KAKO SE ŽIVI U PRIMORSKOM MJESTU S DUGOM TRADICIJOM? Župa obnavlja snage za novu turističku sezonu

Župa Baška - primorsko mjesto s dugom tradicijom

Snimio: I. Tašev | Župni zbor animira misno slavlje
Župi sv. Ivana Krstitelja pripadaju mjesta Baška, Jurandvor i Batomalj. Okuplja oko tisuću župljana, za koje se na području župe nedjeljom služe tri mise. Ovogodišnje brojke iz župnih matica otkrivaju da je bilo 16 krštenja, 14 sprovoda, osam vjenčanja te jedan razred prvopričesnika, a krizma se održava svake druge godine pa se skupi između 20 i 25 osnovnoškolaca.

Nakon što se prijeđe Krčki most i zaputi prema kraju toga velikoga hrvatskoga otoka stiže se u Bašku. Do mjesta koje privlači brojne turiste lijepom dvokilometarskom šljunčanom plažom vodi vijugava cesta kojom se valja uspeti do brda Treskavca kako bi se došlo u bašćansku kotlinu. Prvo što se susreće ulaskom u mjesto na jugoistočnom dijelu Krka velika je skulptura koja ilustrira drugo glagoljaško slovo – buki. To je tek jedan od tridesetak spomenika glagoljaškoga puta, podsjetnik na jednu u nizu značajnih povijesnih epizoda toga kraja – pronalazak starohrvatskoga spomenika, pisanoga glagoljicom, u crkvici sv. Lucije u Jurandvoru, mjestu nadomak Baški.

Takav spoj prirodne ljepote i kulturne baštine, razumljivo je, privlači velik broj domaćih i stranih turista. Tako u bašćanskoj kotlini zna istodobno boraviti 15-ak tisuća ljudi, a zimski mjeseci pokazuju stvarno stanje: 900 mještana Baške sada obnavlja snage za još jednu turističku sezonu, privrednu granu koja se počela razvijati najranije na otoku Krku, još na početku 20. stoljeća. Neovisno o godišnjem dobu, domaći i turisti dolaze u župu s dugom poviješću posvećenu sv. Ivanu Krstitelju. Iako je prvotno crkva bila u starom kaštelu s prvim spomenom u 13. stoljeću, zajedno s ljudima i crkva se preselila u dolinu uz more, u središte župnoga života, gdje je izgrađena u prvoj polovici 18. stoljeća u impozantnim dimenzijama (43 x 16 x 12 metara) te je posvećena Svetoj Trojici (Presvetomu Trojstvu).

Obostrana prihvaćenost

»Baška je specifična. Mjesto je danas okrenuto turizmu, iako su prije ljudi bili više vezani uz more i morske putove nego uz kopno. Sve do prije deset godina postojala je trajektna veza za Rab i Senj. Danas stanovništvo nije toliko autohtono kao što je to u nekim drugim mjestima na otoku Krku – kao što je u mojem rodnom mjestu Vrbniku – pa se već pomalo počela gubiti tradicija. Postoji nekoliko familija koje žive od mora i ribarenja, a kao dodatan izvor prihoda ljudi imaju ovce, pčele«, približava nam situaciju svojih župljana svećenik Ivica Katunar koji je devetu godinu župnik u Baški.

Kada je iz Malinske u rujnu 2008. stigao u Bašku, njegov je prethodnik već uredio župnu crkvu, ali kako župa ima više sakralnih objekata, ni župnik Katunar nije prestao održavati ih i obnavljati. Hvali svoje župljane: »Kada se pokrenu akcije, dio je župljana uvijek spreman dati svoj prilog i pomoć. Ljudi osjećaju da je to njihovo, vidi se da im je do toga stalo. Cijene svoju baštinu, ono što su im predali njihovi stari.« Uz tu važnu komponentu, župnik Katunar sa 26-godišnjim svećeničkim stažem gleda i na duhovnu dimenziju. Ponudom vjere otvoreni su svima, pa tako osjeća obostranu prihvaćenost. »Mi se svećenici ovdje osjećamo kao da smo među svojima. Gdje god sam do sada bio, lijepo sam se osjećao, nastojao sam vršiti svoju službu, a mogu reći da su me ljudi i lijepo i na ljudskoj i na svećeničkoj razini primili, pristupali i poštivali«, kaže župnik Katunar, koji je dosad služio na više otočkih župa.

Raste broj školaraca

S nešto više od tisuću župljana koji žive u Baškoj, Jurandvoru i Batomalju župa sv. Ivana Krstitelja po broju stanovnika među većim je župama na otoku Krku pa bi bez suradnje redovnica i laika župnik teško uspijevao uskladiti sve pastoralne obveze. »Suradnja s laicima je dobra, dogovaramo se i razgovaramo u župnim vijećima. Osjeća se duh nekadašnjega vremena u kojem se očekuje od župnika da inicira ideje, no mlađi ljudi već osjećaju potrebu i sami čine iskorake. Župljani se rado uključuju, a osobito kada je riječ o tijelovskoj procesiji koju smo obnovili prije osam godina. Tada se čitava župa podigne i angažira u pripremama – od vatrogasaca do udruga.« A među civilnim udrugama iz Baške koje su redovito uključene u župne aktivnosti ističu se društvo »Sinjali« koje se bavi kulturom, tradicijom i ekologijom, potom kulturno društvo »Šoto« s njegovanjem starih običaja u dolini (ples šoto i tanac, svirka na sopilama) te Dobrovoljno vatrogasno društvo uključeno u raznim akcijama.

Posebne župljanke u Baški već su 55 godina redovnice milosrdnice riječke provincije, čija je kuća udaljena tek stotinjak metara od crkve Svete Trojice i mjesto je gdje je župnik uvijek dobrodošao. U samostanu s lijepim pogledom na brježuljak Grad i biskupijsko svetište Majke Božje Goričke žive s. Rahela Mikolić, s. Marija Fidelis Kristić i s. Monika Ikić, koja u školi drži vjeronauk te pomaže u župnoj katehezi. »U školi sada ima 103 djece. Kada sam ovdje došla prije osam godina, bilo ih je 90. Raste broj i zbog doseljavanja obitelji, ali se i domaći sve više otvaraju životu, pa nas raduje da ćemo u obnovljenu školu moći ući s još više djece. Poznajemo većinu ljudi ovdje, povezani smo, otvoreni i bliski sa župljanima jer smo upućeni jedni na druge, osjeća se obiteljsko ozračje. Surađujemo s roditeljima koliko uspijevamo, a vjernici se angažiraju i tako da svaki vikend dolazi njih petero kako bi uredili i počistiti crkvu«, kaže s. Monika Ikić, koja se u župi brine i za kićenje, crkveno ruho, pjevanje i sviranje.

Privlače more i šetnice

Nemjerljiv su doprinos sestre milosrdnice ostavile i tijekom Domovinskoga rata kada su vodile župni Caritas te pomagale izbjeglicama iz Vukovara i Dubrovnika smještenim u Baški. Iako već osjećaju teret godina, s. Rahela i s. Marija Fidelis do danas obilaze samačka domaćinstva i staračke domove po otoku. »Za vrijeme rata dolazile su medicinske grupe s bojišnica, odmoriti se i predahnuti od mučnog posla i opet su se liječnici i medicinsko osoblje vraćali«, svjedoči s. Rahela, medicinska sestra po struci. Da Baška ima nešto ozdravljujuće u sebi, vidi se i danas kada mnogi izvan sezone – posebice u proljeće i kasnu jesen – dolaze planinariti, pa se često mogu susresti jednodnevni izletnici s planinarskom opremom koji izabiru neku od lijepih staza i šetnica kroz šumu. Neki žele doći na sam rub otoka Krka, drugi vrebaju što bolji pogled na obližnji otok Prvić, najveći nenaseljeni otok na Jadranu, a iz Baške se vidi i Velebit i vrh Zavižan, u ovim zimskim danima često skriven u oblacima.

Među onima koji su u Bašku bili privučen prirodom, ali i ljubavlju jest Vlatko Fičor (57), prije 25 godina oženjen za Bašćanku, pristigao s Grobnika. »Dobro sam se priviknuo, na bolje se čovjek lako prilagodi. Ugodno je živjeti: ljudi su više vezani uz crkvu, kompaktniji su, snažnije se osjeća toplina i zajedništvo, a život je bolji jer se može zaraditi od turizma koji ovdje traje 4-5 mjeseci«, kaže ekonomski vijećnik Fičor, ističući da se u župi sv. Ivana Krstitelja uvijek nešto događa. Nedavno su završeni radovi na zvonima na župnoj crkvi Svete Trojice, a već se planira uređenje kapelice sv. Mikula na Pokloncu i uređenje zvonika crkve sv. Ivana.

Ustraju s ponudom

S otoka Krka se, očito je, ne bježi kao iz drugih dijelova Hrvatske. Pozitivna ekonomska bilanca »mamac« je za ostanak i dolazak na to područje, pa je u Baški cijelo desetljeće Ličanin Ivica Ćulumović, otac dvoje djece. Zaposlen kao ugostitelj poznaje probleme stanovništva, koje opisuje kao svakodnevne u turističkim mjestima. »Sve je aktivno tijekom sezone, a sada smo u fazi kada smo svi usmjereni i priklonjeni jedni prema drugima. Pokazuju se tako nedostatci turističke ponude, no mi se vjernici okupljamo u crkvi i rastemo kroz vjeru. Sretan sam što sam dio župe, a nedavno smo pokrenuli i molitvenu zajednicu i vjerujem da će duhovni život još snažnije zaživjeti. Mnogo ljudi ljeti zaokupi posao pa izgube odnos s vjerom. Ima napretka, sada je vrijeme da prionemo Bogu i vjeri«, kaže Ćulumović.

Ovogodišnje brojke iz župnih matica otkrivaju da je bilo 16 krštenja, 14 sprovoda, osam vjenčanja te razred prvopričesnika, a krizma se održava svake druge godine pa se skupi 20-25 djece. Svoju ocjenu pastorala daje i vjeroučitelj u Dobrinu Krunoslav Čuljat, župljanin iz Jurandvora, vjenčan s Vukovarkom Ines s kojom podiže četvero djece – Jadranka, Petru, Danijelu i Gabrijela. Svi su uključeni u život župe kroz zbor, ministriranje i scenske programe za Nikolinje ili druge blagdane. »Kada god treba nešto obaviti, uvijek je nas nekoliko iz župnoga vijeća ovdje – dajemo prijedloge, no u provođenju nedostaje ljudi. Zajednički je problem nedostatak žive vjere, ne formalističke, nego konkretne u životu, slab je i odaziv mladih«, kaže Čuljat i prisjeća se da župa nije imala župnu dvoranu pa su podrum župne kuće pretvorili u prostoriju za mlade i učionicu gdje se danas održava kateheza.

Odgovor vjernika na aktivnosti nije uvijek zadovoljavajući, ali to ne obeshrabruje aktivne župljane da ustraju u pastoralnim inicijativama koje nude svojim mještanima. Jedan od primjera jest i već pedeseti broj župnoga listića »Zdencić besed« koji izlazi na Božić, a o aktivnostima se izvještava i na stranici župe na Facebooku. Administratorica te stranice i osmišljavateljica brojnih aktivnosti je 65-godišnja Blandina Marković-Randić, rođena Zagrepčanka koja je nakon umirovljenja u stomatološkoj struci sa suprugom Antom odlučila trajno se preseliti u Bašku, ljetovalište svoje mladosti.

Kolege i braća u ministriranju

»U uređivanju vjerskoga listića sudjelujem zajedno sa svećenikom Bašćaninom Zvonimirom Seršićem. Listić izlazi 4-6 puta godišnje s aktualnostima i sadržajima koji produbljuju naš interes za vjeru. Mnogo je toga ostalo na toj tradicionalnoj vjeri, a najveći je problem pokrenuti mlade«, kaže Marković-Randić, idejna začetnica mnogih aktivnosti koje su župu Baška postavile na kulturnu kartu mjesta. Na mjestu današnjega groblja i crkve sv. Ivana Krstitelja povrh Baške, prepričava sugovornica, nekada je bio kaštel, od kojega su sada ostale samo ruševine, no svejedno zbog vidikovca koji se pruža to je mjesto često odredište turista. Tako je župa odlučila otvoriti sadašnju crkvu, nastalu na ruševini stare (nekadašnje stolne crkve bašćanskoga kaptola, popa glagoljaša), na četiri sata pa je tijekom dva ljetna mjeseca obiđe oko 6-7 tisuća ljudi.

Tu je priliku pokazati talent za vođenje skupina dobio srednjoškolac u ekonomskoj školi na Krku Ivan Capić (16). »Na Sv. Ivan dolazi mnogo ljudi, mnogo športaša – posebice ujutro kada prolaze i šetači i biciklisti. Najčešće se turisti raspituju koliko je crkva stara, a zanima ih cijela povijest Baške. Uvijek ima posla, posebice kada počne padati kiša, onda zna doći 200-300 ljudi u ta četiri sata«, govori župljanin Capić o crkvi u kojoj se mise služe četiri puta godišnje jer je riječ o zavjetnoj crkvi za ribare. On je svake nedjelje redovit na misnom slavlju te već 10 godina ustraje u ministriranju, jer – kako kaže – lijepo mu je posluživati kod oltara i ne vidi potrebu da se s godinama napusti ministriranje. Kolega po ministrantskoj haljini mu je i brat maturant Danijel Capić koji se nada upisati fakultet, a iznosi nam pogled na život u Baški iz perspektive mladih. »Ljeti je mnogo druženja vani, ima izbora, a po zimi smo više u kući. Bavimo se ovčarstvom, pomognemo roditeljima. Bio sam na Malom Lošinju s biskupijom na susretu mladih prije dvije godine. Predivno mi je bilo, imali smo društvene igre, vjersko razmišljanje, sprijateljili smo se. Bio sam bio jedini s Krka«, kaže Danijel Capić.

U župi je biskupijsko svetište
Svetište Majke Božje od Gorice najveće je u Krčkoj biskupiji, a potječe još iz 11. stoljeća te je drugo po starosti među marijanskim svetištima u Hrvatskoj. O nastajanju svetišta i smještaju na kojem se danas nalazi govori priča koja se prenosi među narodom, iz naraštaja u naraštaj. Naime, kip Majke Božje iz Marijine crkve na čudesan je način u tri navrata bio premješten na tu lokaciju, na brdo koje se zvalo Grad, i tako je na tom mjestu izgrađena crkva. Uz svetište povezana je i Bratovština Majke Božje Goričke, čiji je statut iz 1425. godine, pisan glagoljicom, najstariji statut u Hrvatskoj, a čuva se u Zagrebu. Članovi bratovštine bili su krčki knez Nikola IV. Frankopan sa suprugom Dorotejom. Danas brigu o svetištu vodi svećenik Marinko Barbiš.
Veliko župno srce

Jedna od posebnosti koje ima Baška jest »Revija kampananja – Marijin zvon«, a riječ je o svečanom ritmičkom zvonjenju udaranjem bata o zvona dok zvona miruju. Od 2008. godine uoči blagdana Velike Gospe 14. kolovoza društvo »Sinjali« zajedno sa župom na zvoniku župne crkve organiziraju reviju međunarodnoga karaktera na kojoj sudjeluje nekoliko ekipa, a kampananje se sluša i promatra preko projekcije na zidu crkve s cimitera (prostor ispred crkve).

Među rijetkim pravim Bašćanima koje smo susreli jest 84-godišnji Antun Rode koji se sjeća djetinjstva i mladosti kada se u Baški teško živjelo od vlastita rada, najčešće ribarstva i stočarstva, kao i populacije od 3500 ljudi koji su bili prisiljeni odseliti se u potrazi za poslom, većinom u Rijeku. »Bašćani su uvijek bili vjerni ljudi, okupljali su se u crkvi… I sam sam patio zbog vjere kada sam u pomorskoj školi u Bakru išao na radnu akciju i s kolegama se iskazao. Htjeli su nas primiti u partiju. Uvjetovali su mi da moram ispuniti biografiju i navesti da sam raskrstio s religijom. Nisam htio na to pristati, napisao sam da nisam raskrstio s religijom, da sam vjernik i da idem u crkvu. ‘Onda te ne ćemo primiti u partiju’, rekli su, a zbog toga sam imao problema i poteškoća i u školi i tijekom radnoga vijeka«, prepričava Rode.

U živoj zajednici župljanima se nudi svakoga četvrtka klanjanje pred Presvetim s molitvom za duhovna zvanja, pozivaju se župljani na molitvenu zajednicu, tu su i dva zbora koja animiraju tri mise (dvije u župnoj crkvi Svete Trojice te u filijali u Jurandvoru), kao i žive tradicijske pobožnosti.

Veliko srce župe je karitativna skupina koju u suradnji sa župnikom Katunarom vodi Đakovčanka Mihajla Capić, u Baški nastanjena od 1995. godine. »Načelno u Baški nema baš izraženoga siromaštva, tek je pet obitelji kojima pomažemo, a u susjednoj smo župi pomagali još dvjema do nedavnoga ustanovljenja Caritasa. Dobivaju tromjesečno pakete, a naši župljani rado pokažu solidarnost. Treće nedjelje došašća prvi smo put organizirali prodaju kolača nakon misa koje su pekle naše volonterke, a već duže se surađuje s lokalnom trgovinom koja u korizmenoj akciji sudjeluje u prikupljanju hrane«, kazala je Mihajla Capić.

Poseban otočki melos

Članica Caritasa je i Tanja Ostrogović (41) koja je za poslom farmaceutskoga tehničara došla u Bašku 1998. godine. Vidjevši tada bašćansku plažu, odmah je pomislila kako bi bilo lijepo ostati, a želja joj se i ostvarila… »Osim plaža najviše mi se sviđa što smo mala zajednica, svi se međusobno znamo. Iako možda djeluje da nas je malo, mislim da je dobra posjećenost misa i sakramenata kada se gleda postotak, ni drugdje odaziv nije veći. Naša je crkva velika pa se i zato čini da nas je malo«, kaže Tanja Ostrogović, majka dviju kćeri.

Prepoznatljiv glas iz Baške je onaj Slovakinje Anne Kučarove (57), redovite pjevačice u župnom zboru, vlasnice kozmetičkoga salona. Iako je evangelikinja, redovito dolazi na susrete u župi te pjeva na misnim slavljima. »U zboru sam od 17. godine jer je moj tata svirao orgulje u Slovačkoj. Od početka sam u evangeličkoj vjeri i htjela sam nastaviti i ovdje slaviti Gospodina u pjesmi i molitvi. Voljela bih kada bi nas bilo više jer i Krk i Baška imaju poseban melos i specifične skladbe koje se samo tu pjevaju i tu tradiciju treba očuvati«, kaže Kučarova i pohvaljuje voditeljicu zbora i orguljašicu s. Moniku Ikić.

Baška je bila privlačno mjesto i u prvim stoljećima nakon Krista kada su je naseljavali rimski vojni isluženici pa je rano kršćansko razdoblje ostavilo svoje tragove, što ni danas župljani ne zaboravljaju te rado spominju krstionicu iz 4. stoljeća kod kapele sv. Marka. Ipak cjelokupnim svojim angažmanom – poučeni bogatom vjerničkom tradicijom – kao da žele poručiti suvremenomu svijetu da se uz materijalnu egzistenciju ne smiju zaboraviti ni duhovna nastojanja…

Kako do blagoslovljenih hljepčića?
Crkva sv. Lucije u Jurandvoru poznata jer je u njoj otkrivena Bašćanska ploča. Za Bašćane ima posebno značenje jer uz nju vežu zanimljiv običaj. Još je 1899. godine Dragutin Hirc opisao kako se proslavljao blagdan sv. Lucije, 13. prosinca, po domaćem nazvan Slucinja, zadržan sve do danas. Toga dana još za mraka Bašćani, Jurandvorci, Dražani i Starobašćani dolazili su s bakljama i lampašima u crkvu sv. Lucije na misno slavlje. Tako su molitvom dočekivali zoru. Misa je započinjala u pet sati, a završavala u praskozorje. Nakon službe Božje mlinari iz mlina Zablaće, koji je bio vlasništvo samostana sv. Lucije, popeli bi se na zvonik te s njega bacali malene blagoslovljene hljepčiće (hlibciće) narodu okupljenom ispred crkve. Nastojalo se još u zraku uhvatiti hljepčić, a posebno vješti u tome bili su momci. Događaj je popraćen cikom, veseljem i šalom te vedrim komešanjem i podvikivanjem. Kako svjedoče mještani, smatra se da su običaj uveli još benediktinci koji su svaku obitelj na blagdan sv. Lucije obdarili kruhom. Kada se broj stanovnika povećao, nisu mogli više darivati svaku obitelj, nego su uveli bacanje hljepčića sa zvonika. Nakon završene ceremonije ljudi se raziđu pjevajući hrvatske pjesme, a običaj se održava i ovoga prosinca s misom u popodnevnim satima.