješnoj raspodjeli sredstava koja dolaze iz još uvijek krcatih europskih fondova, obiteljima je potrebna stvarna pomoć. Istinski je problem u tome što dok se s razine vlasti propisuje kako bi se tko u obiteljima trebao ljubiti, kronično nedostaje onih koji bi bili spremni ljubiti obitelji. Ako je svaka kriza šansa, i sadašnju je moguće iskoristiti da se taj trend promijeni.
