ŽUPA POMOĆNICE KRŠĆANA U OREBIĆU Pelješki biser primjer je hrvatskoga optimizma

Snimio: V. Čutura
Župa u Orebiću prema popisu ima oko 2150 vjernika. Statistički gledano, župa raste. U prošloj godini bila su 22 krštenja, 10 vjenčanja i 15 sprovoda. Uz to, statistika bilježi 33 prvopričesnika i 28 krizmanika. Dakle vidljivo je da je više prvopričesnika, što je za župu jako važno jer to jamči opstanak života u mjestu, pa čak i njegov razvoj.

Na južnom dijelu Lijepe Naše smjestio se poluotok Pelješac. Drugi po veličini hrvatski poluotok resi prirodna raznolikost, razigranost mora i sunca, polja, vinograda, niskoga raslinja. O njegovoj prošlosti svjedoče netaknuti kameni nijemi svjedoci, kao i oni koje je klesala ljudska ruka i pretvarala u umjetnička djela. Pelješac s najvišim vrhom Sveti Ilija, koji se uzdiže na 961 metar nadmorske visine, omeđen je kanalima i zaljevima, počevši sa sjevera neretvanskim, malostonskim, mljetskim i pelješkim. Svojom ljepotom na površini od 348 četvornih kilometara i dužini od 77 kilometara privlači znatiželjnike. Mljet je u prošlosti često bio meta osvajačima. Povijest mu seže u duboku prošlost, prema zapisima postojala je tu kršćanska zajednica još od ranih kršćanskih dana, a povjesničari donose da je to od IV. stoljeća. U samostalnoj Hrvatskoj pripada Dubrovačko-neretvanskoj županiji, a u crkvenom ustroju Dubrovačkoj biskupiji. Zaseban je dekanat, a najveća župa na Pelješcu posvećena je Mariji Pomoćnici Kršćana u Orebiću, živahnom mjestu, punom mladosti i vedrine. Svojim primjerom Orebić pobija sve medijske pesimizme. Trajekti ga spajaju s Korčulom, a prema popisu stanovništva iz 2011. godine općina je imala 4104 stanovnika. 

Najljepše mjesto u monarhiji

Samozatajni orebićki župnik don Marko Stanić, koji se pokazao kao graditelj, obnovitelj, prosvjetitelj, iskusni pastoralac, navodi povijesnu zgodu kad je car Franjo Josip došao u Orebić 1875. na otvaranje brodogradilišta Pelješkoga pomorskoga društva te je rekao da mu je to najljepše mjesto u monarhiji.

Samozatajni orebićki župnik don Marko Stanić, koji se pokazao kao graditelj, obnovitelj, prosvjetitelj, iskusni pastoralac, navodi povijesnu zgodu kad je car Franjo Josip došao u Orebić 1875. na otvaranje brodogradilišta Pelješkoga pomorskoga društva te je rekao da mu je to najljepše mjesto u monarhiji.

Orebićka ljepota kroz povijest se dopunjavala novim stanovništvom. Koliko je Orebić značajan potvrđuje i povijesni podatak da je 1948. biskup Pavao Butorac nakon ratnih godina krizmao u Orebiću gotovo 1000 krizmanika sa zapadnoga Pelješca i nekih župa otoka Korčule. Župnik Stanić, koji je nekoć bio u Korčuli, Janjini, navodi da se to mjesto puno promijenilo posljednjih pedeset godina, posebno otkako je došlo do hrvatske samostalnosti. »Danas župa prema popisu ima oko 2150 vjernika. Statistički gledano, župa raste i to je ohrabrujuće. U prošloj godini bila su 22 krštenja, 10 vjenčanja i 15 sprovoda. Uz to, statistika bilježi 33 prvopričesnika i 28 krizmanika. Dakle vidljivo je da je više prvopričesnika, što je za župu jako važno jer to jamči opstanak života u mjestu, pa čak i njegov razvoj.« Župnik Stanić ističe da s toga aspekta promatra župu i mjesta u kojima je djelovao. Svojim iznimnim pastoralnim radom prilagođava se potrebama vjernika, pa tako i u Orebiću.

»Imam puno povjerenje u suradnike«

»Uvažavam razlike i nastojim uvijek pomoći koliko god mogu, zapravo razumjeti ljudske teškoće današnjice. Tu mi puno pomažu i suradnici u koje imam puno povjerenje. Bez njih bi sve to puno teže ili bolje rečeno teško išlo… Tu se puno ljudi doseljavalo i doselilo iz okolnih mjesta, zatim iz Dalmacije, Hercegovine. Jako su vezani za Crkvu, jer to su imali usađeno u sebi i prije. Gledajući s liturgijskoga stajališta, tu nema liturgijske tradicije, jer Orebić je bio mjesto kapetana, pomoraca. To je bilo malo mjesto koje se počelo širiti i naseljavati posljednjih pola stoljeća, a ekspanzija je nastala posljednjih 30 godina, posebno poslije i u vrijeme Domovinskoga rata. Primjerice, već je četvrti titular župe promijenjen u posljednja četiri i pol stoljeća, a to puno govori o tradiciji. Danas je župa posvećena Pomoćnici Kršćana. Sjedište župe je nekoć bilo izvan Orebića, u selu. No kako se formiralo mjesto, tako se i Crkva prilagođavala. Tako je i danas. Treba ljudima pomoći da nađu smisao, da nađu Boga koji će ih voditi kroz život u današnjem vremenu kad je niz ponuda i različitih vrijednosnih sustava koji zbunjuju ljude. Bog je jedini, on je taj koji vodi svijet i nastojim raditi na tome da ljudi to shvate.«

Župnik Stanić napominje da je jako dobro prihvaćen u župi Orebić koja se razvija u pozitivnom smjeru. Ističe da je tu još sve pozitivno jer ljudi se međusobno poznaju, međusobno dijele svoje teškoće, rješavaju probleme. »Gradić Orebić neplanski je izgrađen, jer kako se tko doseljavao, tako je gradio objekte, jer to su ljudi činili prema svojim mogućnostima. Tako i danas ima kuća do kojih, ne daj Bože da zatreba, ne može doći hitna pomoć s vozilom. Nekad je bila samo jedna ulica, a onda su u gradnji svi radili onako kako su mogli. Izgrađena je nova i moderno opremljena osnovna škola za 250 učenika, a 70-ak učenika pohađa glazbenu školu. Ovaj kraj ima svijetlu budućnost, ali trebalo bi izmjestiti transfer Orebić – Korčula, da se rastereti samo mjesto. Uz turizam koji je sezonski, stanovnici se bave vinogradarstvom, maslinarstvom i povrtlarstvom. Sve je više proizvođača kvalitetnih i prepoznatljivih vina, što je karakteristično za ovo područje. Ostvaruju se poticaji, mlađi se uključuju i organiziraju poljoprivredna gospodarstva. Tu se može sve kupiti jer je stotinjak trgovina, koje imaju sve od igle do automobila.«

Primjer organizirane župne zajednice

Pod vodstvom župnika Stanića uređena je crkva, obnovljeni su i održavaju se sakralni objekti, izgrađena je vjeronaučna dvorana, uređeno parkiralište za župljane pokraj župnoga dvora. Župnik posebno naglasak stavlja na živu Crkvu, na zajedništvo i okupljanje. Živa zajednica aktivna je na svim razinama, počevši od ekonomskoga župnoga vijeća koje uz župnika ima pet članova. U župnom je pastoralnom vijeću uz župnika i franjevac o. Šimun Romić koji je gvardijan svetišta Uznesenja Marijina koje se nalazi na području župe te još 20 članova. Župni Caritas vodi Marija Kordić uz šest članova. U župi su tri pjevačka zbora, a mješoviti zbor Pomoćnice Kršćana vodi dominikanka s. Anita Sučić te okuplja 30-ak članova. Djeluje zbor mladih sa 12 članova i dječji zbor koji okuplja dvadesetak članova, a vodi ih prof. Marina Šabić. Aktivna ministrantska skupina ima tridesetak članova. Župa ima i svojih petnaestak čitača, koji se izmjenjuju. Uz redovite pobožnosti, u župi djeluje i molitvena zajednica s dvadesetak redovitih članova. Slave se dvije mise nedjeljom, jedna u župnoj crkvi, a druga kod franjevaca u svetištu. »Suradnja je izvrsna s franjevcima, a svetište Uznesenja Marijina odnedavno su preuzeli članovi Hercegovačke provincije. Tamo djeluju o. Šimun Romić, koji je upravitelj samostana, i fra Milan Jukić, koji je čuvar muzeja i galerije. Sve je uređeno i obnovljeno još za fra Petra Perkovića. Tamo se slavi misa u isto vrijeme kad i u župnoj crkvi. No u župnoj crkvi su krštenja, prve pričesti, krizma, a za ostalo se dogovaramo.« Župnik Stanić navodi da se cijela župna zajednica dopunjava, suradnja je izvrsna. 

Vjeroučiteljice puno pomažu

Među ministrantima najstariji je Antonio Šundrica koji ide u 1. razred gimnazije u Korčuli. »Ima nas do tridesetak ministranata, a većina je ministranata mlađa od mene«, navodi Šundrica. »Okupljamo se redovito, služimo, družimo se i raspoređujemo tko će što raditi u službi za vrijeme ministriranja.«

Dominikanka s. Anita Sučić iz samostana iz Korčule vodi mješoviti pjevački zbor. »Uglavnom su tu amateri, a kad vidim s kojim žarom pristupaju, i mene to raduje.« Ona predaje vjeronauk u osnovnoj školi na Korčuli, a u Orebiću vodi zbor. »Dolazim povremeno, zapravo kad su probe, mise ili neka druga slavlja. Jako su otvoreni za liturgiju, za molitve, za mise. Redovito su na probi. Tu su i vjeroučiteljice koje mi pomažu u okupljanju, pa smo tako suradnjom podigli solidan zbor.« 

Opraštanje privlači ljude

U župi je aktivna Marina Damjanović Tolj, koja od udaje 2002. živi u Orebiću. »Imam blizanke srednjoškolke, Blanku i Magdalenu, koje su od početka školske godine 2017./2018. kod djeda i bake u Slavonskom Brodu radi pohađanja škole«, svjedoči vjeroučiteljica Damjanović Tolj.

»Povezanost ljudi s crkvom ovisi o kućnom odgoju, tj. o roditeljima, djedovima i bakama koji imaju tradiciju pohađanja mise i sudjelovanja u životu župe. A manji postotak utjecaja svakako imaju župnici i vjeroučitelji, što je vjerojatno i u slučaju naše župe. Predstavljanje Boga kao čiste ljubavi koja oprašta puno više privlači ljude i djecu Crkvi, a posebno ako to imamo u liku župnika koji svakodnevno gledamo«, navodi vjeroučiteljica Damjanović Tolj.

»Rodom sam iz Rušćice pokraj Slavonskoga Broda, gdje sam završila osnovnu i srednju školu. Nakon opće Gimnazije »Matija Mesić« završila sam teologiju na KBF-u u Zagrebu. Kao vjeroučiteljica zaposlila sam se u Srednjoj školi Korčula i Osnovnoj školi Petra Kanavelića na Korčuli. Danas radim u Osnovnoj školi Orebić i Osnovnoj školi Kuna na Pelješcu. Aktivna sam članica župe i nastojim, i kao vjeroučiteljica i kao vjernica, primjerom i poučavanjem u školi prenositi životne i kršćanske vrjednote mladim naraštajima našega mjesta.« Ističe da je Orebić, kao i sva manja južnodalmatinska naselja, mjesto sezonskoga karaktera s oko 2000 stanovnika. »Sve ima svoje prednosti, ponajprije manja zajednica u kojoj ljudi žive jednostavnim životima u dobrim međuljudskim odnosima. Orebić se u našoj županiji posebno ističe u poljoprivredi i turizmu. Kao mjesto za kvalitetan odgoj djece isprofilirali smo se i pozitivnim demografskim pokazateljima i naselje Orebić ima svijetlu budućnost razvoja u svim sferama, ali nažalost na štetu okolnih ruralnih sredina«, svjedoči vjeroučiteljica, koja je ujedno izvanredna djeliteljica pričesti. »Povezanost ljudi s crkvom ovisi o kućnom odgoju, tj. o roditeljima, djedovima i bakama koji imaju tradiciju pohađanja mise i sudjelovanja u životu župe. A manji utjecaj svakako imaju župnici i vjeroučitelji, što je vjerojatno i u slučaju naše župe. Predstavljanje Boga kao čiste ljubavi koja oprašta puno više privlači ljude i djecu Crkvi, a posebno ako to imamo u liku župnika koji svakodnevno gledamo.« Pojašnjavajući svoju ulogu izvanredne djeliteljice pričesti, vjeroučiteljica navodi da su župljani vrlo brzo prihvatili da žena dijeli pričest. »A kako sam uključena i u druge župne aktivnosti, ta nova aktivnost nije bila sporna. Ni u mojem ni u slučaju druge vjeroučiteljice. Općenito, župljani su u nekim stvarima, o pitanju odnosa vjere i života, možda i otvoreniji u razgovoru s nama vjeroučiteljima nego sa svećenicima, tako da je suradnja i komunikacija, na obostrano zadovoljstvo, vrlo otvorena i zbog toga i učinkovita. Vrlo lako uspijevamo organizirati humanitarne događaje, u koje se rado uključuju svi župljani, napose privatnici, obrtnici, udruge, klape, a i druge obitelji svojim novčanim prilozima.« Nadalje svjedoči da svojim načinom života i rada nastoji biti što bolji primjer. »Budući da sam vjeroučiteljica, moja aktivnost najviše je vezana uz školu i školsku djecu. Organizirali smo razne humanitarne akcije u kojima smo prikupljali novac za Unicefov projekt Škole za Afriku, školovanje djece u Lower Subukiji u Keniji hrvatskoga misijskoga centra koji vodi fra Miro Babić, za izgradnju crkve u Ruandi. Sve je to u suradnji s našim župnikom i drugim župljanima.«

Mladima je važna vjera
Anita Vidović-Vranješ također je vjeroučiteljica. »U Orebiću se povećava broj djece, izgrađena je nova škola. To znači da u današnje vrijeme, kada se svagdje oko nas priča o depopulaciji stanovništva u Hrvatskoj, ugodno je, ali i neobično čuti i uočiti da se u nekom mjestu kao što je Orebić povećava broj djece i da se i zbog toga morala izgraditi nova škola. Naravno da to budi optimizam i nadu da situacija ipak može krenuti na bolje. Jasno je da je obrazovanje i izgradnja škola jedan od segmenata oporavka društva. Moje se aktivnosti kreću od župnih humanitarnih akcija pa sve do katehetskoga djelovanja vezana za uzrast školske djece. Moram izraziti zadovoljstvo što je danas vjera mladima i te kako bitna i važna. Mladi se sve više okreću vjeri, prepoznaju njezine vrijednosti, istražuju je. Nije teško prepoznati da molitva kreće iz obitelji, i u zadnje vrijeme uočavam učestaliju molitvenu obiteljsku aktivnost. Kad smo bili djeca, nije bilo toliko mogućnosti.«

 

Župnikova otvorenost i razumijevanje

Aktivna župljanka Tereza Lolić Krističević članica je molitvene zajednice, majka je troje djece i sada je na porodiljinom dopustu, a po struci je enolog. »Tu sam rođena, tu živim. Rođena sam 1981., a od moje generacije barem nas je polovica tu ostala ili se vratila nakon školovanja. Kad sam željela upisati fakultet, promišljala sam da je dobro biti enolog, jer vinogradarstvo se širilo. Nekoliko godina kasnije više je mladih s ovih područja upisalo enologiju i okrenulo se proizvodnji ili obiteljskim gospodarstvima. Posebno me raduje što mlađe obitelji imaju troje i više djece. Svi smo na neki način povezani s Crkvom. Tu se uistinu nudi puno sadržaja, a posebno nas okuplja naš župnik don Marko, otvoren je za naše potrebe. Dolazim u molitvenu zajednicu koja okuplja dvadesetak članova, ovisno o liturgijskoj godini. Primjerice, svibanj nam je pun duhovnih sadržaja.«

U manjem mjestu čovjek nije broj

Mlade vodi Marina Šabić. Osnovnu školu završila je u Orebiću, gdje je odrasla. Srednju Umjetničku školu završila je u Dubrovniku, a Glazbenu akademiju u Splitu. »Radim u Osnovnoj školi Orebić i u srednjoj školi u Korčuli kao profesorica glazbe. Kao nastavnica vidim napredak našega mjesta u smislu broja djece. Zadnjih godina Orebić se razvio, postaje sve veće mjesto i centar Pelješca, što svjedoči i nova škola koja odgovara potrebi djece za većim prostorom i više popratnih sadržaja. Život u Orebiću je lijep i mlade obitelji imaju razloga ostati ovdje. Ja prva ne mogu zamisliti da bih živjela u većem gradu gdje bih bila ‘broj’. Život u malom mjestu pruža mala zadovoljstva, veću povezanost sa župom, ljudima i prirodom. Posljednjih se godina osjeti djelovanje naše molitvene zajednice. Sve se veći broj župljana uključuje u župne aktivnosti, a polako dolaze i mladi, koji imaju velik utjecaj jedni na druge te polako uvode i ostalu mladost u crkvu. Srećom, jedna takva dobra ekipa ostala je u Orebiću i završava srednju školu u Korčuli. Osnovali smo Zbor mladih Pomoćnice Kršćana. Pjevamo na nedjeljnoj popodnevnoj misi te nas često zovu da uljepšamo vjenčanja. Trudimo se imati probe jednom tjedno, no nekad ne uspijemo. Odaziv župljana je velik zadnjih godina, zahvaljujući našemu dobromu don Marku koji se zna približiti svakomu, od ministranata, pjevača i čitača do mladosti i starosti te nas kao dobri pastir vodi u bolje sutra.« 

Radost prenijeti fotografijom događaj

U župnim je vijećima aktivni Boris Poluta koji je cijeli svoj radni vijek proveo radeći u Orebiću, a od ljeta 2014. je u mirovini. »U Janjini je kuća u kojoj sam rođen svojim istočnim dijelom sastavni dio zida oko crkve sv. Vlaha, a u Orebiću samo je jedna kuća između moje i župne crkve Marije Pomoćnice«, navodi Poluta, koji redovito fotografira i pomaže u župi u uređenju mrežne stranice. »Takva blizina sigurno je utjecala da sam svoj cijeli život bio vezan uz crkvu od najranijega djetinjstva, dakle još kao ministrant do sadašnjih dana kada sam službeni fotograf župe, a ujedno član ekonomskoga i pastoralnoga vijeća u župi.« Ističe da se kao rođeni Janjinarin nije odrekao svoje župe niti ju je zaboravio, tako da je i dalje za najvažnije i velike feste tamo. »Tamo sam upoznao don Marka koji je pet godina prije dolaska u Orebić bio župnik župe Janjina, i od tada je počela naša suradnja. K tomu, uvijek sam imao sklonosti, volje i želje za fotografiranjem i fotografijom pa mi nije bilo teško prihvatiti ponudu don Marka. Koristim se svakom prilikom i odlazim i u druge župe po Pelješcu fotografirajući događaje u tim župama, što onda objavljuju na svojim portalima. Redovito fotografije šaljem i uredništvu portala Dubrovačke biskupije.« Poluta ističe da mu je radost što i oni koji nisu mogli nazočiti događajima na fotografijama mogu vidjeti i donekle doživjeti i uživati u nekom događaju. I on vidi svijetlu budućnost župe, pogotovo ako je dalje bude vodio don Marko ili netko tko će znati nastaviti njegov rad.

Čuvaju umjetničko i promiču duhovno blago
Na prelijepom vidikovcu s kojega pogled puca na more i otok Korčulu te okolna mjesta nalazi se franjevački samostan Gospe od Anđela te crkva Uznesenja Marijina i groblje. Samostan se izdiže 150 metara iznad mora, odnedavno su se nastanili franjevci Hercegovačke provincije koji su ga preuzeli od franjevaca Provincije sv. Jeronima. Samostan je uređen, a posebno ga rese muzej i galerija, o čemu vodi brigu fra Milan Jukić. Upravitelj samostana je o. Šimun Romić. Samostan u muzeju i galeriji čuva brojne umjetničke i povijesne vrijednosti. Upravo je pri dovršetku i izgradnja prostorija za smještaj desetak osoba koje će moći naći duhovni mir u današnjem užurbanom svijetu.
Prije dolaska hercegovačkih franjevaca 2016. crkva je obnovljena i dovršen je muzej pod vodstvom fra Petra Perkovića. »Mi spadamo pod župu Orebić – Mariju Pomoćnicu Kršćana«, navodi gvardijan o. Romić. »Redovito je i kod nas misa na kojoj se okupi od 150 do 200 vjernika. U dogovoru sa župnikom i u izvrsnoj suradnji nastojimo izići u susret jedni drugima na dobrobit vjernika.«

IZVORGlas Koncila br. 21/2018.
Prethodni članakKAD KOMUNISTI VLADAJU »SVOJIM« GRADOVIMA U »hod za… potpise«?!
Sljedeći članakU 10 GODINA 68 SEOSKIH ŠKOLA MANJE Signal strahovite depopulacije