NADA BOSANSKE POSAVINE Novi Plehan opet će biti grad na gori, vjersko i kulturno središte

Snimila: B. Lukačević | Po projektu Zlatka Ugljena izgrađena je nova plehanska ljepotica, župna crkva sv. Marka evanđelista
Cvijeće koje je izraslo ispred porušenih kuća prkosi svojom ljepotom i snažnim mirisima, kao da želi skriti porušeno da se ne obeshrabre prolaznici koji promišljaju o povratku
»Svećenici u povratničkim župama moraju itekako dobro razumjeti i ljude i vrijeme u kojem živimo. To nigdje na teologiji nismo učili, stoga su nam potrebni novi pastoralni modeli djelovanja. Ovdje je pastoral potpuno drukčiji, nema krštenja ni vjenčanja, osim sprovoda. Mi moramo graditi temelje zajednice kako bi svećenici doista bili Božji glasnici, a vjernici apostoli mira i dobra. U tom je kontekstu upravo važan novi samostan kako bi franjevci mogli djelovati i vjerski i kulturno«, rekao je gvardijan fra Ante Tomas.

U Bosanskoj Posavini postoje oni koji s ponosom ističu da su s Plehana, iako ime Plehan označuje samo vrh brijega na kojem se nalazi franjevački samostan s crkvom sv. Marka evanđelista, a crkva i samostan službeno se nalaze u selu Kovačevcima. Plehan je bio stoljetno kršćansko, kulturno i obrazovno središte zapadnoga dijela Bosanske Posavine u kojoj još od srednjega vijeka franjevci neprekidno vode katoličko dušobrižništvo. I uz skromne gospodarske mogućnosti oni su na Plehanu njegovali razne oblike kulturne i prosvjetne djelatnosti, izgradili su i vodili pučku školu, pokrenuli prvi časopis sjeverne Bosne, biblioteku, posjedovali vrijednu knjižnicu i arhiv važan za šire područje, posjedovali su bogatu likovnu zbirku, u crkvu unijeli djela poznatih umjetnika… Župi Plehan pripadaju filijale Modran, Stanići, Brezici, Božici, Šušnjari i Poljari.

Dvije tone eksploziva na crkvu i samostan

Velebnu crkvu i samostan s dvije je tone eksploziva u jeku Domovinskoga rata 2. srpnja 1992. porušila srpska vojska, a od povratka na Plehan franjevci na taj dan svake godine slave misu za uništenu crkvu i samostan. Padom Bosanske Posavine iste godine sav je puk morao u izbjeglištvo. Novu crkvu, s pratećim objektima u modernom stilu, projektirao je Zlatko Ugljen. Da očuvaju spomen na svoju »ljepoticu«, koja je bila ponos svih Posavljaka, izgradili su 2012. njezinu repliku – kapelu Duha Svetoga uz cestu koja spaja selo Bukovac i Poljare.

Na službi gvardijana od 2016. je fra Anto Tomas, koji je prije 33 godine zaređen za svećenika. Na službi samostanskoga i župnoga vikara te ekonoma je fra Jozo Gogić, koji je na Plehanu drugu godinu, a prije toga bio je deset godina župnik u Foči, u kojoj je i rođen. Ondje je i fra Ivan Ćurić, koji se prvi 1998. vratio na Plehan i započeo raščišćavanje i obnovu. Sva trojica su svećenici franjevačke provincije Bosne Srebrene i iz brojnih su obitelji, a gvardijan Tomas i o. Ćurić imaju i po dvije rođene sestre redovnice. Želja je gvardijana Tomasa, koji je i u izbjeglištvu od 1994. do 1997. bio plehanski gvardijan, da novi Plehan opet bude grad na gori, vjersko i kulturno središte toga dijela Bosanske Posavine. Svjestan da je svaki događaj u tom kraju važan, on se doista trudi organizirati razne susrete.

Da i franjevci imaju gdje starjeti

O dosadašnjem pastoralnom djelovanju u svojim mandatima ističe: »U župnim obavijestima redovito je poziv uprave našega samostana vjernicima i prijateljima da realiziraju svoje ideje i projekte iz vjere, kulture, znanosti i športa na Plehanu i uključe se u gradnju samostana Plehan. Bitno je brinuti se o svećenicima ovoga područja, a ta se briga očituje u pripremi duhovnih vježba, rekolekciji za svećenike te druženju svake srijede kada svećenici dođu na ručak te organiziramo ponekad i športske događaje. Jedan od važnijih događaja je Mlada nedjelja. Zahvalni smo Posavskoj televiziji koja prenosi misu i našoj Plehančanki dopisnici Glasa Koncila i ostalih katoličkih medija jer se to napose u ovim uvjetima pandemije pokazalo jako dobro. Tako i vjernici koji ne mogu doći na Plehan imaju priliku moliti s nama i sudjelovati u životu zajednice. Na Plehanu slavimo misu svakoga dana, na filijali Modran svake nedjelje, a na ostalim filijalama jednom mjesečno. U mom drugom mandatu gvardijana od Provincije sam dobio zadaću da izgradim samostan kako bi franjevci koji pripadaju tomu distriktu mogli svoje dane u starosti dostojanstveno provoditi na Plehanu. U privremenoj gospodarskoj zgradi u kojoj boravimo teško je organizirati dostojan život. U Plehanskom distriktu ima nas 31 franjevac, od čega je polovica starije životne dobi. Bogu sam zahvalan da smo počeli gradnju novoga samostana, čije je temelje 8. srpnja 2019. blagoslovio kardinal Vinko Puljić. Završena je prva etaža te još trebamo podići dvije. Tijekom moga mandata okrečena je iznutra župna crkva, urađen prezbiterij, postavljeno podno grijanje, kamenom popločan pod, u tijeku su radovi na muzejsko-galerijskom prostoru koji je vezan za samostan. Potrebna su nam sredstva da to dovršimo«, ističe gvardijan Tomas.

Mlade nedjelje s posebnim zavjetom
Posebnost je župe mlada nedjelja koja se po odluci Starješinstva provincije Bosne Srebrene slavi od 1798. Naime, u svom okružnom pismu od 8. svibnja 1798. tadašnji biskup fra Grga Ilijić Varešanin pozvao je svećenike da svake prve nedjelje u mjesecu, odnosno prve nedjelje poslije pojave mladoga mjeseca s većom svečanošću pobožno okupljenomu narodu izlažu Presveti Oltarski Sakrament, da se pjeva misa s propovijeđu u kojoj će se istaknuti pobožnost prema tomu sakramentu. Kako se i danas tih nedjelja okupi najveći broj vjernika, kako Plehančana tako i hodočasnika iz širega područja, gvardijan Tomas pozvao ih je da naprave zavjet da svake mlade nedjelje dolaze na Plehan i mole za njegovu obnovu te tako podupiru održivi povratak franjevaca na Plehan i izgradnju Vjersko-kulturnoga središta Plehan.
O svakom povratniku dala bi se napisati dirljiva priča

Na upit zašto svoje povratnike naziva apostolima mira i dobra odgovorio je: »Oni to svojim životom i djelima pokazuju. Molitvom i riječima mi ih svećenici hrabrimo da takvi ostanu, jer na osnovi njihova života ovdje će se formirati fin kršćanski život. Zato su apostoli, i to mira i dobra, jer šire mir, a svojim radom čine dobro. Uključeni su u brigu o svojim crkvama, kapelama i grobljima, a posebno o nama franjevcima. S radošću nam donose plodove svoga rada, a mi to primamo s velikom zahvalnošću i sve to bilježimo jer mi od njih živimo. O svakom povratniku dala bi se napisati dirljiva priča. Zadivi me uvijek njihova hrabrost i mudrost, napose u rješavanju silnih problema koje imaju. Potičem ih da zapisuju svoja iskustva i ostave svojim potomcima kako bi im olakšali život. Često smo organizirali hodočašća kako bismo povratnike malo izveli iz njihovih domova«, zaključuje gvardijan Tomas.

Sa 20. kata spustila se na Plehan

Svake mlade nedjelje na Plehanu je i Mijat Stanić, koji je rođen na Plehanu, živi u Slavonskom Brodu, a radi u Zagrebu. O gradnji samostana, u čijem je odboru s još 30-ak Plehančana, ističe: »Želja nam je poduprijeti realizaciju ovoga vrijednoga projekta kako bi se naši stariji franjevci mogli vratiti na Plehan. Uz to potičemo ljude na povratak. Treba nam mjesto okupljanja, a kao simbol ovoga kraja to je upravo Plehan.«

Franjevcima su od velike pomoći domar Mijo Jerković, tajnik Ivica Blažević i kuharica Olgica Cerović. Domar Jerković s obitelju živi u susjednom selu Kulini. Prvi su se vratili, živjeli nekoliko godina bez struje. Ističe kako je tu lijepo živjeti i zahvalan je Bogu na mogućnosti da može živjeti i raditi u svom rodnom kraju. »U župi djeluje i ‘Kruh sv. Ante’ u sklopu kojega je i opremljeno sanitetsko vozilo, koje smo dobili prošle godine. U vrijeme pandemije to nam puno znači i sretan sam da kao vozač mogu odvesti ljude k liječniku kako bi im se pružila adekvatna pomoć«, kaže domar Jerković. Tajnik Blažević završio je teologiju na sarajevskom KBF-u, a u samostanu obavlja administrativne poslove i drugo što je potrebno. S obitelju živi u franjevačkoj župi u Potočanima. I on je sretan što radi na Plehanu, gdje su, kako kaže, ljudi dragi, gostoljubivi, hrabri. Kuharica Olgica na poziv je gvardijana prije četiri godina iz Sarajeva, gdje ima stan na 20. katu, došla raditi na Plehan. Iako ima pune ruke posla u kuhinji i drugome, stigne ona automobilom obići vjernike. Na misama rado sudjeluje u čitanju, uređuje crkvu, na neki je način i sakristanka. »Sve što čovjek radi s ljubavlju obogaćuje i njega i druge. Bogu sam zahvalna što me pozvao ovamo da mogu služiti njemu, njegovim službenicima i ovomu napaćenomu i predivnomu narodu«, ističe.


Plan: zadruga i ekološka proizvodnja
Da postoje ozbiljne inicijative povratnika svjedoči i Mijat Stanić. »Prošle smo godine pokrenuli projekt proizvodnje vrhunske rakije ‘Plehanke’, koju su eminentni stručnjaci ocijenili kao srebrnu. U planu su i drugi projekti te svi koji se u svojim mogućnostima žele uključiti dobro su došli. Dragocjeni su i najmanji prilozi u gradnji i realizaciji ovoga projekta. Čim se otvori mogućnost dolaska na Plehan, planiramo pokrenuti i zadrugu, a onda i proizvodnju na našoj zemlji, koju, hvala Bogu, ljudi nisu prodali. Zemlja je dovoljno odležala i sada ima sve uvjete za ekološku proizvodnju. Svoju sam djecu uključio u taj projekt, u realizaciju gradnje drvoreda kestena, da osjete da je to njihov doprinos, da dolaze na Plehan, a možda i požele vratiti se i ovdje živjeti. Mi koji smo na Plehanu rođeni, pa i naši potomci, pozvani smo s njim i dugoročno živjeti«, poručio je Stanić.
Da je ljubav prema rodnomu kraju konkretna svjedoči Slavko Bubalo, suprug pokojne Ivanke Bubalo, katoličke novinarke i dopisnice Glasa Koncila. Kada je prije 17 godina poginula u prometnoj nesreći, ostao je on s troje maloljetne djece i sam ih je podigao na noge. Sretan je što je ispunio želju svoje supruge te je među prvima obnovio svoju kuću u Poljarima

Granica koja spaja

Oni koji su se vratili uglavnom su stariji, žive sami ili po dvoje. Ističu da su sretni, da im ništa ne nedostaje. Zahvalni su Bogu za svoje svećenike. Potvrđuju to Anija-Anica Jeleč koja živi sama u svojoj kući u Zelenikama, a Ruža Ćorluka u Modranu. Redovite su na nedjeljnim misama, a posebno su im drage mlade nedjelje kada one odjenu narodnu nošnju. Prepoznatljive su po svojim veselim osmijesima, izvornim pjesmama koje skladaju i pjevaju na licu mjesta. Vole one svoj rodni kraj i svoje franjevce te ističu da je Plehan najljepše mjesto na svijetu i nigdje drugdje ne bi mogle živjeti.

Da je ljubav prema rodnomu kraju konkretna primjer je Slavko Bubalo, suprug pok. Ivanke Bubalo, katoličke novinarke i dopisnice Glasa Koncila. Kada je prije 17 godina poginula u prometnoj nesreći, ostao je on s troje maloljetne djece i sam ih je podigao na noge. Sretan je što je ispunio želju svoje supruge te je među prvima obnovio svoju kuću u Poljarima. Njegov otac Ivan živio je u njoj sve do svoje smrti. Iako od 1992. živi u Slavonskom Brodu, brinuo se o njemu te je svakoga dana dolazio u Poljare, a i sada poslije njegove smrti više je u Poljarima nego u Slavonskom Brodu. U susjednom selu Kulini on je tajnik mjesnoga odbora, a imaju Udrugu povratnika »Jedinstvo Kulina«. Na uređenu mjesnom domu mnogi bi im i u većim gradovima zavidjeli. Uredili su ga i ondje se sastaju preko dana i o većim športskim događanjima ne samo Hrvati, nego i okolni mještani drugih nacija. Ističe da se u Poljare namjerava vratiti kada ode u mirovinu. U vrijeme pandemije viza za prelazak granice njegova su mu dva psa. Oni i još neki iz susjedstva posebno mu se vesele jer ih dolazi hraniti svakoga dana. Usput nabavlja lijekove i drugo što je potrebno svojim prijateljima. Njegov brat Zlatko koji sa suprugom Švicarkom živi i radi u Švicarskoj također se namjerava vratiti te priprema gradnju svoje kuće na temeljima porušene kuće njegova djeda.

Iako opustošen, ovaj kraj ima svoju posebnu ljepotu. Osim mira, koji je doista lijek za dušu, priroda se ovih dana budi i kao da Plehančanima poručuje da barem dođu, obiđu svoj kraj.

Župa sv. Marka evanđelista Plehan u Bosanskoj Posavini
Na brježuljku nadmorske visine 315 m smjestila se župa sv. Marka evanđelista Plehan u Bosanskoj Posavini. Udaljena je 9 km od Dervente i pripada Derventskomu dekanatu. Prije Domovinskoga rata 1991. okupljala je 8120 Hrvata katolika, a danas ondje žive samo 83 vjernika. Prošle je godine kršteno jedno dijete. Nije bilo prvopričesnika ni krizmanika ni vjenčanih, no pokopan je 31 vjernik

IZVORGlas Koncila br. 15/2021.
Prethodni članakZNANI »ZVANI BLIZANAC« Je li i apostol Toma bio »konzerva«?
Sljedeći članakSREĆA, ŠTO JE SREĆA… Mijenjaju li se među hrvatskim građanima životni prioriteti?