Koliko se samo puta u hrvatskom narodu obistinila evanđeoska pouka o vjeri veličine gorušičina zrna? Koliko je samo puta u hrvatskoj prošlosti nemoguće doista postalo moguće? Kada smo sasvim obične rujanske nedjelje pohodili župnu zajednicu sv. Jurja u Korenici, ta su se pitanja počela sama od sebe rojiti. Jer nadvili su se tijekom posljednjih desetljeća nad Likom razni tmurni oblaci – teške gospodarske prilike, a onda i iseljavanja mladih, starenje i izumiranje stanovništva, prije toga i rat i velika stradavanja… Teško je bilo i u godinama prije toga. U onim godinama nepomirljivoga komunizma gradiću je izmišljeno i novo ime – bila je to tada Titova Korenica. I ondašnji je politički sustav »slavio« upravo nad Korenicom – kao mjestom u kojem nije bilo »ni vere, ni vernika«.
Misleći o svim tim teretima prošlosti, mogli bismo poput Natanaela postaviti još jedno pitanje: Može li išta dobro doći iz Korenice? Ipak, Korenica danas ni u kojem pogledu nije mjesto u kojem nema mjesta za vjeru. A protivno pak nekim drugim očekivanjima, zamah koreničke sadašnjosti iznose – mladi. Nema ih možda puno kao što ih ima u zajednicama mladih u nekim većim sredinama. Ali, kako tijekom ljeta tako i za jesenskih dana, u župi se stalno nešto događa. Župa je postala i »centar mladih«, ali i svojevrsni fenomen koji je, zahvaljujući društvenim mrežama, polako počeo sjajiti i po virtualnim bespućima.
Župni vikar Karlo Špoljarić: »Kao i druge manje sredine i mi imamo problem odlaska mladih. Zato bih volio da, ako već ne ostanu u svojem rodnom kraju, barem ne idu dalje od Zagreba i drugih naših gradova. I ono najvažnije – ma gdje god bili, neka i u tim sredinama nastave širiti ono što su upili u svojoj župi«»Moje je poslanje u ovoj župi započelo na pomalo neobičan način. U lipnju prošle godine, na dan kada sam zaređen, dobio sam dekret da idem na župu u Korenicu za kapelana. No zdravstveno stanje župnika mons. Mile Čančara naglo se pogoršalo, morao je otići na bolovanje i tako sam se kao kapelan na novom zadatku našao – sam. Pamtim i taj svoj prvi dan u župi. Nakon svih onih mladomisničkih slavlja i radosti dobio sam ključ od župe, došao u župni stan… Moja je prva reakcija bila: ‘Pa, Bože, kamo si me to poslao?’ Ali brzo sam se navikao i odlučio: idemo pokrenuti što se može i nastaviti okupljati narod oko Crkve«, pojasnio nam je mladi župni vikar Karlo Špoljarić u kratkoj stanci između nedjeljne mise u župnoj crkvi i mise u filijali u Bjelopolju. Mons. Čančar župnik je u Korenici od 2017. godine.
»Već nakon tjedan dana vidio sam da su tu temelji postavljeni, da je sa mnom narod koji voli Crkvu i koji će pomoći svećeniku. No u svakom su me pogledu iznenadili naši mladi. Iako oni mahom idu u srednju školu i na fakultete u veće gradove, u Split, Zadar, Zagreb, ipak nastoje očuvati svoju povezanost sa župom i na njih možemo računati. Oni su tu uvijek kada organiziramo neko veće događanje. Pamtim i naš prvi oratorij. Prošloga je ljeta bilo samo petnaestak djece. Ovoga ljeta porasli smo do brojke od pedeset djece i mladih«, pojašnjava svećenik Špoljarić.
»Vidimo to i kao jedan od plodova Susreta hrvatske katoličke mladeži u Gospiću. I Korenica je primila velik broj mladih. Kako je zbog blizine Plitvičkih jezera i u našoj sredini jak turizam, mnogi su rado dali svoje apartmane mladima, koji su došli odasvud, i iz Hrvatske i iz inozemstva. Takav entuzijazam nije mogao ostati bez plodova«, kaže nam mladi kapelan Špoljarić i s jednakim entuzijazmom nastavlja govoriti o mladima koji su mu povjereni u Korenici: »Ovi naši mladi mogu dogurati daleko. Svatko od njih nosi svoj potencijal, svoje zrno koje može zasjati u pravom trenutku. Kod nas već neko vrijeme to zrnje klija. Kao i druge manje sredine i mi imamo problem odlaska mladih. Zato bih volio da, ako već ne ostanu u svojem rodnom kraju, barem ne idu dalje od Zagreba i drugih naših gradova. I ono najvažnije – ma gdje god bili, neka i u tim sredinama nastave širiti ono što su upili u svojoj župi.«
Ostati »centar poniznosti«
»Pred nama su u ovim danima i novi zadatci – tečaj kursilja za odrasle, onda i tečaj za krizmanike, koncerti duhovne glazbe, radionice za mlade, blizu smo toga da zaživi i jaka dramska družina koja će se zvati ‘Ruah’, u planu je i jača biblijska zajednica koja bi preuzela organiziranje biblijskih večeri…« navodi kapelan Špoljarić, a na njegove je riječi jedna mlađa župljanka doviknula: »I Holywin, velečasni! Ne možemo ni to zaboraviti!«
»Zajednica mladih izrasla je iz našega zbora. I prije toga mi smo bili aktivni, išli smo na mise, pomagali kada je nešto trebalo oko župe, ali uvijek nam je nedostajao taj ‘izraz’, kako pokrenuti ostale«, pojasnila je mlada župljanka Ana Starčević. »Mi zapravo želimo ostati ‘centar’ najvažnijih zbivanja u našoj zajednici. Ali ne kao neko razvikano mjesto, nego da postanemo mjesto duhovnoga okupljanja, da probudimo život u našoj sredini i da u svemu ne zaboravimo rasti i kao ‘centar poniznosti’. Velika je pred nama odgovornost sada kada znamo da smo već sa svojom pjesmom na nedjeljnim misama uspjeli dotaknuti srca naših župljana«, nadovezao se s dopunom mladi Stjepan Živković, koji živi i radi u Splitu, no u pravilu je svakoga drugoga vikenda u svojoj Korenici.
U koreničkoj »dvorani Posljednje večere« – jer smo se sa župljanima nakon jutarnje mise susreli u jednoj župnoj prostoriji nad kojom bdije i »moderna« replika glasovite Leonardove Posljednje večere – razmjenjivali su se pogledi o sadašnjosti i budućnosti zajednice koju čuva i sv. Juraj. Među vjernicima mlađe generacije svoje je poglede podijelila i Marija Radoš, po struci dentalna tehničarka, koja je iskusila i život u Zagrebu, ali i povratak u Korenicu. »Ovo je sredina koja je u odnosu na velike gradove ipak mirnija. Ali manja smo sredina pa onda nije ni iznenađujuće što na neki način ne postoje sadržaji za mlađe. Zato su i aktivnosti koje dolaze iz Crkve nekako došle na svoje mjesto. Jer mnogima se na kraju izbor svede na to: biti po kafićima, gdje vjerojatno i ne ćemo susresti atmosferu ili društvo koje je dobro za našu budućnost, ili biti uz Crkvu. Drago nam je da ipak većina bira ovu drugu opciju. Župa je postala mjesto ne samo usputnih poznanstava i susreta, nego i pravih, iskrenih prijateljstava. Eto, tako i mi svjedočimo da Bog djeluje«, opisala je župljanka Radoš.
Župa – »jedina i najbolja životna podloga«
Zbog preuređenja u prostore župe preselio se i korenički dječji vrtić pa se tako sasvim slučajno pod okriljem župe rodio i »katolički vrtić«. Sada se – makar privremeno – i najmlađi stanovnici Korenice susreću sa svojim »velečasnikom« i preko tjedna, ne samo na nedjeljnim misama. Da župna zajednica preuzima u Korenici i odgovornost za širu zajednicu pokazao je i nedavni radosni događaj – kada je gospićko-senjski biskup Marko Medo krajem rujna blagoslovio nove prostorije nadograđenoga dijela Osnovne škole dr. Franje Tuđmana. »Drago mi je biti danas ovdje u Korenici, mjestu gdje se za vrijeme komunizma zatiralo Božje ime, a danas Bog progovara da je živ«, rekao je u toj prigodi biskup Medo.
Tek malobrojni živući stanovnici Korenice pamte kako je bilo iskusiti ta vremena na vlastitoj koži. Većinu današnjih žitelja središta i okolice mjesta čine ljudi koji su se onamo doseljavali kao izgnanici iz Bosne i Hercegovine. Jedan od njih je i Ivo Marijanović, s kojim smo »rekonstruirali« i taj djelić mozaika koreničke prošlosti. U Korenicu se doselio iz Kaknja 1993. godine. Pridružio se tada i Hrvatskoj vojci i kao branitelj dobio je pravo na kuću u Korenici. Za njega je život u Korenici bio novi početak – upoznao je suprugu, zasnovao obitelj. Otac je sada četvero djece i cijela je obitelj – svatko po svojim talentima – aktivna u župi. Profesionalni je vatrogasac, a svoje ruke često posuđuje i kada treba raditi neke fizičke poslove oko župe. »Za nas je župa jedina i najbolja ‘životna podloga’ o koju se možemo osloniti« dodaje Marijanović. Očevim vatrogasnim stopama odnedavno je pošao i sin Marko, koji je u Zagrebu završio vatrogasnu školu te se vratio u Korenicu. Ali u svemu Marko Marijanović ne propušta spomenuti i svoj zavidan ministrantski »staž« – više od deset godina aktivnoga služenja oko oltara.
Marija Radoš: »Aktivnosti koje dolaze iz Crkve nekako su došle na svoje mjesto. Jer mnogima se na kraju izbor svede na to: biti po kafićima, gdje vjerojatno i ne ćemo susresti atmosferu ili društvo koje je dobro za našu budućnost, ili biti uz Crkvu. Drago nam je da ipak većina bira ovu drugu opciju«
Nadomak Plitvica raste i turizam
Zahvaljujući blizini Plitvičkih jezera, iznajmljivanje apartmana i druge djelatnosti koje su blisko vezane uz turistički sektor postale su važan izvor prihoda za Korenicu. Mnogi rade »redovite poslove«, a usto i primaju turiste sa svih strana svijeta koji se dolaze diviti prirodnomu biseru u srcu Like, udaljenu desetak minuta vožnje automobilom od Korenice. »Dobro je u smislu naše socijalne slike da postoji interes turista. Ali za nas trebaju uvijek na prvom mjestu ostati i obitelj i vjera. I baš ovdje u župi dolazimo do one najvažnije hrane, koja nam je potrebna za pravi život, a to je Isus u hostiji«, rekla je župljanka Snježana Šapina. Iako Korenica u gospodarskom smislu spada u razvijenije ličke sredine, to ne znači da i ondje ne treba biti aktivan Caritas. On se uz velike blagdane usredotočuje na siromašne, kojima se donose paketi hrane. A kako to u manjim sredinama često biva, i kod koreničkoga je Caritasa susret sa starijima i usamljenima »paket hrane« koji se najviše iščekuje. U župi je aktivna i Marijina legija, okupljaju se i čitači. Prije mise moli se krunica, a i sama je župa orijentirana marijanski. Pokazuje to brzina kojom su pristizale prijave za autobus za hodočašće u Međugorje sredinom listopada.
»Krenuli smo i sada idemo!«
»Uspijevamo kao župna zajednica pokazati i koliko je za budućnost važna dimenzija aktivnoga angažmana laika u župi«, napomenula je vjeroučiteljica Ivana Ivančević koja predaje u koreničkoj osnovnoj školi. Studirala je u Zagrebu devedesetih i već je »trasirala« svoj životni put prema životu u Zagrebu, no spletom drugih okolnosti vratila se u Korenicu, zasnovala obitelj i sada, kaže, to mjesto i župu ne bi mogla »zamijeniti« nekom drugom sredinom. Rad s djecom kao vjeroučiteljica, a onda i sam odgoj, u nekim je pogledima daleko jednostavniji u manjim sredinama jer veliki gradovi – uz sve prednosti – danas nose i ozbiljne izazove za normalan život, napomenula je vjeroučiteljica Ivančević. »Osjeća se kod nas buđenje. Vidimo to i po broju djece i mlađih obitelji koje su redovite na nedjeljnim misama. Uz naše mlade možemo reći da je u našoj sredini na poseban način mladomisnički blagoslov zaživio u praksi. Puno nam se ispočetka činilo na ‘horuk’, ali krenuli smo i sada idemo!« zaključila je vjeroučiteljica Ivančević.
Župa sv. Jurja u Korenici
