Često se i među katolicima u posljednje vrijeme može čuti ideja da vjenčani parovi ne žele imati djecu. Čudna mi je ta komocija današnjih mladih koji više gledaju sebe i svoju komociju. Postoje li uopće »legitimni razlozi« da se ne imaju djeca u katoličkom braku?
Manda K.
U »Direktoriju za pastoral sakramenata u župnoj zajednici« Hrvatske biskupske konferencije navodi se: »U promicanju kulture života Crkva želi podsjetiti supruge da je njihova bračna zajednica zapravo zajednica ljubavi u kojoj oni – koji više nisu dvoje, nego jedno tijelo – trebaju biti otvoreni prema životu. Otvorenost prema životu podrazumijeva odgovorno roditeljstvo« (br. 233), pišu biskupi i navode riječi dokumenta Drugoga vatikanskoga koncila »Gaudium et spes« (br. 50) u kojem se ističe da roditelji sporazumno zajedničkim nastojanjem trebaju stvoriti ispravan sud imajući pred očima »svoje osobno dobro i dobro već rođene djece ili djece za koju predviđaju da će još roditi; prosudit će materijalne i duhovne prilike svoga stanja; vodit će, na kraju, računa o dobru obiteljske zajednice, o potrebama vremenitog društva i same Crkve«.
»U konačnici, supruzi će taj sud, kada i koliko će djece rađati – navode biskupi – donijeti pred Bogom, svjesni da u načinu svog postupanja ne mogu postupati samovoljno, nego su uvijek obavezni slijediti svoju savjest, koju treba uskladiti s Božjim zakonom u ispravnom redoslijedu vrednota (Humanae vitae 10). Pri tome moraju voditi računa o neraskidivoj vezi između dvojakoga smisla bračnoga čina: smisla sjedinjenja i smisla rađanja. Naime, Crkva uči da je potrebno da svaki bračni čin mora ostati po sebi usmjeren na prenošenje ljudskoga života (Humanae vitae 11, 12). Pri tome Crkva i dalje drži da je jedini prihvatljivi način planiranja začeća upravo prirodni način planiranja, kojim se ne narušava iskonski naum Božji o čovjeku i koji u cijelosti zadržava smisao uzajamne i istinske ljubavi, kao i svoju usmjerenost prema zadaći roditeljstva, na koju je čovjek pozvan« (Direktorij, br. 233), pa zato Crkva »vrednotu života želi promicati kao najveći Božji dar«, jer je »život nešto sveto, budući da od samoga svog početka zahtijeva stvaralački Božji zahvat« i stoga se osjeća pozvanom promicati i braniti ljudski život na svaki način, odbacujući i osuđujući »pobačaj i sterilizaciju kao čine izravno protivne Božjem naumu i dostojanstvu života« (Direktorij, br. 234).
