VRIJEME AGROKEMIJSKE REDUKCIJE Otok bez herbicida

Foto: Shutterstock

Početkom 2023. godine vlasti na otoku Guernseyju zabranile su herbicida glifozata za uporabu pri zaštiti gradskih parkova, uništavanju korova i trava duž prometnica ili za osobnu uporabu na travnjacima, vrtovima, okućnicama… Rezultat zabrane vrlo je mjerljiv: ove je godine prepolovljena količina glifozata u površinskim vodama, rijekama, jezerima i podzemnim rezervoarima vode. Dakle, moguće je, mjerama, oprezom i zabranama, sačuvati okoliš i zaštititi zdravlje ljudi.

Politika otoka i kontinenta

Otok Guernsey nalazi se u kanalu La Manche, a iako je u blizini francuske obale, pod britanskom je upravom. Nešto poput Malvinskih otoka u Atlantskom oceanu koji ne pripadaju Argentini, nego trinaest tisuća kilometara udaljenoj »kruni«. Budući da je otok Guernsey izoliran prostor, učinci regulacijskih uredaba lakše su i brže uočljivi. Otočki je obračun sa zloglasnim herbicidom koristan eksperimentalni primjer ili recept za postupno uvođenje zabrane štetnih kemikalija.

Za razliku od maloga europskoga otoka, Europska unija već godinama pokušava isključiti glifozat s polja i oranica. No uzaludno jer se taj agrokemijski bestseler ne može eliminirati preko noći. Europski su poljoprivrednici komotni i ovisni o masovnoj uporabi glifozata te bi nagli gubitak kemijskoga alata ugrozio sjetvu i žetvu. Sve do devedesetih seljaci, poljoprivrednici i farmeri nisu rabili glifozat jer ga na tržištu – nije bilo. S pojavom genetički modificiranih usjeva dolazi do eksponencijalnoga rasta proizvodnje glifozata.

Politička zabrana glifozata nije moguća jer se radi o zlatnoj koki agrokemijske industrije. No prema priči s otoka Guernseyja čini se da se politikom malih koraka i preciznih mjera ipak nešto može promijeniti. Potrebno je poljoprivrednike, navučene na zamku iz poljoapoteka, polagano pripremiti za vrijeme agrokemijske redukcije

Glifozat nije aspirin

S porastom potražnje za glifozatom herbicid postaje jeftin i svima dostupan: vlasniku poljoprivrednoga aviona i baki koja se brine o dvorištu. U poljoprivrednim se apotekama kupuje glifozat na vreće, a svaki se hektar obradive površine prekriva s dva kilograma te kemikalije. Tako će ove godine biti bačeno više od milijarde kilograma glifozata na oranice svijeta. Upravo su to vlasti na otoku Guernseyju zabranile: amatersku uporabu pesticida teškoga kalibra, kupovanje glifozata bez dozvole i bez recepta. Jer glifozat je poput oružja i poput lijeka sa štetnim nuspojavama. Glifozat je kancerogeni spoj, uzrokuje rak krvi i hormonske poremećaje. Mnogi su ljudi platili (konačnu) cijenu izloženosti glifozatu, mnogi su završili na onkološkim odjelima, a mnogi se (uspješno) bore za nadoknadu štete po sudovima, parnicama…

David i Golijat

Politička zabrana glifozata nije moguća jer se radi o zlatnoj koki agrokemijske industrije. Svjetski promet tim »blockbusterom« veći je od jedanaest milijardi dolara, a do 2032. godine bit će veći od dvadeset milijardi. Bivšega vlasnika patenta, američku kompaniju »Monsanto«, kupila je njemačka kompanija »Bayer«, a njihova je fuzija pretvorena u agrokemijsko čudovište: monokulture na poljima, monopol na tržištu. No, čini se, barem prema priči iz Guernseyja, Golijata može pobijediti samo – David. Politikom malih koraka i preciznih mjera potrebno je poljoprivrednike, navučene na zamku iz poljoapoteka, polagano pripremiti za vrijeme agrokemijske redukcije.

Kruh bez kemije

Sve dok je »prinos po hektaru« jedina komercijalna ideologija, tjestenina, kruh, pivo, grickalice, brašno i pitka voda bit će onečišćeni dozom »cidokora«. No glifozat nije samo ekološki poraz, nego i civilizacijska sramota – sve je manje seljaka spremno i sposobno pripremiti kruh bez kemije. Stoga je primjer Guernseyja, otoka veličine našega Pašmana, dobar recept za provjeru okusa hrane bez agrokemijskih aditiva.